Topola

Albani, orum, m. Albanjani, stanovnici pokrajine Albanije. Albania, ae, f. Albanija, pokrajina na zapadu od Hvalinskoga mora, sada Georgija, Tao. Just. albatus, adj. [albo] u bijelo odjev en, cum ipse epuli dominus albatus esset; * dies festos albatum celebrare. Albensis, gledaj Alba. albeo, ui, 2. [albus] (ponajviše pjesn.ipoklns.) bijeliti se, bijeljeti, albente caelo kad je zora pucala ; kad je smtalo. albesco, bul, 3. [albeo] bijeljeti, bijeljeti se, mare albescit et vibrat; * fluctus coepit albescere vento; * videbis flammarum longos a tergo albescere tractus; * maturis albescit messis aristis; * albescens capillus kosa pobijeljela; * ut primum albescere lucem videt, da zora puca; da svita. * albico, 1. [albus] bjelasati se, bijeliti se, bijeljeti se, nec prata canis albicant pruinis. * ■{■ albidus, a, um, adj. s komp. i sup. [albus] subjel, subjelast, bj elicast, bj elušast, spuma. Albinovanus, i, m. Albinovan, ime vlastito a) C. Pedo A., epski pjesnik u Rimu, suvremenik Ovidijev i njegov prijatelj, b) Celsus A., mlad muž, znanac Horacijev. Albinus, i, m. Albin, ime rimskoj obitelji, osobito plemenu Postumijevu. Albis, is, m. Laba, rijeka u Germaniji, Tao. albitudo, inis. f. [albus] bjelina, capitis sjedine, Plaut. Trin. 4. 2. 32. (813.) Albius, ii, m. Albije, ime rimske porodice; najznamenitiji su 1) Alb. Tibullus, glasovit pjesnik, suvremenik Horacijev. 2) Statius A. Opianicus. koga je kažu umorio Kluencije, koji je bio radi toga tužen, a branio ga Ciceron. 3) Sabinus A., subaštinik Oioeronov. Odatle Albianus, adj. albijski. alb&lus, adj. [demin. od albus] bj elicast, subjel; Odatle kao nom. prop. Albula, ae, /. (scilicet aqua) staro ime rijeci Tiberu; tako se zove i jedan potočić blizu Tibura. album, i, n. gledaj albus. Albunea, ae, f. ime jednoj nimfi, kojoj je bio svet jedan sumporit vrutak kod Tibura, po tome se i vrutak sam ovako zvao, Verg. Hor Alburnus, i, m. Album, brdo u Lukaniji Verg. albus, adj. bijel (oppos. ater; srami candidus), color; equus bijelac, đogat, Čilaš; plumbum oin, kalaj, kositer; dentes; * olor; * lana; * lilia; * vestis; također = * albatus u bijelo odjeven; sijed, siv, barba, Plaut.; * capilill, * coma; * populus topdla; * ales = labud; također blijed, bijedan, sur, o boji nezdrave kože, aquosus albo corpore languor, Hor.;

albus pallor Hor.; gledaj pallidus; * vidan , svijetao, jasan, Lucifer, i * vedreoi, Notus, Japyx, u koliko donose vedro vrijeme', zato trop. udesan, sr etan, do bar, quorum (Castoris et Pollucis) simul alba nautis stella refulsit; genius. U poslovici a) albis dentibus deridere (tako, da se zubi vide) kesiti se; b) albis equis praecurrere (kao u triumfu) natrcati koga ; d) alba avis = bijela vrana, za oznaku čega, sto je veoma rijetko; e) album calculum adjicere alicui rei, gledaj calculus. Odatle album, i, n. kao supst. 1) bijelo, bjelina, columnas albo poli pobijeliti, okrečiti ; album in vestimentum addere •* vacca maculis insignis et albo lisastq; * sparsis pellibus albo. 2) bijela ploča (obično drvena i posadrena, na koju su se oglasi pisali, prema današnjem: „crna ploča“ napose a) album pontifeksa maksima, koji je na njoj zabilježio najvažnije događaje preko godine te je stajala u kući njegovoj, da je svatko mogao doći i citati (annales maximi); b) -}- album pretora. kojim je svoje edikte oglašivač; o) f imenik osobito album senatorium imenik senatora, što ga je August dao napraviti te se svake godine javno izlagao; album (judicum) imenik sudaca. Alcaeus, i, m. \’AXxulog\ Alcej, grčki lirik rodom iz Mitilene na Ležbu oko 610 — 602. pr. Isusa. Alcamenes, is, m. \(AXxagevr,g\ Alkamen, grčki kipar, najslavniji učenik Fidijin (Phidias). Alcathoe, es, f. ['AXxu9-6rj] Alkatod, kula u Megari nazvana po Alkatoju, pa zato * sva pokrajina megarska. Alcathous, i, m. [ Ai.xud-oog\ Alkatoje, sin Pelopov, koji je snova podigao zidove megarske, . Ov. Alce, es, /. [AXxrj] Alka, grad karpetanski u tarakonskoj Hispaniji. alcedo, inis, /. [dXxvvir] zimorod, ptica ledarica, (alcedo hispida Finn.) gledaj Alcyone. Odatle alcedonia, orum, n. (sc. tempora) morska tišina, za koje po mnijenju starih zimorod leže, dies alcyonei ili alcyonii ili aloyonides ili alcyonia (gledaj Alcyone) ; odatle tišina uopće, Plaut. alces, is, f sjeverni jelen. Alceus, Si, m. [A).xtvs\ Alcej, sin Perzejev, otac Amfitrionov, djed Herkulov, odatle * Alcides, ae, ni. [' AXxtdf tjc] Alcejević = Herkul. Alcibiades, is, m. ['AXxtpiddi];] Alcib ijad, glasoviti A tenjanin, vojvoda i državnik, suvremenik Sokratov. Alcidamas, ae, m. [AXxiSagug] Alki dam a grčtii retor, učenik Oorgijin. Alcides, gledaj Alceus. Alcinous, i, m. ['AXx(voos] Alcinoj, kralj feački

Albani—Alcinous