Učitelj

dagogiju A. Hergeta.%) Posebnu studiju o H. Scharrelmannu napisao ie po ruskom uzoru Miloš P. Pavlović u Savremenoj Školi i obiavio u posebnoi knjizi.?”) .

Kako se vidi, ovi se prikazi odnose na pedagogiju i školski rad koji niije slavenski. Međutim kod Hrvata |e i prije rata postojala dosta razvijena uzajamnost sa slavenskim narodima i njihovom pedag. naukom, pa ie to nastavlieno i u vremenu od 1918 do 19958. Tako je A. Tunkl, dugogodišnji urednik Napretka, redovito pratio, može se reći, svu češku pedag. knjigu i prikazivao ie, dok ie |Z Krajačić u istom listu prikazivao bugarsku, a danekle i rusku pedag. knjigu a) [0 |e- Činiov i 29. Liubunčić kao urednik Savremene Škole. U Nastavnom Vjesniku pratili su srednioškol. profesori posebno razvoi školskog zakonodavstva u Čehoslovačkoj (pok. prof. J. Pasarić i Dr. Sti. Bosanac), dok ie Dr. Iyan Esih obiavljivao prikaze o poliskoi pedagogiji, (spominjem: O poliskom uzgojnom sistemu prema Feliksu Przyienskom i o Živoj školi prema Jerzy Ostrovskijem). Uz-to je Salih Liubunčić objavio posebnu knjigu o čehoslovačkim školama (naročito o reformiranoj Čč. sl. školi) i čehoslovačkoi suvremenoi pedagogiji,» a pisao je i O TUskoi pedagogiji, najviše o Blonskom, dok ie Dr. St. Pataki prikazao, također u posebnoj knjizi, sovietsku školu.%) Sadanji urednik Napretka Josip Demarin pokazuje posebno interesovanie prema slavenskoi pedagogiji, a naročito. prema čehoslovačkoj, pa u tom pogledu daje razne informacije i prikaze (o prof. Vaclavu Ptihodi, Hessnu, St. Vrani i dr.). -

U krugu ovih radova jasno se isticala težnja da se bitne oznake novog pedagogijskog shvaćania (škole rada) što bolje istaknu, i tako pripremi tlo za novu didaktiku orjentaciju, a s niome i za reorganizaciju metodičke prakse kao izravna puta u stvarnom i potenciranom obrazovaniu mladeži. Tom su se prilikom tumačila načela rada, samorada i samoobrazovanjia, slobodnog duševnog razvoja diece, pa se isticala posebnost diečie prirode, s jedne strane, ı individualna različnost, s druge. Ujedno se sa stvarnim prikazivanjem principa rada i važnosti rada, polazeći od ličnosti kao cjeline, osudjivalo jednostrani intelektualizam, a njime i sistem herbartovskih formalnih stupnjeva, pa verbalnost i otsustvo životne i stvarne blizine u samom obrazovnom radu. Uopće se htielo da naša školska mladež što slobodnije radi, da se respektiranju njezine sklonosti, da od sebe stiče znanje, a da u tom radu bude stalno u odnosu s istinskim socijalnim potrebama, pa narodnim i općeljudskim vrednotama. Oslanjajući se na noviju psihologiju i biologiju, pisci ističu primat volinih (i emocionalnih) pokreta, a dosadaniem atomizmu suprotstavliaju cielinu ličnosti i životne okoline.

Za ilustraciju ovih bitnih postavaka potrebno ie spomenuti nekoje radove: Dr. Sti. Bosanac u članku E:dtrca bio. St rem ua

%*) Nova Škola, god. II (1925). S) Zagreb, 1992:

“) Školstvo i prosvjeta i Čehoslovačko i, Zagreb 1984 (izdanie Biblioteke škole rada).

>) U knjizi Škola rada, Zagreb 1930.

%) Govjetska škola, izdanjie Minerve, Zagreb 1934.