Zenit

DER EIFFELTURM

Ivan Goll

Paris

à Robert Delaunay

Eiserne Flöte Die der letzte Engel bläst Auf dem Triumphbogen sitzend! Herbsthaar der Pariserinnen brennt Sterbendes Rot des Westens Und das östliche meldet schon Radiogramme! Unten verwest Paris Verpilzt der Granit der Oper Justizpalast Notre-Dame Rue des Martyrs Tuberkulose frisst selbst die Steine Du, nur du Senkrechte Rette uns, rette Zu orangenen Ozonen! Ruf um Hilfe die Schwestern des Himmels Matterhorn Strassburger Münster Times Building Brenne : Allô Flöte am Munde des Engels Verwandle dich in dieser Nacht Werde Posaune Alle TSF-Stationcn zittern Auf deinen Appell.

Robert Delaunay Paris La Tour 1910

O ESTETICI PURIZMA

Ljubomir Micić-

Zagreb

Čini se da nova umetnost na svim linijama prelazi u pročišćavanje, određivanje, jasnoću, sintezu. Nema u umetnosti konačnosii nego večne vibracije i poleta. Nema stabilizovanja ni mirovanja nego uvek progresivna aktivnost. Često se mora poći i do apsurda da se vidi pozitivno. Potřeba ekstremnosti da se uhvati određen i jasan put. (To je za nas sve jasno i bez komplikacije.) Jasnoća i određenost voljc garancija je za vrednost. Vrednost ovisi o određenju. I lutanje treba da ima směrnice. Směrnice trebaju široko polje. Široko polje put je sviju ali retkih šlo ga obraduju. Ti retki su stvaraoci. Njihov rad i nápor třeba poštovati. To se retko ili nikacla ne čini, Odavanje poštovanja i mera cdnosa prema pojedinim „stvarima“ slepen je čovekove kultuře. A ima li kod nas Ijudi kóji pošfuju novu umetnost i ako je kako se ograničeno veli ne „razumiju" ? (Mi je stvaramo a na varna je da se potrudile do „razumevanja“). Poštovati i ne „razumefi“ bilo bi možda „normalnije“ od prezira i bagatelizovanja. Paradoks kóji karakteriše svetost i ograničenost sviju srcdina na světu. Ali zar da to bude odlučno? Naprofiv : uvek slabija pozicija. Neodlučni su oni kóji „kritikuju“. Odlučan je rad stvaraoca. Radnici uvek pobeđuju snobovsku šupljinu. Kubizam o kome je opširnije govoreno („Zenit“ br. 10./1921.) nije konačan u svojoj delalnosti. Mladénačko doba kubizma kod njegovih stvaralaca prošlo je dosta dávno. (Epigoni biče uvek u mladenačkoj dobi. Kubizam kod nas je u stadiju mladénačke době.) Muško doba ovapločeno je njegovim najboljim predstavnicima Fracuzima i Rusima. Dolazi i njegovo, da ga nazovemo muževno doba. Ono traži svoj sintetički i možda stalni izraz. To bi imalo biti i njegovo poslednje poglavlje. Produženje u stilizaciju, određenost, jasnoóu, forsira PURIZAM (purisme=purizam uzeto prema cubisme kubizam i ako bi prema francuskom trebalo bili pinzam.) Prividno ne čine se veliké razlike između

purizma i kubizma. Ali one postoje u toliko u koliko je kubizam proređen. Purizam mogao bi se zvali napokon čisti kubizam, ali to se nas momenlano ne tiče. „Zenit“ hoće samo da upozna one kóji hoće nešlo i od nas da nauce ne upuštajuéi se za sada u nikakovo iznošenje našeg odnosa prema purizmu. Držim da je najbolje, ako njegovi pretstavnici sami g ovore jer oni su uvek kao stvaraoci i najmerodavniji (gospodo I). Gg. Ozenfant i Jeune ret (g. Ozenfant je urednik francuskog časopisa „L’ Esprit Nouveau") napisali su Estetiku Pu r izma, a mi donosimo nekoje najznačajnije slavke u převodu : „Elemenat purizma proizašov kao pročiščenje siarih forma nije kopija nego stvaranje čiji je cilj materializovanje prcdmeta u celoj njegovoj opéenitosti i nepromenjivosti. Elementi purizma uporedivi su sa rečima čvrsto određenog smisla. Sintaksa purizma je přiměna konstruktivnih i modulativnih sredstava ; přiměna zákona kóji upravljaju slikarskim prostorem. Slika je celina (jedinstvo) ; slika je umetnička formacija koja se usvojenim sredstvima služi do ostvarenja jednog čilavoga světa. Može se stvořili umetnost aluzija, umetnost mode osnivana na iznenađenju i običajima. Purizam pokušava jednu umetnost koristeéi se stalno plastikem ne obazrevši se na običaje i pre svega upravljen je opštim smerom oseéanja i duha. Elemenat purizma iz koga je komponovaná puristická slika nije viděna kopija prizora ili stanovitog predmela, nije slučajno nuždan, nije nepotpun, nije patvoren životom kakvog neobičnog kula, nije patvoren u směru suvišnog izmišljanja. Elemenat purizma—stvaranje —isto je toliko plasticko koliko i liričko, organizováno u plastičkom sislemu, stvaranje fizičkih svojstava stabilnosti i bitnosti stvari. Teško je definovali sklad ovih vrednosfi pošto su isključivo polje lirizma izazvani kod umetnika stvarima šlo nas pokreéu svojom istovetnoŠéu u sistem světa. Naturalista kopira objekt kóji ga uzbuđuje i čudí se da nimalo ne prenosi svoju emociju, zaboravivši da ova emoclja bijaše u njemu a ne u objektu.

34