Ženski pokret

do njih ne dođe. Ma koliko je dobrotvornost dobro organizirana, bijede će uvijek biti, dok uopće besposlica može nastupiti. Pa ma koliko se nastajalo zakonom brisati, prostitucije će uvijek biti, dok bezbrojne žene nizih slojeva za minimalnu sedmičnu nagradu rade uništavajući duh i tijelo i dok je brak sve više nedostiživ za veliki broj žena i muškaraca. Potrebna je nova kulturna epoha, koja će stvoriti nove socijalne odnose, prije nego li ove, a i druge zle posljedice sadanjeg sistema budu mogle biti otstranjene. Tad će sigurno energične izmjene u kućnoj ekonomiji bez bitnih posljedica za domaći Komoditet osloboditi mnogo ženskih snaga - pomislimo li samo koliko se može postiči kolektivnim radnim metodama. Istom tad će država imati sredstava da pruži i ženama slobodnu potpunu izobrazbu prema njihovoj radnoj sklonosti. Čim prije žene uvide da je jezgra ženskog pitanja, u suštini isto što i socijalno pitanje, toliko bolje za njih i za socijalno novo stvaranje koje dolazi prema Mirabeau-ovim riječima na početku francuske revolucije: ako žene ne pomognu neće se nista dogoditi! Uz socijalni rad još škola, odgoj, pa ideja mira to su par excellence pravo svojstveno polje za žensku snagu. Na žalost ona je u odgoju upotrebljavala svoju snagu na muški način, a nije imala kuraži da stvara onako kako njenoj prirodi bolje odgovara. Dok žena ne shvati da je najispravnije područje rada za razvijanje svili njenih snaga poziv majke u uskom i proširenom značenju te riječi, ne može biti bitnih piromjena u čovječanstvu. K tome radu na odgoju pridolazi nastajanje da se škola iz temelja izmijeni, istodobno da se izmijeni naše društvo, tako da bi se naša djeca mogla razviti u članove plemenitog čovječanstva. Uz to rad na ideji mira. Zena treba da se oslobodi hipnotizma da je narodna volja tjerana slijepim prirodnim snagama. Mjesto toga neka postane jasno da je narodna volja suma volje pojedinih bića. Dok pojedina bića ljube rat, njega će biti, a nestaće ga, čim ga ona odbace. Početak stvaranja volje naroda događa se na koljenu majke. Same majke odgajaju sinove za brutalnost, dok one ne posjeduju inteligencu i strpljenje da nađu prava sredstva za odgoj mjesto nasilnih sredstava, koja kod djeteta hrane niže instinkte, pošto ono udarce koje je primita, odvraća na slabijem. Škodljiva je i pohvala sklonosti k militarizmu i sva očitovanja male i uske ljubavi za domovinu. Neka mjesto toga svaka majka osudi emanaciju sirove snage i pobjede dobivene šakom, a pohvali plemenita borbu za obranu slabijega.

Jednako nije potrebno hrabriti dečaka da se bije za svoju zemlju. Radije neka se toj ljubavi uči preko njezine ljepote, priča, pjesama i velih djela mira. Nek mu priča i o ratnim junačkim djelima, koja su nekoć bila izraz ljubavi za domovinu. Nek mu reče da je to bio ideal i potreba prošlosti, dok je današnji najveći izraz ljubavi za domovinu nastajanje i život za kulturu i socijalnu pravdu vlastite zemlje, pa nek se ljubav za domovinu dovede u vezu sa ljubavi za slobodu i razvoj čovječanstva. Mladić, koji je tako odgojen biće spreman da za svoju zemlju sve žrtvuje, ali neće nikada biti u stanju, da uslijed krivog površnog patriotizma napadne drugi narod, da rani njegovu slobodu i priječi njegov razvoj. Pokret oko socijalnog novog poretka, mira i odgoja, to su najaktuelnija i najvažnija pitanja današnjice, koja čekaju na oslobođenu snagu žene, jer ona tu može saradjivati u suglasju sa svojom unutarnjom prirodom koja je njezina glavna snaga. Naravski da to ne isključuje i ostala pretežno ili djelomično ženina područja rada, kao na primjer socijalnu skrb za sve potrebne pomoći, pa liječenja, njega bolesnih i bezbroj drugih, jedino gore spomenuta su danas za kolektiv najpreča i najvažnija. Glavno je da ona dade iz sebe svu originalni! do sada sputavanu aktivnost, koju posjeduje i da započne njome stvarati- Ženina razbuđena energija u zajednici imala bi da sliči elektricitetu koji iako gori na stolu, još uvjek buntovno struji svemirom. Međutim žene nisu išle svojim vlastitim putem revolta protiv svega zla i trulog u društvu, a koje je djelomično posljedica jednostrane snage ekonomski jačeg i lošijeg dijela muškaraca. One u strahu da im se ne odreče smisao za korisnost i praktičnost, da ih ne ismiju kao nelogične i fantastične drugove rada, pore đale su su se u čvrsti okvir, koji je muškarac za se izradio. I tako je svijet ostao isti i nakon aktivnog pridolaženja ženine snage. Pravo glasa prema torne samo je podvostručilo glasove. Istom kad žena doprinese svoje vlastito živo vibriranje za napredak kulture, razvijače se ova u drugom pravcu. Bezbrojni su primjeri u historiji da je žena svaki put izazvala pokret, kad je imala snage da se revoltira. Neka se danas ujedinjene žene revoltiraju protiv ubijanja duše u školi, protiv ubijanja u masama u ratu i protiv žrtava čovječjih uslijed sadanjeg sistema produkcije! Žena mora da ima pravo glasa da nastupa u svim građanskim pcdručjima života, jer društvo potrebuje isto toliko majke koliko i oceve. Zato neka žene upotrebe sve svoje

JANUAR, 1933

ŽENSKI POKRET

11