Ženski pokret

Vrlo ozbiljno pitanje je pred kojim stoji umjetnica u stvaralačkim periodima svoga života. Ako hoće da svori nešto trajno, mora se bar privremeno odreći toga da bude sretna žena i da usrećuje. Mora prekinuti odnose koji ju vežu, mora ugušiti glas srca. Mora činiti kao muškarci koji stvar stavljaju nad život, U činjenici da je Djevica Orleanska obukla muško odijelo da izvrši svoj duhovni zadatak, leži duboka simbolika. Jer žena mora da pregazi ženstvo, ako hoće da izvrši djelo. Biće da nije slučaj što je Käthe Kollwitz sitna i neugledna žena, koja kao da prezire svaku žensku draž, i što Sigrid Undset stupa širokim, teškim muškim korakom po svojim poljima. Izgleda kao da se stvaralačka snaga tih žena pretvorila u jakog i moćnog gospodara kraj kojega svi ostali zakonodavci šute ili bar padnu do sekundarne važnosti. Druge stvaralačke žene ne mogu taj problem riješiti, tako n. pr. Penthesilea i Sappho koje su pošle u smrt, jer nisu znale podrediti zakon svoje krvi zakonu svog stvaralačkog duha. Jedno je jasno: stvaralačka snaga znači borbu, borbu u svakom slučaju. Boriti se moraju muškarci i žene. Ali muškarci se bore za odlikovanje svojih ideja na jedan način, oni imadu jedan cilj u koji ulažu sve sile. Kod žena vodi stvaralačka snaga najprije drugu borbu, borbu sa prirodnim zakonom. Tek kad ženi uspije da nađe modus vivendi, tek kad je kadra ušutkati glas prirode koji se svaki dan nanovo javlja, tek kad je borba između prirode i duha dovršena, tek onda postaje demon opet božanstvom. I sada tek počinje borba da se postigne cilj, da se stvori djelo. Na svršetku hoću da u poredbi jasnije prikažem svoju misao: Dvije jednako velike i jednako jake rijeke teku prema moru. Jedna mora mnoge zapreke da prebrodi prije nego će stići cilju. Mora prekopati pećine, mora se rušiti niz strmine, mora mlinove tjerati i brodove nositi. Ali rijeka je jaka, obiluje silnom vodom i stiže široka i moćna k moru. Drugu rijeku zaustavlja već u početku toka jaki nasip. Usprkos sve svoje snage i čežnje za morem, mora rijeka najprije nabujati i stvoriti široko jezero da uzmogne nasip prekoračiti. Njena se voda kroz tisuče jaraka i cijevi vodi na okolišne livade, ona oplođuje polja i lugove, daje svoje najbolje snage za biljke da ugledaju svijetlo sunca, ona je užitak djece koja se kupaju

u njoj, ona je radost za sve. Ali kako će do mora? Snaga i obilje vode nedostaje da iza nasipa ispuni sve svoje lijepe i potrebne obveze a ipak da stigne moćna i široka do mora. Morala bi imati mnogo više vode da udovolji obim obvezama. A ovako stići će k moru samo kao siromašni čedni potočić koji neće ništa bitno doprinijeti ljepoti i veličini mora. Široka i moćna rijeka - to je stvaralačko djelo muškarca koje ulazi u more kultura i duhovnih vrednosti i obogaćuje ga. Siromašni potočič je stvaralačko djelo žene. Priroda stoji poput nasipa pred njenom duhovnom tvornom snagom i zahtijeva svoj tribut, Snage koje preostaju nakon te borbe, nedostaju kod većine žena da stvore djelo trajne vrednosti. To je moguće samo onda, ako žena ima toliko snage, da može srušiti nasip, - ili da ima toliko obilje vode, da može i nasip prekoračiti i jezero napuniti vodom života. Žena koja će to moći, učiniće najviše što jedan čovjek na svijetu izvršiti može. Ona će uspostaviti jedinstvo između prirode i duha kakvo je Bog htio, kad je ljudstvo smjestio u Eden. Ovo se jedinstvo već davno izgubilo. Tko ga uspostavi, steći će krunu života.

Iz „Die Frau“, februar 1934. Slobodno prevela Slava Rastovčan, * * * Iako se ne slažem sa svim ovim razlaganjima, prevela sam lijepi članak autorice, ne bi li potakla čitateljice da donesu svoje mišljenje o tom toliko interesantnom pitanju: hoće li žena stvoriti u duhovnom svijetu ono što su dosada stvarali samo muškarci? Ili će stvoriti nešto drugo po kvaliteti jednako vrijedno? Ili će stvoriti nešto bolje i vrednije? Ili, sputane prirodnim zakonima, neće doseći intenzitet i kvantitet djela trajne vrijednosti koja su dosada stvarali u velikoj većini samo muškarci? S. R.

Else Hueck - Dehio.

•ЈУЛИ—АВГУСТ 1934

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

83