Ženski pokret

slobodne snage za društvo najprije ondje gdje ono treba materinstva.

Na taj način spolovi će se u svojoj srži približiti jedno drugome iako če se prema vrsti produktivnog rada diferencirati. Tad će se ispraviti sve grješke krive emancipacije, a to su: zapostavljanje i proučavanje žena kao spolnog bića, opažanja koja očituju dubinu ženske produkcije: zapostavljanje položaja udate žene u pokretu, te kuće, familije i odgoja kao važno područje rada; zanemarivanje žene nižih slojeva - radnica - ne uviđajuči da je socijalno : žensko pitanje jedno; napokon zapostavljanje žene u prošlosti prelazeći preko svega što je ona doprinijela do sada kulturi. Mjesto toga obeshrabrenja spoznaje, da je žena več za toliko vijekova sprječena u svom duhovnom razvitku, podići njeno samopouzdanje da je ona humanizacijom osjećaja doprinijela svoj veliki doprinos kulturi. Za što dostojnije i kuražnije ispunjenje te zadače i unapred u kući i zajednici potrebna joj je izobrazba, biranje područja rada, isto pravo i pred zakonom za istu mogućnost individualnog razvoja. Žena ima pravo da živi na svoju odgovornost, da ide vlastitim putem k sreći i harmoniji. Činjenica, da je ženi do sada bio zatvoren put kulturi, bila je isto toliko neosnovana i od štete za cjelinu isto kao što bi bilo da je muškarcu bio zatvoren put k ženskom posjedu kulture, t. j. osjećajnom stvaranju. Za napredovanje svijeta potrebna je potpuna sloboda obiju dijelova, jer samo na taj način biće u mogućnosti da dođu do izražaja sve snage materinstva ženine duše, koje danas zajednica toliko potrebuje. Tu žensku snagu materinstva i nesvjesno štuje čovječanstvo svakog badnjaka i prilici mlade majke sa njenim prvjenčetom na ruci. Nastupi li jednom snaga materinstva u svoj svojoj veličajnosti na zemlji, donijeće u dubljem značenju, svijetu istinsko otkupljenje. Ova knjiga koja pri površnoj lektiri izgleda djelomično kao negacija obično navađanje ženine mogućnosti produkcije, puna je isticanja pozitivnih vrednota njezine psihe, najvažnijih za pojedinca i zajednicu, jer čovječanstvo može bez ekstremnih pronalazaka produkcije, ali bez ispravnog materinskog poretka u svojim odnošajima, ono je brzo došlo u ćor-sokak. Ja sam navlaš prešla preko mnogo nelogičnosti, isticanja nemogućnosti otkidanja od uskog osjećajnog kruga. Jer, ako zajednica to otkidanje potrebuje, ako ono donosi spas zajednici direktno i preko sreće pojedinca, onda to mora da bude. Da li će uslijed toga dualizma,

koji apsolutno postoji, ove prelazne generacije žena više ili manje stradati i da li će se rađati više ili manje ženskih genija, to u biti nije važno. Glavno je da ona doprnašajući zajednici svoje bitne ženske odlike u tom radu ne da ne može sebi kao ženi da štetuje, već obratno preko toga razvijanjem svih svojih snaga donosi sebi sreću, a zajednici neizmjerne koristi. Za naše specijalne prilike vrijedi da smo mi još u prvom stadiju borbe, kad je potrebna saradnja žene na svim poljima, da se opravda njena sposobnost isto kao što razvijenost dnevnih prilika stvara nova zvanja koja su skoro isključivo ženska (sestra nudilja). U ovoj knjizi, koja je pisana u normalnim vremenima nije mnogo istaknuta ekonomska borba žene danas, več samo principijelna, dajući ujedno time vlastitim idejama mnogo šireg zamaha, jer će vrijediti naročito u dalekim novim formama društva koje danas polako nastaje, a da nam nije sasvim jasno igra li u njemu žena svoju originalnu ulogu ili i tu ide cesto muškim stopama. (Zar današnje sudjelovanje žena u militarizmu nekih zemalja, kao i apsolutno kolektivno odgajanje djece neće priječiti ženu da razvije u ličnom životu svoje najbolje snage? Je li to samo prelazno doba borbe, gdje se žena uslijed pomanjkanja radnih snaga potrebnih za obnovu društva, dala uplivisati od muškarca bacivši se sasvim na produkciju, a zanemarivši svoju pravu bit i ne zapažaju li se danas i tamo prve reforme i protivnom smjeru? Da li je današnjoj preformiranoj ženskoj psihi postala najbliža ekstremna linija produkcije, ili je ona u dubini duše svjesna da su to njene najveće žrtve, koje prilaže za dobro zajednice kao Saša u Cementu, romanu Glatkova? Je li to još borba ili konačni oblik, a ako je takav, da li je u stanju da na taj način donese najviše sreće i koristi zajednici i pojedincu?) Međutim, državno pomaganje odgoja djece jedino je u stanju da umanji dualizam žene između rasparčanosti snage njenog ličneg i javnog života. Na ženi novog društva je zadaća da budno pazi, da ako to državno pomaganje odgoja pomaže ženu-radnicu ne smije oštetiti Ženu majku. U ličnom životu i kod nas prilike i duh teških sadanjih vremena čine da i muškarac sve manje traži preosjećajnu drugaricu prošlosti, koja svojim osjećajem indirektno sputava i njega, već radnicu koja će u zajedničkom radu naći isto osmislenje života. Moguće da je kod nas ženi potrebno baš najviše duševne samostalnosti za naš današnji brak. Muž je obično zauzet svagdanjom borbom života za opstanak ili se iscrpljuje uradu za nove duševne vrednote. Na ženi je

12

ŽENSKI POKRET

JANUAR, 1933