Topola

Esquiliae, arum, /. [mj. Exquiliae „izvangradsld“j najveći od sedam brežuljaka rimskih. Na jednoj glavici bilo je groblje za sirotinju i za robove i stratište. Meoen je sagradio ondje •palaču i pretvorio taj kraj u perivoj. Odatle Esquilluus, * -Ilus, adj. eskvilinski. essedarius, ii, m. [essedum] esedarac, bojnik na kolima u Oala i Britanaca, j- kao gladijator u igrama u Cirku. essMum, i, n. [* samo u pI.J Oalska bojna kola na dva točka; u Rimljana i kao svečana kočija ili kao putna kola. estrix, icis,/, [gdo] jelioa, žder alica, jedn. Plani. Cas. 4,1, 20. esurialis, adj. [esuries] gladan, feriae e. u šali, Plaut. esiiries, ei,/. [esurio] glad, Cael. u Oio. ep. 1. essnrio i esurio, 4. [desid. od edo] 1) htjeti jesti, gladan biti, odatle gladovati, Ter. Cael. u Cio. ep. 2) tp. gladan biti čega, veoma željeti, ginuti za čim, aurum, Plaut.; apsl., Ourt.; * pas. nil ibi, quod nobis esuriatur. 2. esurio, onis, m. gladnik, gladnica, Plaut. esuritio, onis, f. gladovanje, glad, i u pl. Cal. et [od hi] konjkt. (pjesnici taj veznik per licentiam poeticam i zapostavljaju) najopćenitiji spojni veznik za jednostavno i vanjsko spajanje pojmova i rečenica; često se upotrebljava kao atque i que, i, te, Osb. se upotrebljava. I. kad se nadovezuje istovrsno, slično ili protivno, 1) kod riječi kao što su: idem, par, similis, aeque, alius, gdje inače stoji ponajv. atque, hrv. kako, kao što, non eadem nobis et illis necessitudo impendet; omnia fuisse in Themistocle paria et in Coriolano = omnia in Th. et in C. f. p.; similem sibi videri vitam hominum et mercatum; aeque amicos et nosmet ipsos diligamus; non alia causa est aequitatis in uno servo et in pluribus. 2) kad se dopunja kakav pojam ili rečenica: i, a i, i tako, i uj e dno, i k tomu, plures inventi, qui in Crustuminum nomina darent. Et Romam indi frequentur migratum est, a i u Rim preseliše se mnogi ; et videte, quantum inter meam sententiam vestramque intersit; odt. kadšto, osobito u kratkim i prijateljskim izrazima, koliko nešto slabije etiam, i u samoga Cie., übi tunc eras? Romae. Verum quid ad rem? et alii multi; fateor me sectorem esse; verum et alii multi; tako osb. et ille, et illud, et illa, simul et ille, iste, et ipse, et nunc, quin et; u pjesnika i kasnijih pisaca nerijetko uopće = etiam (sr. xa(). 3) kad veže dva i sto dobna događaja ili jedan iza dru-

goga neposredno slijedeći događaj, nav. u pjesnika, u prozi veo u Liv.: i, te, to, a to; slično u pjesnika iza imper., da se nadoveže posljedica, što 6e nastati odmah, kako se ispuni sadržani u imper. uvjet; i, te, pa, dlc, et eris mihi magnus Apollo. 4) kad veže dva u uzročnom odnošaju među sobom stojeća predikata; i, te, te tako, i tako, te stoga, pons est interruptus et reliqua multido equitum interclusa; aberant ab aqua longius, et praesenti malo (dat.) aliis malis (abi.) remedia dabantur. 11. da se nadoveže jači pojam, koji treba osobito naglasiti, 1) kad se dodaje nešto općenito: i uopće, te uopće, Chrysippus et Stoici; siderum magnitudines, intervalla, cursus et cuncta caelestia; cum Verginius maxime et tribuni de lege agerent. 2) da se nadoveže speeijalniji i konkretan pojam ili misao općenitu pojmu ili misli: i to, kadšto = naime, to jest [(sr. que c)], interclusum itinere et Ligeri; iniquo loco et leniter declivi; languore militum et vigiliis; loci natura et valle altissima; aditu et foro prohibebatur; video te velle alte spectare et in caelum migrare; qui obtemperet ipse sibi et decretis suis pareat. Otd. i tada, kad se koji pojam osobito ističe, gdje se često prediduća riječ opetuje, navlast. i pred pokaznom zamjenicom, kadšto rijeccom quidem pojačano: i to, a to, pa i, i k tomu jošte, laudat, et saepe, virtutem; vives, et vives ita, ut nunc vivis; errabas, et vehementer errabas; id, et facile, effici posse; magna vis est conscientiae, et magna in utram que partem; severitatem in senectute probo, et eam modicam; meministi profecto, Attice, et eo magis duo milia jugerum, et quidem immunia; odatle i et maxime, i to osobito, poimence kao što xal galLoru; ovamo ide i osobita retor ska poraba izraza et quidem, kad se, što je bilo rečeno, u odgovoru ili potvrđuje ili pobija (u konfirmaciji ili elevaoiji), hrv. dakako, no, ali, torquem detraxit hosti. Et quidem se texit, ne interiret; rarum genus. Et quidem omnia praeclara rara. 3) kad se dodaje protivno: a uza to, pa opet, plurimum facere et minimum ipse de se loqui; quod (canorum) equidem adhuc non amisi; et videtis annos; navlast i u strasnim usklicima ili pitanjima, et hanc urbem vos non hostium ducitis? et hi postulant, ut sacrosancti habeantur! 4) kad se navode općenite istine, navlast. donji stavak (propositio minor) u zaključku: a, pak, (sr. atque, atqui), qui in morbo sunt, sani non sunt; et omnium insipientium animi in morbo sunt; omnes insipientes igitur insaniunt. 5) naglašuje, da što jest, da se što zbiva: i u istinu, a doista, ponajv. s glagolom nepo-

363

Esquiliae—et