Ženski pokret

FELJTON

Studije o ženama IV Između dviju kultura

Portrait kontese Maríe d’Agoult. (1805—1876).

Malo je poznata majka Cosime Wagner, Marie d’Agoult, rodjena grofica Flavigny, deset godina ilegitimna žena Liszta, zbog koga je ona, već udata i mati, napustila svoju porodicu. Neispravne su biografije, koje kažu da je Liszt bio žrtva ove interesantne Kirke, koja je poslije postala duhovita spisateljica poznata pod pseudonimom Daniel Stern. Svrha ove studije Gertrud Bäumerove nije bila toliko želja, da prikaže odnos te žene prema Lisztu u svom pravom svijetlu, koliko želja, da nam prikaže jednu značajnu i interesantnu ličnost, koja je živjela izmedju dviju oprečnih epoha: konzervativne i liberalne, dva naziranja na svijet: aristokratskog i demokratskog, i izmedju dviju kultura: francuske i njemačke. O prvoj polovini njenog života t.j. do gogine 1833, kad se upoznala s Lisztom, govori njena autobiografija „Mes souvenirs", u starosti napisana i štampana 1877, godinu dana iza njene smrti. Što je potaklo M. d’A. da napiše svoje memoire? Na to ona odgovara. Nije to bilo veselje, koje osjećaju oni koji pišu o sebi, niti želja da pobudi saučešće za svoj teški udes. Ona nije od onih, koji se vole tužiti na nepravdu sudbine. Ona tek osjeća dužnost, da obrazloži i opravda svoj život, koji nije provela na tipičan način ondašnjih žena, nego na svoj način, a protiv svih tradicija. Uskogrudi ljudi posmatrajući njen život pod prizmom ćudoredja vide samo skandal, a ne vide borbu jedne jake savjesti s nazorima, osjećajima i dužnostima jedne epohe, u kojoj je sve previralo od revolucionarne svijesti. Naročito je žena, koja je svojim putem u životu krenula, dužna da opravda svoje odluke i čine. Žena, koja vrši jaki utjecaj na svoje vrijeme, ima često više da kaže nego mnogi muškarac, i takva žena ima da se sasluša. Jer žena i kao mati i supruga i ljubovca i sestra i kći više je trpjela nego ikoji muškarac zbog disharmonije života, u kom su nestale sve vrednote. Zato je M. d’A. odlučila da govori o sebi: kao borbeni duh, kao savjest, kao mučenica i kao budući glas svoga spola. Ovako obrazlaže samo čovjek svijestan svoje vrijednosti, svoje jake individualnosti. „Marie d’Agoult je žena reprezentativnog značenja u smislu Emersonovih reprezentativnih muškaraca", veli iza njene smrti njen prijatelj De Ronchaud.

I dalje veli: „Marie d’Agoult jest i po svome životu i po darovitosti i po muževnom duhu kraj ženskih instinkata, po aristokraciji porodice i ukusa kraj najdemokratičnijeg uvjerenja, po svojim čežnjama, po svojim patnjama jedna od najizrazitijih i najprivlačnijih pojava svoga vremena". Otac Marije de Flavigny pripada jednoj od najstarijih grofovskih porodica u Francuskoj, a njena mati, rodjena Bethmann, jednoj od najuplivnijih i najodlučnijih gradjanskih porodica u Frankfurtu n/M. Prigodom novačenja na njemačkoj granici 1797 došao je njen otac de Flavigny i u Frankfurt i tu se oženio s Marijom Elizabetom Bethmann, te ostao u Njemačkoj do 1809. Tada se vratio u Francusku i kupio imanje u Touraine i otklonivši kao odlučni rojalista svaku vojničku službu pod Napoleonom. Marija se rodila još u Frankfurtu, i svoje djetinjstvo proživjela je na tom imanju, Sa mnogo ukusa i umjetnosti opisuje milieu, u kom je odrasla. Kao da gledamo slike Gainabourough-a i Reynold-sa! Nježna lijepa plavojka, „la petite chatelaine" trči po parku izmedju vodoskoka i starih kestenova, svira u visokom Louis XV salonu Haydna i Mozatra, ide u pratnji paža na ribarenje i u lov itd. U parku i u dvorcu posvuda su burbonske lilije, a u crkvi ostajali bi članovi familije Flavigny u znak protesta sjediti, dok se molilo: Domine salvum fac imperatorem t.j. Napoleona. Marie d’Agoult mnogo je razmišljala o sociologiji plemstva. Plodovi tog razmišljanja nalaze se naročito u njenoj zbirki aforizama „Esquisses morales" u poglavlju „De l’Aristocratie et de la Bourgeoisie". Liza svu nemilosrdnu kritiku francuskog plemstva u vrijeme restauracije za nju je duh aristokracije i aristokratski način života najveća vrijednost. Svuda ukus, duhovitost, umjetnost, jednostavnost. Generacije i generacije se kreću medju istim zidovima, istim parkovima, šumama i poljima. To su sve dijelovi jednog srca i jednog duha. Koja razlika izmedju ovakvog posjeda i posjeda n.pr. rentovnih papira, ili željezničkih akcija koje su danas u jednoj, a sutra u drugoj ruci! Čitav je ponor između patricijske i građanske porodice. Marie d’Agoult oštrim riječima otklanja buržoa-

MART-APRIL 1935

ŽENSKI POKRET

51