Učitelj

S isticanjem vrijednosti školske reforme i uporedo s njezinim provođenjem u živo} iskrsava svom jačinom i značenje školske prakse. Mi ne možemo ni zamislili oživolvorenje naše nove škole bez dobro sprijemljenih učitelja-prakličara. Praklični školski rad je od naročite vrijednosli, fe mu se i mora posvelili naročila pažnja, jer od njegova pravilnog izvođenja zavisi i uspješno provođenje reforme naše osnovne naslave koja freba da se vrši imajući na umu naše prilike i polrebe.

Živimo u doba jakog pedagoškog previranja kada ne mogu da preolmu mah eksfremna slanovišlta. Naše učileljstvo osjeća polrebu jasnog i pravilnog shvaćanja nove škole i svih problema koji su s fime u vezi. Kod foga Hreba imali u vidu da je većina našeg učileljstva prošla kroz učileljske škole s drugim načinom rada nego je današnji, pa ono često pula sa skepsom i nepovjerenjem prima nove fekovine pedagoške nauke, naročito kada mu ih pružamo u obliku suhoparnih principa bez veze sh živojom škole i školskom praksom. Jedno od najznačajnijih pitanja koje učileljstvo interesuje, fo je pitanje školske prakse i njezin odnos „” ~

DOO 0 „CKM pa . pedagoškoj teoriji.

Dok smo prije u našim pedagoškim časopisima i većim sfručnim radovima, opažali ponajviše ieorelsko raspravljanje, posljednjih godina posvećuju naši pedagoški pisci i prakličari sve više pažnje školskoj praksi i pitanjima eksperimentalne pedagogije. Često smo s pravom slušali prigovore pukom leorelizovanju, učileljstvo se zamaralo samim receplima i suhoparnim iznošenjem savremenih pedagoških zahtjeva, isticalo se svuda žfo freba raditi, a učilelji su željeli čufi i vidjeti kako se radi; tražili su pedagoške prakličare koji će im na djelu pokazali plodove svoga rada u školi. Moramo priznali da imademo malo prakličnih radova koji su rezultat temeljite i solidne naučne spreme fe dugogodišnje prakse. Međufim opažamo da dobar dio školskih prakličara zalazi u posljednje vrijeme u drugu skrajnost. Dok smo prije svraćali ponajviše pažnje pilanjima leorijske pedagogije i fome zamjeravali, sada možemo da zamjerimo skretarju u drugu slranu. Nižu se praktični radovi, objavljuju se praktični primjeri školskoga rada kao uzori za imitaciju, a mnogo je takvih bez naučnog opravdanja. Međuhlim praktični radovi ne mogu biti obrasci za imitaciju, nego freba da služe kao polshrek za unapređivanje melode rada.

Pedagoški radovi primaju se kod nas s izvjesnim nepovjerenjem, a mora se priznali da je fo nepovjerenje u mnogo slučajeva i opravdano. Dobro je neki naš pedagoški pisac jednom istakao da je pofrebna revizija · i objektivna kritika brojnih pedagoških radova. U vrijeme kad se u svim kulturnim zemljama provode korjenite reforme školskoga rada i kada se iz osnove mijenjaju naslavni principi i obaraju stare dogme, ne smijemo · oslali ni mi na izgaženom slarom drumu. Ali zato nije opravdan dilefanlizam kojim se često pristupa k rješavanju važnih pedagoških problema, a prema fome i obrađivanju pilanja školske prakse. Naročito kod obra-