Ženski pokret

u dodiru s pomoćnicama. Ovaj mali račun kaže da se pitanje domaćicaam pomoćnica tiče uistini širokih društvenih krugova. * * * Sređeno domaćinstvo je važan činilac za napredak naroda i države. Takvo domaćinstvo podupire narodnu privredu, povoljno utiče na narodno zdravlje, vaspitava omladinu da postane štedljiva i uredna, omogućava da članovi porodica zadovolje svoje kulturne potrebe i učvršćava porodične veze. Brižljivo vođeno domaćinstvo je uslov za miran i udoban dom, za sreću porodice, za zdravu zajednicu i jaku državu. Nosilac i vršilac dužnosti koje nalaže domaćinstvo su pre svega domaćica i njena pomoćnica. Obe u najviše slučajeva naučile su te dužnosti i rad iz tradicija. Uistini moramo da se čudimo, što još do danas nemarno obaveznu stručnu nastavu za pomoćnice, koja bi bila sagrađena na jednoj širokoj osnovi s naročitim obzirom na domaćinstvo srednjeg staleža. Domaćica se zadovoljava mladom, zdravom devojkom sa sela, koju sprema u toku vremena da nauči kućni red i rad. Veoma često se događa da takva devojka, kada je sve potrebno naučila, napusti domaćicu i traži drugu službu. Domaćica ima posle toga svu muku iznova, što joj zadaje brige i često ima i materijalnu štetu. Za ovo doba učenja traži, a i prima pomoćnica za svoj rad svu opskrbu u kući i redovnu platu. A iznenada usvoji naziv »perfektne kuvarice« ili »sobarice« i postavlja veće zahteve. O tome, koliko ona istinski razume svoj posao, o tome se ne može domaćica uveriti drukčije, nego da je primi u službu na osnovu njenih nedostatnih svedočanstava i na eventualnom poznavanju prilika onih porodica, kod kojih je bila pomoćnica ranije u službi. Kvalifikacije kojima bi stekla pravo na naziv kuvarice ili sobarice, ne može pokazati, pošto nigde nije polagala ispite o svojoj stručnoj spremi. Tako može da dođe do toga da se čini nepravda na obe strane. Starija, praktično izvežbana kuvarica dolazi u položaj da mora da primi mesto pomoćnice za ceo kućevni posao za nedovoljnu platu, jer je bez zaštite. Mnoge domaćice iskorišćavaju pomoćnice postupkom, koji ih ponižuje, pošto gledaju u njoj još uvek potčinjeno, manje vredno biće, koje služi, i nema prava na Slobodan život kao punopravna radna snaga. Zbog svih ovih nepravilnosti moramo težiti tome da usavršavamo stručne spremne pomoćnice i time podignemo i njihov socijalni nivo. Uopšte naše domaćice ne žele neke velike promene u celoj ovoj stvari. U tome su kratkovide, jer ne pomisle, da će spremna pomoćnica svaki posao svršavati mnogo brže i bolje i bez naro-

čite štete, tako da joj preostaje vremena još za druge poslove u kući. Ako bismo tražili stručno spremnu pomoćnicu i dali joj nešto veću platu, ona će zato na pr. nadoknaditi kućnu švalju, jer ume sama da šije, ili će racionalno upotrebljavati životne namirnice, tako da na taj način opet štedi za kuću. Još mnogo više će da oseti blagodet stručno školovane pomoćnice porodica, u kojoj nema domaćice, u kojoj je bolest, koja je bez majke, ili majka nema vremena da lično vodi kućanstvo. Takođe mislim da će stručna sprema pomoćnice uticati na to da joj ojača njen osećaj odgovornosti, uverenje da je njen poziv ozbiljan i važan, da učvrsti njeno moralno mišljenje, što je od presudne važnosti naročito u porodicama, u kojima je pomoćnica mnogo prepuštena sama sebi, u kojima joj pripada odlučujuća reč i u kojima su joj poverena čak deca. Svi znamo koliko teških briga može da natovari porodici nespremna, nevaspitana i neiskusna devojka. Može da se ugnjezdi kao crv među zdrave ruže. Domaćica pak, koja će se zadovoljiti i u buduće običnom radnicom za kućevni posao, primaće u službu nekvalifikovanu radnicu. U poslednjoj deceniji naše vlasti pokazuju više zanimanje za domaćinsko školstvo, koje je bilo ranije skoro isključivo u privatnim rukama. Imamo već domaćičke i domaćičko-seljačke škole, koje su nam dale prve učiteljice za domaćinstvo. No, te škole, spremaju u prvom redu buduće samostalne domaćice ili učiteljice za domaćinske škole, a nisu udešene za naročito spremanje domaćinskih pomoćnica. Stoga se moramo baviti pitanjem, na koji praktičan način bismo mogli da udesimo najbrže i najjevtinije spremanje ovoga staleža. Poziv domaćinskih pomoćnica dobija najviše snaga sa sela. To su pre svega devojke, koje nemaju sretstava, ili devojke koje nemaju ni volje ni sposobnosti da izuče koji drugi poziv. Ako se zaposle u domaćinstvu, one dođu do zarade, dođu do hrane i plate bez naročitih izdataka i napora za učenje. Usled toga primećujemo da pomoćnice ne iskorišćavaju danas ni onih prilika za usavršavanje koje im pružaju kursevi iz njihove struke. Žale se da su im ti tečajevi preskupi, da im oduzimaju još ono malo slobodnog vremena koje imaju, ili da ne mogu pohađati te kurseve, pošto im gazdarice to ne dozvoljavaju. Razloga dakle ima dovoljno koji sprečavaju da se razvije stručno spremanje pomoćnica. Biće dakle pre svega potrebno da ovih prepreka nestane: to se može postići uviđavnošću stručnih domaćičkih organizacija, pojedinih domaćica i potporom samoupravnih tela. Pre svega biće potrebno da se zavede obavezno šegrtsko doba za domaćinske pomoćnice u

56

ŽENSKI POKRET

MAJ—JUNI 1934