Učitelj
smo se da pojedini učenici čitaju ispred klupa, a drugi da ih slušaju. Šlivo smo dva pul} pročitali, a svaki pu} čitalo je fri učenika(-ce). Prilikom čitanja odmah smo na fabli i u Dnevnicima pravili bilješke. Svaki je učenik slobodno zabilježio što je držao da mu je pofrebno, d3 bi poslije čitanja mogao o fome razgovarali. Evo bilježaka sa školske ploče:
NMilan Pavlović, olac; učilelj, sin Radovan;
groznica, prašak; bara, komarac (pjegavi); ženke piju krv;
malarija; znaci malarije: drhfavica, vrućica, glavobolja, otečena slezina;
borba proliv malarije: ubijanje komaraca, petrolej, isušivanje bara, kinin
Kad smo ovako pročilali šfivo, pristupili smo razgovoru o njemu. Učenici su počeli odmah da pričaju o malariji, uzrocima ove bolesli i liječenju. Prekiruo sam ih i rekao da bi volio da mi najprije kažu koje su to glavne radnje u ovom dosla dugom štivu.
— Nislile na sadržaj redom, pa ga razvrslajte. Te glavne radnje štiva koje se izmjenjuju po redu mogli bi i drukčije označiti.
— Prizori, veli jedan dječak.
— Tako je. Kažite dakle koji su glavni prizori u pročitanom štivu.
— Prvi je kako Milan Pavlović dolazi u školu i javlja učitelju da mu je sin Radovan obolio od groznice.
— U ovaj prizor spada pričanje Pavlovićevo da je Radovan dobio groznicu što je jeo zelene frešnje.....
— Pa je molio učilelja da mu dadne prašak protiv groznice i da Radovana ne kazni šlo je izostao od škole.
— Drugi je prizor razgovor učifelja s Pavlovićem o bari koja se nalazi u selu.
„— lu oni govore o komarcima kojih je ljeti sva sila.
— Dalje! pojstičem učenike. .
— Onda dolazi prizor kad učitelj tumači ocu Radovanovom odakle dolazi groznica (malarija) i koji su joj znaci.
— A poslednji ie kad upućuje kako će se borili proliv groznice.
— Učilelj je dao Pavloviću kinin, jer je fo lijek proliv groznice, veli jedan učenik.
— Pa to spada u čelvrfi prizor, odgovaraju učerici.
— Ja sam čitao kako je pronađen kinin, veli jedan učenik.
— Reci, pozivljem ga.
— Tamo u Indiji gdje vlada malarija, opazili su stanovnici kako živolinje, koje su bolovale od te bolesti, dolaze do jednoga drvela i ližu ga. Ljudi su onda počeli sami fu koru strugati i jesti, pa koji su bili malarični, odmah im je bilo lakše. A to se drvo zove kinin, i fako je nastao lijek kinin.
Odmah sam fom prilikom upozorio učenike da lo ne mora bili nikakva izmišljotina, jer da i živofinje boluju, i da se, kako sam to čilao u novinama, umiju „mudro” liječiti.