Židov

Židovsko pitanje u finskom sejmu. Koncem lipnja bila je u finskom sejmu rasprava zakona o ravnopi avnosli Zic’ova. Tom prilikom ustanovljeno je, da su Ži' dovi prepatili mnogo toga ne samo u Rusiji, već i u Finskoj. Nakon rasprave, sejm je prihvatio zakon o ravnopravnost> Židova, koji su stalno nastanjeni u Finskoj. Ukrajinci i Židovi. U sjednice ukrajinske zakonodavne Rade pozvani su i zastupnici narodnosti. Na jednoj sjednici pročitao je židovski zastupnik, pristaša cijonističke stranke, H. Rosenstein ovu deklaraciju; »Cijonistička stranka, koja je zapisala na svoju zastavu obnovu židovskoga naroda u staroj domovini Palestini, prožeta je dubokim poštovanjem i saučešćem za ukrajinski narod, koji sada slavi svoje uskrsnuće. Držimo, da smijemo računati na isto takvo držanje slobodnoga ukrajinskoga naroda, s kojim nas veže zajednički život kroz mnogo stoljeća. Narod, koji je u patnjama i progonstvu znao sačuvati svoju slobodu, morati će imati saučešća i za putujući židovski narod. Sreća velike revolucijonarne Rusije i Ukr'ajine stoji do slobodnog, nezavisnog razvoja naroda, što no obitavaju zemlju, do medjusobnog poštivanja i povjerenja. Cvrsto smo uvjereni. da je blizu ovaj sretni ča». U zbijenim red »vima nastojat ćemo, da ovaj svjetli socijalni idejal ostvarimo u korist cijelog čovječćinstva«.

Druge zemlje.

Engleski Židovi za priznanje židovskih zahtjeva. »National Union for Jewish Rights« (Narodna zajednica za židovska prava) u Londonu postavila si je za cilj da izvojšti za Zidove : 1. da mogu živjeti kao slobodni gradjani, ravnopravni odalima narodnostima, 2. da mogu takodjer sarađjivati kod novoga uredjenja svijeta na boljima, plemenitim temeljima čovječnosti, dobrotvornosti i pravičnosti, 3. da im se dade mogućnost za podignuće trajnoga prebivališta u Svetoj zemjji. Jedan talijanski glas o Židovima: »Associazione non israelitica per la difesa dei diritti ebraici« izdala je proglas, iz kojega priopćujemo slijedeće retke: »Približuje se sve to više svečani čas, u kojemu će narodi položiti temeije novog medjunarodnoga životnoga reda. To nas nuka, da pojačamo propagandu u korist židovskoga naroda, kojega su proga njali i tlačili dvije tisuće godina. Ruska je revolucija izazvala kod mnogih dojam, kao da je tim dogadjajem sada riješeno židovsko pitanje. Mi zastupamo drugo stanovište. Židovi teže za potpunom ravnopravnosti u svim zemljama. Ali oni rade i za postignuće slobode kolonizacije u Palestini, pod autonomnom židovskom upravom i visokim protektoratom velevlasti. Nijedno doba ne bijaše toliko podesno za ostvarenje njihovih nastojanja kao sadašnje. Vojničke operacije na Istoku svraćaju pažnju na Palestinu, koja je tijesno vezana sa židovskim pravima. Neka bude časnom zadaćom i saveznih 'vlasti da podupru nastojanja jednog naroda, koji, toliko sudjeljuje u napretku čovječanstva, i protiv kojega se čovječanstvo toliko ogriješilo«.

„Tko služi svome narodu, služi i čovječansfvu /“

Felijf Dahn.

Iz cijonističkog pokreta.

Neue Z&rcher Zeitung o cijonizmu.

