Ženski pokret
vjesna duševna sloboda. Kad je tako, zašto te žene, koje su u zvanjima, ne tvrde pravo na slobodnu ljubav? Zašto one još uvijek tako cesto kriju svaku onu ljubav, koja ih ne vodi u bratt, zašto one još uvijek čekaju brak i zašto se pokoravaju zakonu i ulaze u brak? Jer bi se inače morale odricati svoga ženstva dok se za njih ne stvori mogučnost jednoga braka. Možete mi na to reči, da je danas veliki broj vanbračne djece, da je toliko žena koje stoje same u životu, brinuči se za svoje dijete, da je pače izgradjen veliki zakonski sklop, po kojemu se odredjuju prava vanbračne djece. 1 možete reči, kako ti zakoni govore o torne, da spolni život žene nije više vezan za brak, kako se je ona emancipirala, i kako su njoj danas dana prava na život i izvan braka. Da, pitanje vanbračne djece riješeno je pravnički. Ali u ženi samoj to pitanje još je uvijek neriješeno. I ako ga ona danas riješava, ona ga gotovo nikada ne riješava svojevoljno, nego se na to prisiljava. Jer malo ih je, koje danas prolaze svijetom govoreči: „Ovo je moje djete, i samo ja sam za njega odgovorna". Koliko je takovih? Medju tim mnoštvom na koje se odnose zakoni o vanbračnoj djeci, vrlo ih je malo. Ni jedna od njih ne spominje ta prava otvoreno i bez oklijevanja pred društvom. I kad prodjete redove neudatih matera, vi uvidjate da taj problem, ma koliko on bio gospodarski, pravnički i u svojoj izvanjoj formi riješen, da on u svojoj suštini ipak još nije riješen. U ženi samoj on još nije riješen. To je u vrijem e ekonomske emancipacije žene svakako čudnovata pojava. Ali, ta bi se pojava još nekako dala shvatiti, kad ne bi bilo činjenice, da se ni jedna od njih ne poziva na pravo slobodne ljubavi bez materinstva. Kad bi na pr. postojao pokret, koji bi se bunio protiv svih zakona, koji brane ženi, da se riješi materinstva. Ali takvih pokreta ima vrlo malo. Kad bi se moglo reči, da je žena u svojoj ekonomskoj slobodi najprije naučila da se osjeća kao individuum i da je ona možda onda osjetila svoje individualno pravo na život. Ali svagdje ondje, gdje čovjek upravo počinje da osječa svoje individualno pravo, prvo što se dogadja, to je, da je on u prvi mah egoističan. Taj je egoizam na početku njezinoga razvoja kao individuma mogao govoriti: „Zašto da na sebe preuzmeš još i brigu za dijete, kad tvoj privredni položaj nije nimalo bolji od onoga muškarca; muškarac nikada ne bi preuzeo sam brigu za svoje dijete, zašto
8
Žena
321