Učitelj

А јр a лира ено

Zatim će se uhvatiti za ruke. Drugi red također stupa i čini krug oko prvog. Sad slijedi sama vježba. Uzmemo dva puta po jednaki broj djece, primer 10 — 10. Za bolje razumijevanje nazvaćemo ih 10 bijelih i 10 crnih. Bijeli se uhvate u kolo, a crni stanu iza njih tako da su pred svakim od njih sastavljene ruke od kola. Ovi se vanjski ne drže za ruke, stoje na mjestu a udaljeni su od kola 1 metar. Sada se odrede vanjski od kojih petoro prikazuje vrste voća, (kruška, jabuka, grožđe, šljiva, breskva), a 5 prikazuje vrste žita (pšenica, raž, zob, kukuruz, proso). Oni se poređaju naizmjeuice: žito pa voće. Pjeva зе: Језеп je draga, a vježba: pet koraka na desno, počme д. 1. 4. 1. а. ртпоХепјет |. зјау зрет: 02 рјеапје: зуавоте 5! уотш: vraćaju se pet koraka na lijevo Il. d. l. d. 1. prinoženjem desue stav spetni.

U njoj nam svega: rastave ruke, rašire ih, odruče i sa 6 koraka

na mjestu učine + okreta na desnu stranu, tj. 360 stupanja. Dalje se

pjeva: Daruje Bog: uhvate se opet za ruke i kroz predručenje odruče gore pogled za rukama (dižu ruke uvis) te koracaju pet malih koraka naprijed, početi l. d. l. d. . prinoženjem d. stav spetni.

Slađana voća: 5 koje prikazuje voće pjevaju i stupaju pet koraka naprijed i prolaze svaka ispod ruku onih, koje su bile pred njima u kolo, stanu unutar unutarn eg kola i predruče gore, dlanovi naprijed (pruživši ruke naprijed koso gore); dozrela žila: drugih pet (žito) rade isto što i prvi red, a kad dođu u kolo dignu ruke kao i prvih pet i stoje, dok dalje rađe bijele. Sad nastavljaju s pjevanjem sve zajedno. Puna je bašta, crne stoje zaklonjene rukama bijelih, a bijele se vraćaju koracajući pet koraka natrag i kroz predručenje priruče kao da hoće ofkriti što je u kolu. Završava зе за: рил је ! slog pri čemu crne koracaju pet koraka natrag, a dotle bijele, koje su stajale na mjestu, pljeskaju 4 puta dlanom o dlan.

Kad se ponavlja „Slađana voća“ itd. uhvate se oba kola za ruke, vanjsko kolo ide pet koraka na desno, a unutarnje na lijevo, zatim obratno (Kola se kreću u suprotne strane kao u uvodu). Igra se može nastaviti tako da one što su bile unutarnje, pošto su sada izvana, igraju ono što su prije ćinile vanjske i obratno. Moglo bi biti da djeca koja prikazuju voće i žito nose ove proizode u svakoj ruci kao simbole, a tada se postavi jedno dijete u sredinu kola kod kojega sva ostala ostavljaju u završetku igre što ko imade u ruci. Ono dijete u sredini pretstavlja tako „jesen“ kod koje oni ostavljaju plodove i vraćaju se u kolo. Ova igra mogla bi se za lakše razumijevanje ovako grafički prikazati (Vidi str. 155.)

Ne treba da ističemo veselje i posebne želje naših djevojčica. Najveću pripravnost, spontanost i upravo glad za izvođenjem! Naprosto nam stavljaju, gotovo bi rekli, bezuslovni zahtev: E, to bi mi volele pretstavljati! Njihov tekstualni izraz! Zaista ćemo ih kod prve školske priredbe kušati zadovoljiti. Dakako najbolje bi bilo u samoj jeseni kad i sve te plodove imademo prirodne. Mi smo to i vježbali i pjevali u jeseni. Nećemo proricati, ali se uslobođamo kazati, da bi na dječjim „daskama“, ova stvarčica imala uspjeha. Kostimi, odijela, simboli voća i žita, ukratko čitava, nazovimo je, scenerija — uz ро-