Učitelj

Dragoliub S. Petković, Beograd Materijalno = pravni položaj učifelja narodni šola

od ujedinjenja do danas — Pregled =

Činovnički status učitelja narodne škole od Ujedinjenja do danas prošao je kroz raznovrsne faze. Naipre je ova pravna materija u celosti trvtirana specijalnim zakonima, potom sa izvesnim modalitefima predviđana činovničkim zakonom i najzad, definitivno uključena opštem činovničkom zakonu.

Do 23 jula 1919 godine materijalno-pravni odnosi učitelja regulisavani su pokrajinskim zakonima. Izmenama u zakonu o

· narodnim školama od 1904 godine obnarodovanim 23 jula 1919 godine, Ministar prosvete bio je ovlašćen da sve učitelje u celoi Kraljevini, najdalje do 1 decembra | 1919 godine, prevede na nove plate. Kasnija reforma kao i kodifikacija ličnih i porodičnih prava učiteliskih došla jie kao nužni postulat državno-političke celishodnosti. Koliki je obim i sadržina tih prava bio po pojedinim zakonima, izložićemo hronološkim redom. Il. — Zakon o narodnim školama od 1904 godine. — Stvaran u eri demokratskih i liberalnih shvatania Zakon o narodnim školama od 1904 godine pokazuje da su učiteljska statutarna prava imala apsolutnu garantiju. Lična i porodična prava zavisila su od kategorizacije. Podela nastavničkih lica na stalne i privremene vršena je prema školskoj spremi. Kao stalni tretirani su oni koji su imali potpune učiteliske kvalifikacije sa položenim učiteliskim ispitom zrelosti, ili koji su završili filozofski fakultet Velike škole. Polaganje praktičnog učiteljskog ispita nije bilo obavezno; ali bez toga ispita nije se moglo napredovati u povišicama plate. Kao privremeni učitelji smatrani su oni sa nepotpunom učiteliskom spremom. Ovi su mogli polagati diferencijalni ispit za stalnog učitelja. Dokle god su bili u zvanju privremnih, imali su samo platu od 600 dinara godišnje kao i pravo na uživanje stanarine i ogreva. Ličnu penziju sticali su tek nakon stalnosti. stalnom učiteliu pripadala ie plata u iznosu od 800 dinara godišnje. Uz ovo dolazi pravo na stanarinu kao i pravo na ogrev. Po položenom praktičnom učiteliskom ispitu i navršetku pet efektivnih godina službe, sledovala mu je prva povišica od 950 dinara godišnje. Po navršetku 10 godina, druga u iznosu od 300 dinara godišnje. Za ostale povišice kao: II, IV, V i VI uslov je bio po četiri efek25 %