Ženski pokret
žive u uskoj vezi s prirodom, s biljem ili s životinjama, oni imaju nešto od tih zakona, po kojima žive ostala živa biča. Ti ljudi instinktivno ne griješe protiv onoga, do čega drugi, koji su se davno odvojili od prirode, moraju duševnim razvojem svjesno da dodju. Kad promotrite, da ženina zadaća počinje ondje, gdje joj niče dijete, onda čete shvatiti, da ona mora trpjeti u spolnom životu, koji ne smije da ima posljedica. Jer to je za nju nešto besmisleno. Kod muškaraca je to drukčije. Fizički zakoni su za njega na jednom stepenu duševnoga razvoja drugojačiji, i onaj muškarac koji je svoju etiku gradio iz života svojega tijela, morao je doći do onoga stanovišta, na kojemu stoji danas. Jer kad ne bi bilo duševnoga razvoja, onda bi i danas još zadaća muškarca prestala i prije nego se dijete rodi. Tek duševni čovjek pošao je i dalje, i zato se može reći da su oni zakoni, po kojima je gradjen moral većine današnjih muškaraca, gradjeni prema fizičkim zakonima, na jednom nižem stepenu razvoja. Ženina je ljubav sublimirana isto tako u požrtvovnosti i u divljenju i poštovanju prema muškarcu, i idejalizirana je željom za djetetom. Ta sublimiranost upisuje se ženama u grijeh. Ali koliko se strasti sublimiralo u umjetnost, u požrtvovnost prema ljudima, i gdje bi bilo čovječanstvo, da nije bilo nastojanja da tako bude. Veiite, da ima mnogo žena bez strasti? Da, ima zapravo vrlo mali broj žena, koje mogu u seksualnoj strasti, da nadju ono, što danas još dosta muškaraca može da nadje. Ali ima mnogo žena, koje u duši viču sa djetetom, i žele ga s onom istom očajnom željom, koju daje strast. Ima malo žena, kojima je strast uperena prema muškarcu, ali ima mnogo žena, kojima je dijete, jedna neumoljiva strast, Zato se samo po sebi razumije, zašto slobodna ljubav nije nikada bila jedno njezino životno pitanje. Zato su oni pokreti emancipacije, koji su tražili slobodnu ljubav, morali ostati bez uspjeha. Žena još nije provela svoje oslobodjenje, ne čudite se ako gomile žena danas zapravo u svoj rad ne unose sebe. I one su samo ljudi. Ali doći će i duševno oslobodjenje žene. Ono će za kulturu značiti jedan novi kamen. Onda će se vremenom i maknuti ono neprijateljstvo, od kojega i muškarac i žena, danas tako bijedno pate. (Svršiće se)
Klara Dajčova
102
Женски Покрет
3