Učitelj

njem i samoprijegorom. I to ie jedan od znakova što znači sloboda narodna, u prvom redu politička, a uz nju duhovna, kulturna.

Međutim za ovaj rad imali su učitelji i pedagozi kod Hrvata već donekle izvršenu pripravu. Još prije rata počelo je da popušta i puca tvrdo ujedinjeno učitelistvo oko herbartovskog pedagogiiskog sistema, čiji je pretstavnik, uz brojne aktivne suradnike i u pedagoškoj literaturi, bio Stiepan Basariček, nekadanji i svakako zaslužni prof. učiteliske škole u Zagrebu i pisac poznatih pedagoških udžbenika za ovu vrstu škola. Prvi koji je počeo da u pedagogiji propovijeda novo, da se za to bori živom i pisanom riječi, bio je Vjekoslav Koščević, zagrebački učiteli.!) Da može širiti svoje reformne ideje, i tako okupljati suradnike, pokreće list davši mu značajan naslov »Preporod«. Niemu se naiviše približuje Ivan Tomašić, bivši zagrebački učiteli, a u slobodnoj domovini škol. nadzornik (u Zagrebu) i neko vrijeme pretsiednik Saveza hrv. učiteli. društava, vrlo agilan i požrtvovan i sklon da obuku uputi drugim, boljim smierom.?) Dok se Tomašić najviše bavi problemom slobodnog dječjeg crtanja, pa u tom smislu, pomognut i od Koščevića, priređuje lokalne i jednu međunarodnu izložbu dječjih crteža u Zagrebu, Koščević se zanima pitanjem ne samo pobolišania obuke uopće, i to uvođenjem manuelnog rada, već mu lebdi pred očima reorganizacija samog školskog sistema. Njegova knjiga Škola s pomoću rađa ili Novovjeke ideje o reformi školstva) pruža zanimljiv dokument ovog uistinu simpatičnog i ustreptalog »novotara« koji je imao smjelosti da, skoro sam, nasrne na tvrdo uzidani herbartovski pedagogijski grad. I ako je u mnogim stvarima nejasan i malo određen, naročito što se tiče misaonog (ideinog) obrazlagania škole s pomoću rada, on ipak, pokraj svih nedaća, ne sustaje, već propagira svoje djelo u listu, pa i u za to posebno upriličenim tečalevima. Najviše le ipak učinio u uvodenju raznih rukotvorina u školu i školski rad, u čemu |e, kako izgleda, bio najvještiji.

Njiima bi se mogao priključiti i Davorin Trstenjak, ali ne kao izravan reformator obuke, koliko kao učiteli koji ie u higijenskom i kulturnom, pa socijalnom i ekonomskom, a nada sve liberarnom shvaćanju škole u narodu unosio rijedak human i učiteliski odnos ne samo među školsku mladež, već i u narod, i time htio učiniti narodnu školu istinskim ognjištem narodnog preporoda. On je najplodniji pedagoški i dječji pisac u Hrvata prije rata.)

Na ovom ovako priređenom pedagoškom tlu, u okviru ove pedagoške baštine, a zahvaćeni radošću što je donosi narodna sloboda, ustaju hrvatski učitelii i otpočinju svoj rad. Odmah, pri prvim koracima, kako bi se reklo, opaža se izvjesna podvojenost: ledni, svakako broiniji i agilnij, traže novo boreći se protiv staTog, a drugi, mirniji i naoko povučeniji, koji čuvaju naviknuto, tradicionalno. Poslije će se ovai odnos sve više pomaljati pa i OcCr-

9 Umro god. 1920.

2?) Ove godine proslavio ie Tomašić 70 obljetnicu svoga života.

% Obiavliena u Zagrebu god. 1919, knjigotiskara Weiser.

9 Umro je god. 1921 u Zagrebu. Vidi o njemu studiju: Davorin Trsteniak od Saliha Liubunčića, Zagreb 1931.

7