Ženski pokret

djeci priznaju veća prava, to ona uživaju i povoljniji pravni položaj, koji moderni zakoni izrijekom zabranjuju. Zakonske ustanove o vanbračnom djetetu mijenjale su se u historiji. Ugled koji je uživao brak u stanovito vrijeme bio je uvijek od odlučnog utjecaja na položaj vanbračnog djeteta. Jedno vrijeme bilo je vanbračno dijete izjednačeno sa zakonitim, a onda je opet postalo sasvim bezpravno. U srednjem vijeku su nezakonita djeca imala različne pogodnosti. Njihova nezakonitost nije bila zapreka, da se popnu na prijestolje. Vojvoda od Normandije Vilim Osvojitelj nosio je s ponosom nadimak »Bastard«, a i grof Dunois i Logueville, poznat u literaturi iz Schillerove »Djevice Orleanske« proslavio se pod imenom »Bastard« od Orleansa. Poznato je da je i Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja Matije Korvina, bio pretendent na prijestolje. Postepeno, pod uticajem crkve i u odbranu zakonitog braka, nezakonita se djeca sve više zapostavljaju, dok ne postaju početkom novog vijeka gotovo bezpravna. U zaštitu nezakonite djece ustali su u XVIII stoljeću slobodoumni pisci i filozofi sa svojom naukom o pravima čovjeka, te je duhovni otac francuske revolucije Jean Jaques Rousseau bio načelni protivnik braka, smatrajući ga protunaravnim okovima. Nazori slobodoumnih pisaca u praksi nijesu ostali bez odziva. Veliki reformator i pristaša novih ideja Josip II proglasio je svu nezakonitu djecu zakonitom. To je vrijedilo za svu već rođenu djecu, bez obzira na rodbinske veze roditelja. Tako su primjerice i djeca između brata i sestre postala zakonita, ma da je bračna veza između njih bila pravno nemoguća. — Nezakonita djeca imala su i nasljedno pravo, a mogla su naslijediti i plemstvo očevo. Francuska revolucija, polazeći sa stanovišta jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi, izjednačila je takođe nezakonitu djecu sa zakonitom, priznajući im ista prava. Međutim te reforme su bile preuranjene i skok iz bezpravnosti u ravnopravnost odviše nagao. Zato nije čudo što je morala nastupiti reakcija. Iza Josipove smrti a skoro istodobno u Francuskoj, nezakonita djeca bivaju ponovno i posvemu ograničena u svojim pravima. U Francuskoj je bila zabranjena paternitetska tužba (tužba za ustanovljenje očinstva) što je i uzakonjeno u Napoleonovom Code civile. Pro-

mjena u korist nezakonite djece u Francuskoj nastupila je tek zakonom od godine 1912. U građanskom zakoniku Kraljevine Srbije, koji je na snazi u našoj državi na području bivše Kraljevine Srbije, usvojena je gore navedena ustanova iz Code civile, te je još danas tamo zabranjena tužba na priznanje prava očinstva i dužnosti plaćanja alimentacije. Današnje zakonodavstvo se u pogledu prava nezakonite djece znatno razilazi. Najgori je položaj nezakonite djece u pravnom području Kraljevine Srbije i u Engleskoj, gdje vlada najveći konzervatizam i običajno pravo, te ima vrlo malo pisanih zakona. Ne samo da nezakonito dijete ne stoji prema ocu ni u kakvom pravnom odnosu, već ima i prema majci vrlo malo prava. Dijete nezakonito nije član obitelji, niti očeve niti majčine, pa ne može tražiti dužno izdržavanje. Nema ni zakonitog nasljednog prava iza majke. U Engleskoj nezakonito dijete ne spada uopće u obitelj, te nema niti prava na obiteljsko prezime majke, a kamoli oca. Može mu se dati, prezime koje se hoće, a ne treba da to bude majčino prezime. U mnogim zakonima evropskih država postoji razlika između nezakonite djece od oca priznate i nepriznate. Priznata nezakonita djeca imaju pravo na očevo prezime i na obiteljska prava prema majčinoj i očevoj obitelji i dalekosešna prava obzirom na izdržavanje i nasljedstvo. Nepriznata djeca ograničena su u obiteljskim pravima prema ocu, ne prema majci i njezinoj obitelji, i imaju jednaka prava kao 1 zakonita. Norveški zakon je od starijih zakona jedan od najliberalnijih i najpovoljnijih za nezakonito dijete. (Zakon o uređenju pravnog položaja nezakonitog djeteta je iz godine 1915). Ako se otac priznaje ocem nezakonitog djeteta, onda je to dijete posve izjednačeno sa zakonitim. Nedopustivo je to kod djece, koja potječu iz preljube, što je takođe zastarjelo i nesavremeno pravno načelo. Nezakonito dijete ima pravo ili na majčino ili na očevo prezime, pa ga može uvijek i naknadno da primi. Isto tako ima pravo zakonitog nasljedstva iza majke i oca. Vrlo su podesne ustanove norveškog zakona, koje se odnose na ustanovljenje očinstva. Majka je dužna da prije poroda saopći primalji ili liječniku ime presumptivnog oca. Liječnik ili primalja sastavljaju predlog glede izdržavanja dijeteta i dostavljaju ga ocu, koji može u roku od 14 dana predati tužbu na pobiljanje očinstva.

OKTOBAR, 1932

ŽENSKI POKRET

147