Učitelj

06 a —__—_ —_ —_—_—————— —— —.~

zanimljiva, prošla ie bez stvarna rezultata: naše srednje škole ostale su uglavnom iste do danas (osmogodišnja humanistička i realna gimnazija, te realka). To stanje potvrdio ie i Zakon o srednjim škOlama (god. 1929) i Program gradiva za srednje škole (god. 1930).

S mnogo maije živahnosti, a time i S manje stručnih radova učestvovalo je hrvatsko učitelistvo oko pitanja organizacije OSnOVIIĆ škole. U Hrvatskoi su i prile rata postojale malobroine više narodne škole (četverorazredne). Takvih škola bilo je i u Bosni, sve trgovačkog smjera, dok ih u Srbiji nije nikako bilo, pa ie jedina Slovenija, u to Vrijeme, imala svoju razgranatu višu narodnu školu. Naiviše se tadilo u ovom pogledu da se zakonski unificira Osnovna i viša narodna škola, a uz to da se obavezno školovanie od četVerOgodišnjeg podigne ma osmogodišnje. Zakon O narodnim školama, obiavlien god. 1999, to je i proveo. Zatečene više narodne škole u Hrvatskoi, a takoder i one u Bosni i Dalmaciji, uređene su kao građan alle ŠkO be, BOG. 1936 proglašane nižim srednjim školama. Dok se ove građanske škole, radi svoje praktične obrazovne važnosti, sve više množe (god. 1938 bilo ih je preko 200 u cileloi državi), viša narodna škola počinje se u Hrvatskoi, razred po raZred, )KaO 1 vl ostalim pokrajinama, postepeno uvoditi. Koliko je hrvatsko učitelistvo raspoloženo Za narodnu osmogodišnju školu, najbolie pokazuje činjenica što ie ioš god. 1927 d-r Sigismund Čaikovac, prol. Više pedagoške škole, tražio. obavezno osmogodišnie školovanje iz ekonomskih, socijalnih i kulturnih potreba, u Svom predavanju održanom na glavnoi sl|ednici Hrvatskog pedagoškoknjiževnoS zbora») kao i ta da su OVE godine (1938) sva kotarska učiteliska društva u Sekciji Savske banovine izglasala rezoluciju O definitivnom uvodenju osmogodišnije školske obaveze, pa je na svedržavnom učiteliskom kongresu, koji se OVE godine držao U Zagrebu, bilo priređeno glavno predavanie O toj temi.*) Od polemike (književne) koja se u vezi s ovim pitanjem vodila, zaslužuiu spomena spisi Ive Radovanovića, tadanieg škol. nadzornika i Josipa Lokasa, tadaniegz učitelja građ. škola.) Uglavnom se radilo o obrani osnovne (narodne) škole (Il. Radovanović) i građanske (J. Lokas),*) ali se težište rasprave prenijelo oko pitania obrazovanja učitelja, a time i o važnosti opstojania Više pedagoške škole u Zagrebu, utemeliene god. 1919. Uz J. Lokasa naročito_se Zauzčo za gradanske škole i prof. S. Čaikovac, također u svom predavaniu, održanom 1999 u Hrv. pedag. knjiž. zboru, a štampanom u Napretku (sy. a/4, god. 1929). Uz njih se može spomenuti i Josip Škavić, prof. učitelj. škole u p., koli se svojim radovima oko organizacije narodne škole iavlia u stalečkom listu Naro dnoi Prosvijeti (Beograd). |

| 3),70O. Je predavanje štampano u 'Napretku, Zagreb, sveska 8/0 i 10, godina 1927. | 4 Govorio ie d-r Sig. Čaikovac koji ie inače vrlo dobro upućeh u škol.

zakonodavstvo. | 5.1 Radovanović: Winitijkacija_i reforma osnoVie nastave,

J. Lokas: Kratak osvrt na raspraVu S |: RadovanovićA, Zgb.,

% U Zagrebu ie u tu svrhu pokrenut miesečnik Građanska škola, a najviše zasluga oko toga ide Josipu Rukavini, sada direktoru građanske škole u: Zagrebu.

Mi a ai A OI LO O O O Za PON

remi a 002 Ku KU