Učitelj

činienicama. našega narodnog društva. Njegov rad u Glasniku, i ako namijenjen pitanju srednje škole, zahvaća i u djelokrug narodne škole, a oslanja se, opet, na biološke i socijalne činjenice, te prema njima želi uputiti i rad škole, da bi tako pripomogla mladeži pri odabiranju poziva.!!)

Od srednjih stručnih škola najviše se raspravlialo o organizaciji učiteliske, a time u vezi i O pitaniu obrazovania učitelia. Uz radove J. Škavića i A. Tunkla (Naučna osnova za učiteliske škole, Napredak 1922 i 1924), najznačainiji prilog u tom pogledu dao jie Stevo Ratković, prof. V. pedag. škole u Zagrebu, koji ie, bivši dugo godina prof. učiteliske škole, proveo neko vrijeme u Zagrebu kao zemaljski škol. nadzornik za učitelj. škole. U svojoj raspravi Novo uređenje učiteli. škola prikazuje svestrano unutarnju i spoliašnju organizaciju ove vrste škola, a u vezi s ovim i problem učiteliskog obrazovania.“) Zaista ie, prema ovoj raspravi, uz Četverogodišnje učiteliske škole, uspostavljeno i peto godište, naiprije kao pokušaji, i to u prvom redu u svrhu višeg obrazovanja kandidata, pri čemu su ovi slobodno birali grupe predmeta, da se poslije, prema ovom planu, uspostavi petogodišnja učiteliska škola u cijeloi državi. Kako se ovdie naiviše radilo o pojačanju nivoa općee i stručnog obrazovanja učiteljskih kandidata, to ie OVO Pitanje, i pokrai petogodišnje učitelji. škole, ostalo do kraja neriješeno. Tako S. Ljubunčić zagovara učiteliske akademije, dvogodišnje, u kojima bi se učilo samo stručno, a kao osnova općeg obrazovanja služila bi realna gimnazija.) Međutim sve su češći glasovi iz učiteliskih redova koji traže visokoškolsko oDbrazovanije.i)

Radi potpunosti treba istaknuti da se je u Zagrebu podiglo nekoliko visokih stručnih škola: Viša pedagoška škola (od 1928 do 1930 osmosemestralna, sada samo četverosemestralna),) Tehnička visoka škola, Komercijalna visoka škola i Agronomska višoka škola. Međutim broj srednjih stručnih, raznih pravaca, u stalnom ie porastu.

Praktična školska reforma (didaktička odnosno metodoloriiska obnova)

Odmah treba naglasiti da ie kod Hrvata od 1918 do 1938 naiviše učinjeno u propravljaniu pa i potpunoj izmjeni (reformi) mnogih shvaćania i uredaba koje su se odnosile na obuku, a time i na sam obrazovni proces. U tome se započelo odmah, i to prve godine u oslobođenoi domovini, a započelo se raditi s rijetkim oduševlje-

1) O tome više i u raspravi d-ra D. Trbojievića: individualnost i socijalnost kao principi obrazovania, Napredak i Savremena škola, Zagreb, sv. 4/5, 6, 7/8 i 9/10, #0d. 1992: i

1) Vidi: Napredak, sv. 9 i 10, god. 1999. Rasprava ie obiavliena i u posebnoj knjižici.

1) Vidi: Više pedagoške škole, Napredak, sv. 1/2, god. 1998 i Prilog pitaniu obrazovania učitelia, Učiteli, Beograd, br. 9, _ godina 1922.

1) Od god. 1930 do 1941 dozvolilo je Min. prosviete u Beogradu upis učiteliima na univerzu, ali s obavezom da slušaju pedagošku grupu predmeta.

15) Sadania Viša pedagoška škola u Zagrebu, kao i ona u Beogradu, sprema samo nastavnike za građanske škole i školske nadzornike.