Učitelj

ни 77

on se uglavnom zalaže za osnovnu (narodnu) školu, i to nacionalno jugoslovensku i naučno (uzgoino) liberalnu.?) :

I ako pitanje obučnih (nastavnih) programa po svoijoi intenciji spada u organizacioni djelokrug, ono је, и vezi s unifikacionim radom i u ovom smjeru, unijelo mnogo više živahnosti među jugoslovenskim učitelistvom uopće, pa tako i među hrvatskim. Ovdie ie međutim pointa bila više stručna, rekli bi pedagogijska. Obnarodovanjem prvog unificiranog obučnog programa za osnovne škole, тод. 1926/27, 1 onoga za više narodne, god. 1932, pa drugog unificiranog za osnovne, god. 1933/34, izazvalo je, prije i poslije toga, dosta obilnu stručnu raspravu. Kod Hrvata su najviše učestvovali d-r Sig. Čajkovac, d-r J. Turić, prof. V. pedag. škole u p., prof. J. škavić i A. Tunkl, te d-r D. Trbojević. Još god. 1924 objavliuje d-r J. Turić svoju Osnovu zakona za odgoi i obrazovanie sve mladeži,*) u kojoj, može se reći, raspravlja o svemu i svačemu, dok god. 1937, samo u ograničenom broju primjeraka, i to litografirano, objavljuie svoj plan o Dvanaestgodišnioi školi za seljački stalež. Zanimljiv je i originalan ovaj njegov plan, i ako neprovediv. Tu se postavliaju tri odjela iedne iedinstvene seliačke škole, svaki po četiri godine trajanja, a svi s jednim učiteljem. Traži se rad u sobi (razredu) i na polju, u selu, pa se prema tome određuje kad će se i koliko ljeti raditi, a kad i koliko zimi. Glavno je težište u obrazovnom radu ove škole, a to je da se seljak spremi za svoje zvanje, da mu ostane dosliedan, dok se, valida, sve druge funkcije, socijalne i političke prirode, prepuštaju građanima. Kad smo već kod ovih, i ovakvih, planova, da spomenemo i predlog, objavlien u listu koji, u duhu ideja braće Radića, vodi borbu za kulturnu i političku emancipaciju hrvatskih seliaka. Tamo se traži”). da se selo rastereti materijalnih izdataka oko narodnih škola, pa predlaže da djeca naipriie idu u školu, i to samo zimi, a učiteli da im bude »kakav seoski momak ili čovjiek«, dok bi nedjeliom, kroz tri ili četiri godine, išla »školanom učiteliu«, a četvrtu ili petu godinu, i to u radne dane, samo školovanom učitelju, jedinom, naravno, u tom selu. |

Svoje misli o organizacionom planu narodne škole, i to stručnom, objavio je A. Tunkl u Napretku (Zagreb), a d-r D. Trbojević također u Napretku i u Glasniku prof. društva u Beogradu.1) Dok A. Tunkl po suštini predmeta zagovara jugoslovenski orientiranu školu, uglavnom prema duhovnim i političkim intencijama, a također i soci|alnim, d-r D. Trbojević, u svom radu na Napretku, razvija plan školskog sistema prema urođenim težnjama dječjim (glavni principi: nasljeđe i okolina) bazirajući ga na duhovnim i socijalnim

7) Spominjiem za karakteristiku ove niegove radove: J ugoslovenska pedagogija, Nar. Prosvjeta, br. 92, god. 19906. Viša narodna škola, br. 34, god. 1980, te Crkva i škola, br. 45, god. 1980.

5 Sarajevo 1924.

% Seljački Svijet, br. 5, god. 1935, Zagreb (urednik Božidar Magovec, pisac opsežnogp biografskog djela o Anti Radiću).

' 1) A, Tunkl: Naša nova škola, sv. 5/6, 7/8 i 10, god. 1930; D-r D. Trboiević: O snazi uzgajania, Napredak 1921, te Srednia škola i izbor zvania, Glasnik 19921.

Учитељ Ć 7