Ženski pokret

materinstva, sve to vječno žensko podaje joj onaj intezitet osjećaja, vidoviti pogled, koji ju je u prošlosti činio proročicom, u sadašnjosti još očekuje svoj izraz u snazi revolta protiv sveg zla i nepravedna na što se njena priroda buni. Posjedovanje te spontane primitivne kuražne prirode pomoglo je genijalnim ženama do njihovih najvećih pobjeda u znanosti i umjetnosti. Baš radi sklonosti za formu, logiku i sistem u muškoj prirodi prosječni muškarac je umišljeniji, ograničeniji i više filistar, negoli je žena iste vrsti. Prosječna žena treba da se primora, dok joj uspije uništiti u sebi taj divlji elemenat u svojoj prirodi ili urođenom ženskom slabućom konvencionalnošču ili stečenom muškom slaboćom, pedantnim formalizmom. Današnji odgoj i izvjesna zvanja pogoduju stvaranju takove prosječne žene, dok bi spasavanje njene originalne prirode donijelo oslobođenu žensku snagu kao korist napretku kulture. Prava ženska emancipacija imala bi na se preuzeti to otkrivanje ženske prirode i staviti je u službu čovječanstva. Dok ekstremna emancipacija ističe mogućnost modificiranja ženske osjećajne psihe u prilog čiste produkcije dvojbeno je da li je u njenom i u interesu zajednice da do toga dođe, jer je produbljenje i oplemenjivanje života u kući 1 društvu važnije od čisto materijalne intelektualne produkcije. Zadržanje osjećajnog života i paralelni razvitak intenziteta koncentracije i genijalnosti muškarca govorilo bi za apsolutnu nadmoćnost žene. Modificiranje psihe postoji, jer su ljudi kao i geniji produkt vremena. Kod Spartanaca je majka dostigla onu tvrdu veličinu duha, jer je cijeli narod tražio uništavanje majčinskog osjećaja, slično potpunom izrođivanju obiteljskog života za vrijeme rimske carske dobi. U srednjem vijeku mistike žena je postajala svetica, koja je činila čudesa, kao što je ugledna dama iz vremena rokokoa postajala hladna majka kao i Sprtanka, jer je njeno doba tražilo zatomljivanje maičinskog osjećaja iako iz drugih razloga. Prema histeriji moguće je modificiranje psihe i produktivnosti, pa je ono kod žene i danas u toku, no pitanje je koji je smjer modifikacije najispravniji. Stvaranje velikog genija uvjetuje čežnja cijelog vijeka i potreba naroda. Rasparčanost ženine psihe i života bila je uzrokom da iz zajedničkog stremljenja nisu analogno proizlazili ženski geniji. Izmjena nazora i ideala života kroz vjekove može i to izmjeniti iako je nesigurno da li je to trajno moguće, jer se u velikim razmjerima sama priroda čuva.

Kod žene su osjećaji originalniji od misli, individualni napori bogatiji od općenitih, shvaćanje konkretnog i raznolikosti jači, negoli je smisao za cjelinu. Zato su žene u svojoj produkciji do sada u glavnom u ppdručju lirike, romana, eseja i listova dostigle visinu muškarca, dok se kod njih danas nalazi u manjoj mjeri oštra analiza, velika sinteza, konsekventna upotreba danih principa sve što ističe velike filozofe, sociologe, političare kao i stvaraoce velikih dramatskih epskih pjesama i muzičkih djela. Dok muški genij podvostručen pri stvaranju postaje muž i žena, ženski genij postaje dvaput žena, te je time pojačana njena ženska genijalnost. Zato, kad bi ona nastojala prigušiti sve svoje osjećaje, da se bolje posveti produkciji, izgubila bi ne samo u sreći već i u genijalnosti, jer je njena genijalnost najviše potenca njenog života kao žene. Entuzijazam je specijalno ženska snaga u kulturi, koji dolazi do izraza kad žena, ne deluje produktivno, već samo daje svoje biče srodno temperamentu umjetnika da skupa vibrira, kao i u svoj njenoj produkciji, bilo to esej, kritika ili memoari, sve dobija preko entuzijazma najvišu vrijednost. Dok ona ne posjeduje jaku koncentraciju, ne misli cijeli svoj život o jednoj misli i pronalasku, - zato je ona u svom impulsu sigurnije vodena negoli muškarac, ona često brže shvaća, dublje predmnijeva, jače osjeća, finije i mnogostranije zapaža u području znanosti, politike i filozofije. Za tu intelektualna originalnost žene treba danas naći nove forme, a ne pokretom jednakosti doći do nivelacije. Apsolutnom slobodom oslobođena od lanaca i veza zakona, predrasuda i društva, ali i od dogma krive emancipacije može žena pokazati kako je daleko i visoko vodi njezin genij. Ona lakše može da očuva sve pojedinosti svog bića, jer joj je najglavnija osobina ne dati se svladati. Zato potrebuje potpunu slobodu ličnosti, koja je jednaka sa neograničenim pogledima budućnosti. Žena je do sada izravnala svoj položaj s muškarcem u filantropiji i reproducirajućim znanostima, jer tu nije trebalo da se odriče svojih ženskih sposobnosti, već ih je isticala iako su je i tu njeni životni odnosi priječili da da mogući maksimum.

Misli o socijalnoj ulozi žene toliko su u ovoj knjiži savremene da ću ih u cjelini navesti. Snaga žene koja je bila upotrebljena u filantropiji bila je često zlorabljena. Mjesto ublažiti boli nije li bilo ispravnije nastajati da

10

ŽENSKI.PO KRET

JANUAR, 1933