Ženski pokret
ševno. Dokaze za to nalazite u brakovima, u slobodnoj ljubavi i kod onih, koje dugi niz godina svoje mladosti ne mogu da pregaze idejalizam, što su ga ugradile u svoj spol, One onda stare, i mnoge od tih žena, koje su se tako očajno borile sa običajima, koje nisu mogle da shvate svakidašnji način života, nalazite onda medju onima, koje nazivate glupima i aseksualnima. Ljudska kultura stvara općenite apsolutne vrijednosti i stvara etičke vrijednosti, koje nisu vezane uz vrijeme ili narod ili klasu. Kad to ne bi bilo tako, onda ne bi za tu gradjevinu, koja se zove kultura, uopće trebalo imena. K toj gradjevini onda prilaze skupine, pojedinci, priznati i nepriznati, ugledni i bezimeni, prilaze, postave svoj kamen i odilaze. Žena, kao da u tu gradjevinu još nije dala ono, što iz svoje bitnosti ima da dade. Žena je sa svojim spolom mnogo više vezana uz cijelu ostalu živu prirodu nego muškarac. Vezana je gradjom svojega spolaj zakonima koji tu za nju vrijede. Ona kao da je baš tu još uvijek srasla s cijelom ostalom prirodom. Ona čudna nježna ljubav k cvijeću, опај često neshvatljivi odnošaj k prirodi, možda sve to znači više od jednostavne nježnosti. Kao da su na njezinom biću niti, kojima je još uvijek srasla s prirodom, kao da se tu još nije izgubio onaj kontakt s organskim i s cijelim svemirom kao da su tu još ostaci one veze, koja je postojala izmedju primitivnoga čovjeka i prirode. Tek zar da sve to ne znači više od atavističke primitivosti? Zar sve опе mnoge i mnoge koje se u svojoj ljubavi prema cvijeću i životinjama, mogu tako lako stopiti s organskim zbivanjem zar da to mogu samo zato, jer su primitivne, neosviještene, nerazvijene, jer su onakove, kakav je bio onaj davni čovjek, koji nam je ostavio svoje priče? Žena može da ljubi svoje cvijeće i životinje, kao da su to živi stvorovi, s kojima se može da sporazumljuje, koji za nju nijesu nesvijesna bića. Pitajte sve te, koje zovete glupima i nerazvijenima, jesu li to za njih zaista nijema bića. Опе ih shvaćaju po svoj organskoj vezanosti s prirodom. To sve nije samo sentimentalnost, nego u tom leži neki dublji smisao. To nijesu priče i pjesničko idejaliziranje, to je i za današnju ženu jedna zbilja, nešto što postoji kao realnost, nešto što ona svojim životom i živi. Mnoge od njih i ne znaju da žive svoju vezu s prirodom. U životu bilja i životinja nalaze se zakoni, koji su za njih etički zakoni, po kojima se vrši život u njima. Iz njih će možda jednom čovjek potvrdjivati svoju vlastitu etiku, I svi ljudi koji
3
Že n a
101