Učitelj

UČITELJEVA PRAKSA Geografija danas — Geograjija u godini 9000

(Istina i fantazija) Rousseau: Naibolji je onaj zemljopis, što ga čovjek sam proživi.

Prije no što pređem na obučavanje zemljopisa u godini 2000 neka mi čitalac dozvoli malo podulji uvod s crticama o prošlosti i sadašnjosti obučavanja ovoga predmeta.

U trećem razredu osnovne škole počinjemo zemljopis obrađivati kao zaseban predmet. Treba prijeći na zemljovidnu kartu. Nije to lak posao! Sjiećam se kada sam polazio osnovnu školu kako smo to onda učili. Bilo mi je uistinu veliko veselje kada mi je otac kupio mali atlas za osnovne škole. Kao djetetu najprije su mi upale u oči žive boje na političkim kartama. Čitao sam imena država i koje su bile življe bojadisane izgledale su mi veselije države. A kako smo učili o tim državama? Znali smo nabrajati i pokazivati države jednu za drugom na zemljovidnoj karti. Onda smo nabrajali rijeke, pa još i danas mi zuji u ušima onaj redoslijed rijeka u Evropi: Pečora, Neva, Dvina, Visla, Odra, Laba, Raina, Sena, Loara, Tajo, Rona. Najvažnije je bilo da se trajno utuve fa imena i to se je stotine puta ponavljalo u zboru sa čitavim razredom. Nije se mnogo govorilo o životu kraj tih rijeka, o ljudima koji žive kraj tih rijeka, o ribama kojih ima u tim rijekama. Slike o tim rijekama i gradoyima ne znam da bi nam i jednom pokazivali. Glavno je bilo da se znadu imena i zato »verglaj«: Pečora, Neva, Dvina, Visla i gledaj u one crne i debele zmije na karti. Glavno su bile riječi i ko je bolje znao nabrojiti sva ta imena bez pogreške tai je bio bolji učenik. Gojila se samo jedna duševna radnja tj. vježbanje pamćenja. Kroz Evropu protjecale su rijeke, kao i danas, pune Života i gibanja, a kroz dječje duše protjecale su prazne riječi: Pečora, Neva, Dvina, Visla itd. Nit je Pečora imala kakve veze s djecom, a niti su djeca imala kakve veze s Pečorom. Bilo je to ono dobro, staro vrijeme, pa se djeca nisu mnogo starala o Pečori, a niti se Pečora starala o njima, jer brige Pečori što se djeca na nju neprestano deru i viču u zboru.

Grozovita je razlika između geografske karte i zbiljskoga kraja koji ta karta pretstavlja. Zamislimo se mi učitelji koji smo prošli srednju školu i proučili sve zemlje Svijeta: kako moramo imati i te kako živu fantaziju da na pr. pretstavimo zbilisku sliku neke zemlje u kojoj nikada nismo bili. Pretstavimo na pr. Arhangelsk na Bijelom Moru. Nadđimo sve moguće geografske karte, knjige, putopise, albume toga kraja i nakon toga stvorićemo u duši neku sliku Arhangelska. Sada se daimo na zbiliski put i izlet u Arhangelsk. Sve ono što smo stvorili o Arhangelsku u duši prije, sve će to nestati kao pusta sjena, kada budemo na saonama uletjeli u arhangelsku luku preko zaleđenoga mora. Rousseau u »Emiluć kaže: »Kad dijete obučavaju u zemljopisu, onda ga upoznavaju samo kartama; uče ga imenima gradova, zemalja i rijeka, a nema poima o tom da su u zbiljnosti drukčiji nego na papiru, gdje mu ih pokazuju.«

Aleksandar Milih, Kastav (Savska banovina):