Ženski pokret

2. Da se odredi egzistenčni minimum prihoda za porodice, koji se ne bi smeo smanjiti, i da taj minimum važi kako za porodice aktivnih tako i za porodice penzionisanih državnih službenika. 3. Isti princip da važi i za penzionerke, čiji muževi vrše poziv prema § 42 zakona o neposrednim porezima. 4. Istodobno da se sprovede najenergičnija štednja u celokupnom državnom gazdinstvu. * * * Drugi dan do podne skupština je pretresala poslovnik ka novim pravilima Saveza i posle iscrpne debate o pojedinim odredbama primila ga je. Po podne se vršio izbor nove uprave. Izbori su dali sledeći rezultat: Leposava Petković, pretsednica, Zlata Kovačević, Franja Tavčar i Milena Atanacković, potpretsednice: Zora Kovačević, Slavka Gerasimović i Jevrosima Radojković, sekretari; Olga Gavrilović i Olga Bogdanović, blagajnici; Naka Spasić, Anka Gvozdenović i Ana Zupančić, članovi nadzornog odbora; Leposava Žugić, Mica Protić, Draga Đurić, Paraskeva Grujičić i Olga Josipović, članovi zamenici. Na kraju drugog dana održala je g-đa Jela Likar iz Ljubljane konferenciju O vaspitanju za domaćicu. Na osnovu njenog referata primljena je sledeća REZOLUCIJA: »Pošto je s obzirom na sadašnje prilike i na ekonomsku važnost domaćinstva veoma potrebno da se podigne poziv domaćice kao i nastava o domaćinstvu i da se reguliše socijalna zaštita domaćica, Zveza gospodinj iz Ljubljane predlaže da Jugoslovenski ženski savez posveti svu svoju pažnju ovome pitanju. Na skupštini Jugoslovenskog ženskog saveza u junu 1933 g. u Novom Sadu bila je jednoglasno primljena rezolucija Zveze gospodinj koja glasi: 1) Da Savez prati razvitak vaspitanja domaćica i nastave o domaćinstvu i da se po mogućnosti o tome referiše na svakogodišnjoj skupštini. Da se registruju sve želje i pojave na tome polju i da se saopšte merodavnim krugovima. 2) Da proučava nacionalno-ekonomska pitanja, da prati politiku cena sa naročitim obzirom na nužne životne potrebe. 3) Da propagira pravilne pojmove o pozivu domaćice, koji ima važan uticaj na narodnu privredu, narodno zdravlje i vaspitanje naroda. 4) Da se zauzme za pravilno ocenjivanje rada domaćice.

5) Da sprovede na nadležna mesta zahteve organizacija domaćica da dobiju svoju zastupnicu u privrednom savetu i da im se poveri nadzor pijačne prodaje životnih namirnica. Svi ovi zahtevi sa lanjske skupštine još uvek su aktuelni i stoga ih preporučujemo i ovogodišnjoj skupštini da ih primi«. * * * Gospođa Minka Krofta iz Ljubljane je referisala o Školovanju domaće posluge. Na kraju svoga referata je predložila u ime »Zveze gospodinjskih pomoćnic« sledeću REZOLUCIJU: 1) Konstatujemo da je intervencija J. ž. s. posle skupštine u Novom Sadu kod Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja g. Pucelja imala uspeh, pošto je Narodna skupština primila zakonski nacrt za suzbijanje polnih bolesti. § 12 ovog nacrta ima odredbu da u svima većim varošima treba da se osnuju domovi za žene koje dolaze u te varoši radi zarade, a takođe za one žene, koje su bez službe. U vezi sa ovom odredbom predlažemo sada da se naše ženske organizacije pobrinu da se ova odredba privede u delo. 2) S obzirom na rešenje Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja StBr. 28058, od 24 juna 1930 g., a na osnovu § 105 Zakona za zaštitu radnika, moraju se zatvoriti sve privatne profesionalne berze rada u krajevima, gde postoje javne berze rada. Pošto se ovo rešenje Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja još nije ostvarilo, predlažemo da se traži od Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja da se što pre sprovede ovo rešenje. 3) Predlažemo da vlada izda uredbu, kojom se zavodi obavezno šegrtsko doba za domaćinske pomoćnice. Na osnovi te uredbe morala bi svaka banovinska uprava prepisati naročite pravilnike za sprovođenje šegrtskog doba za domaćinske pomoćnice shodno naročitim prilikama dotične banovine. * * * Treći poslednji dan skupštine, bavio se najpre predlozima da se odredi mesto za iduću skupštinu u 1936 godini. Mesto se nije definitivno odredilo. Na kraju je skupština primila još ove predloge: 1) Da se traži od Ministarstva prosvete da se ne zatvaraju učiteljske škole za žensku decu. Ako pak treba koju zatvoriti, da se zatvore samo one, koje ne ispunjavaju sve uslove za stručno i opšte vaspitanje. (Predlog uprave).

MAJ—JUNI 1934

ŽENSKI POKRBT

51