Ženski pokret

mo pravednu moralnu i materijalnu vrednost domaćinskog rada. Domaćice traže da se njihov rad oceni kao punopravan privredni rad, koji u privatnom domaćinstvu znači prinos žene ka izdržavanju porodice. U domaćinstvu, u kome je žena toliko zaposlena da ne može tražiti zarade van kuće, treba izvestan deo muževljevih prihoda da se smatra kao prihod žene. Takvo shvatanje poziva domaćice imaće za posledicu da se prizna ženi pravo na vlastita sredstva i da se uvede pravna zaštita domaćice. Muškarac i žena, oboje troše svoju radnu snagu za dobro porodice: muškarac sa privrednim radom, a žena sa direktnim radom za kuću. Prinos koji odvaja muškarac od svoje zarade za penziju i osiguranje, sadrži i prinos ženinog rada, koja na taj način sama zarađuje svoje izdržavanje. Ako bi ona radila van kuće i primala zaradu, ona bi od te zarade davala svoj prinos za porodicu. Ako bismo shvatali rad domaćice, taj rad bi dobio moralnu i materijalnu vrednost. Ovakvo shvatanje bi morali da prisvoje i zakonodavci, i na osnovu takvog shvatanja bi morali da sprovedu dovoljnu zaštitu ženedomaćice. Iz ovih izladanja možemo se uveriti o važnosti poziva domaćice i zato on potrebuje temeljnu spremu. Nekada su mislili da je za domaćinski rad sposobna svaka žena. Danas pro-

dire saznanje da to nije tačno. U mnogim državama poklanjaju spremi i obrazovanju domaćica veliku pažnju. Domaćinstvo je ušlo u nastavu svih vrsta škola čak i u nastavu na univerzitetu. I u našoj zemlji mora prodreti saznanje da žensku omladinu moramo za velike i važne zadatke domaćice dobro vaspitati i obrazovati. Stoga domaćice traže da se uvede u osnovne i građanske škole praktična nastava o domaćinstvu, da se pomaže razvitak stručnog domaćinskog školstva i da se radi na tome da dobijemo dovoljan broj učiteljica za domaćinstvo. U vremenu, ikada se ženskoj omladini zatvaraju putevi da zaradi, treba voditi brigu o tome da joj se omogući uspešna delatnost u pozivu, na koji ima potpuno pravo i koji joj ne može niko sporiti. Za domaćice tražimo: 1) da se sprovede svuda postojeća odredba o obaveznoj nastavi iz domaćinstva u zakonu za građanske škole; 2) u sve škole koje pohadaju ženska deca da se uvede praktična nastava iz domaćinstva; 3) razvitak stručnog školstva za domaćinstvo treba potpomagati; 4) treba da dobijemo dovoljan broj stručnih učiteljica za domaćinstvo. Referat na skupštini J. ž. s. u Koviljači. Jelka Likar, Ljubljana (Sa slovenačkog prevela S. A.)

Jelka Likar,

Š. A.,

Stručno spremanje domaćinskih pomoćnica

Veliki broj porodica živi celog života u zajednici s domaćinskom pomoćnicom i stoga njihovo pitanje nije samo pitanje pojedinog staleža, nego mora da interesuje širi društveni krug. Moramo pazljivo pratiti razvitak toga pitanja i posmatrati ga s raznih gledišta. Nekada je bila služba u porodici samo zaklon za neopskrbljene, i veoma često su doba učenja i doba rada bili prelazna Stanica na putu za skromni vlastiti dom. Postepeno su se promenili svi odnosi i rad domaćinske pomoćnice dobio je sasvim drugojači značaj: služiti, koristiti drugima. U tome momentu je došlo do službenog odnosa između pomoćnice i službodavca, službodavac je birao bolju radenicu i imao je pravo da samovoljno otpusti slabiju radenicu i da primi bolju. Ovi promenjeni odnosi su imali za posledicu borbu za prava i dužnosti jednog novog staleža i pojavljivala se postepeno potreba za njegovu stručnu spremu i stručnu organizaciju. Staleška svest kako domaćice tako i njene pomoćnice se počela dizati sve više i više, i to di-

zanje svesti dovelo je do osnivanja vlastitih organizacija sa glavnim zadatkom za poboljšanje staleških prilika i, naročito, za prekopotrebno usavršavanje stručne spreme. Usled toga je od velike važnosti da pri rešavanju tih pitanja, koja zadiru u porodicu, sarađuje i javnost sa savetima. Problem domaćinskih pomoćnica ne možemo rešiti po izvesnim sistemima i uzorcima, nego iziskuje da ga proučimo prema prilikama i potrebama raznih krajeva. Takođe treba da ga proučimo sa narodnog, socijalnog i radnog gledišta. Pre svega bismo morali sakupiti iz cele zemlje podatke da bismo dobili pravu sliku. Ja sam sakupila i proučila prilike u Sloveniji. U slovenačkim varošima zaposlenih je preko osam hiljada domaćinskih pomoćnica. U Ljubljani i najbližoj okolini radi ih iznad 3500 i u tome reonu imamo od prilike 13.000 samostalnih gazdinstava, što znači da je u svakom četvrtom gazdinstvu zaposlena po jedna pomoćnica. Ako računamo da svaka porodica ima presečno po pet članova, vidimo da je 15 —20 hiljada Stanovnika

MAJ—JUNI 1931

ŽENSKI POKRET

55