Ženski pokret

Sto godina poslije toga, iste godine, kad je buknula amerikanska revolucija 1776. jeđna od najpoznatijih tadašnjih žena, jakim argumentima ustane da zastupa izborno pravo. Dok je John Adams sjedio naime u Konstitucionalnoj skupštini, koja je proglasila „Deklaraciju neodvisnosti" primi od svoje supruge Abigail pismo, koje je glasilo ovako: „Čujem, da ste proglasili neodvisnost, pa u novom zakoniku, koji mislim, da će trebati da izradite, želila bih da se sjetite žena i da prema njima buđete susretljiviji, nego što su bili vaši predšasnici Nemojte dati tako neograničenu vlast u ruke muževa (linsband). Spomenite se da bi svi ljudi bili tirani, samo kad bi mogli. Ako ne posvetite osobitu brigu i pažnju ženama, mi smo pripravne, da se bunimo i ne smatramo se dužnima, da se pokoravamo ikakvom zakonu u kpjemu nemarno ni glasa ni predstavnika". Pravi pokret za izborno pravo počne 1848. kad su gospođe Lucrelia Mott i Elisabeth Cady Stanton pozvale u New-York prvu konvenciju za ženska prava. Elisabeth Stanton bila je prva žena, koja je govorila na javnoj skupštini u Americi. Razočarana, što se na Svjetsku Konvenciju, sazvanu u Londonu 1839, na kojoj se je imalo raspravljati „ropsko pitanje" nijesu pripustile žene kao odaslanice, postane ona prvi vođa u pokretu za izborno pravo. Poslije spomenute konvencije od 1848. god. spominje se Susana B. Antony žena, koja je snosila najoporiju kritiku javnosti, što se je usudila, da prigodom proslave stogodišnjice 1876. pročita Deklaraciju Žena za neodvisnost „Woman’s declaration of Indipendence" i što je glasovala god. 1872. Ali njezin rad nije bio uzaludan, jer je pokret za izborno pravo postepeno sticao simpatija i težnja za političkom jednakošću postane općenitom težnjom kod amerikanskih žena. Naslijednica Miss Anthony bila je Miss Carrie Chapman Catt poznata predsjednica Internacionalnog Saveza za izborno pravo žena, „International Woman Suffrage Alliance“. Ona je bila na čelu i Nacijonalnog Udruženja Žena, koje se je bilo organizovalo u istu svrhu. Političari su gledali na pitanje izbornog prava za žene prijateljskim ali dalekim okom. Nekoliko je đržava doduše bilo podijelilo izborno pravo ženama (9) ali do federalnog izbornog prava (Federal Suffrage) bile su još daleko, jer se je u Bijeloj Kući malo radilo u prilog toga pitanja, što je bilo potaklo Miss Paul u januaru 1917. da organizuje u znak perpetualnog protesta pred samim vratima predsjednika prvi tabor žena. Slijedečih su se godina izmjenjivali od dana па dan tabori žena od svih 48 država. Mnoge su od njih odsjedile i u tamni-

320

Женски Покрет

9 и 10