Povodom dvadeset-godišnjice prvoga cijonističkoga kongresa (1897.) donosi, u svom broju od 29. kolovoza o. g. »Neue Ziircher Zeitung« uvodnik pod naslovom »Cijonistički jubilej«. U tom članku veli: »Danas je dvadeset godina odkad se je u gradskom kasinu u Bazelu sastao prvi interteritorialni cijonistički kongres. Na poziv idealnoga Theodora Herzl-a dohrliše delegati Židova cijeloga svijeta, da na teritoriju najstarije evropske republike raspravljaju o nevolji najstarijega živućega naroda i da nadju riješenje židovskoga pitanja. Jedna grupa švajcarskih izletnika pozdravila je zanosno sa zastavama mnogobrojne židovske delegate, baš kad su pošli na prvo vijećanje. Cijonista se ovaj pozdrav duboko dojmio, smatrali su ga dobrim znakom za početak, pa su za taj pozdrav i za mnoge druge dokaze prijaznosti švajcarskoj republiki iskreno zahvalni« ... Dalje se članak osvrće na razvitak cion. struje kroz ovih dvadeset godina. Spominje njezine financijalne i kulturne institute i završuje ovako: . . . . »U toku ovih dvadeset godina političkoga cijonizma, stvorili su Židovi u Palestini djelo, koje se može übrojiti medju najbolja u povijesti moderne kolonizacije. Ako je Palestina prije nego li ostali Istok, rnogla uživati blagodati moderne kulture; ako je Sveta Zemlja dosad poznafa kao ročište beduina i kao ognjište epidemija postala u zadnjim godinama prije rata, zdravim i gospodarski naprednim područjem, ima se to zahvaliti u prvom redu nastojanju cijonista. Svjetski rat zaustavio je cijonistički rad u Palestini, a neki dogadjaji posvema su uništili znatan dio cijonističkih naselja. No uza sve vrijeme ostvarenja cijonističke ideje bliže je, nego li ikada. Prijašnji politički i drugi protivnici cijonizma pristaju uza nj. Nastojanja Herzlova i.njegovih prijatelja, da predobiju svijet za židovsku državu, nijesu bila uzaludna: Engleska i Amerika; socijalističke grupe raznih zemalja, glavar katoličke crkve, papa i odlučujući krugovi centralnih vlasti, otvoreno priznaju potrebu židovskoga centra u Palestini. Silne žrtve u krvi i imetku, štono su Židovi cijeloga svijeta doprinijeli u ovom ratu, imale bi se nagraditi pravednim priznavanjem njihove narodnosti. Veliki san, plemenitoga borca za cijonistički iđeal, ispunit će se možda prije no što se je on usudio nadati«.

„Cijon/zam feži za postignućem javnopravno osigurane domaje za židovski narod u PaJesfini“. Bazelski program 1897.

Ojačanje cijon. pokreta u Rusiji O vanrednom porastu cijonističke organizacije u Rusiji za posljednjih mjeseci, jasno svjedoče slijedeče brojke; U vrijeme posljednje konference ruskih cijonista (koncem svibnja) bilo je prema izvještaju cenlralnog odbora prijavljeno 350 cijonističkih mjesnih grupa. Berlinski list „Judische Rundschau“ priopćuje, da je polovicom kolovoza bilo več 630 cijonističkih mjesnih grupa.

D prvom cijonisticham hongresu gadlne 1897.

Prvi je crjonistički kongres bio najznatniji od svih dosad održanih, jer je imao najteže zadaće. Bio' je u židovskom svijetu sasvim osamljen; kroz stoljeća nije bilo precedensa. Nikad prije toga nije niti jednome vodji židovstva na um palo, da sakupi zastupnike i raštrkanog naroda da im dade prilike, da pred cijelim svijetom raspravljrju o židovskom pitanju. Her z 1 nije imao primjera u Židovstvu. Pored toga morao je sam tražiti pristaše. Pokazale su se i druge poteškoće. U židovstvu bilo je, a ima na žalost još uvijek oštrih protivština: istok i zapađ, ortodoksija i naprednjaštvo, buržoazija i proletarijat. Opreka izmedju istočnoga i zapadnoga Židova bila je prije cijonizma tako velika, da istočni Židov nije zapadnoga priznavao Židovom, a zapadni istočnoga nije smatrao čovjekom. Jaz izmedju ortodoksa (pravovjernih) i slobodoumnih bio je tako dubok, da nije bilo mogućnosti za sporazum izmedju obiju skupina. Borba izmeđju buržoazije i proletarijata bila je neprekidna. Herzlu je uspjelo veliko djelo, da ukloni opreke. Dodjoše istočni Židovi u svojim nošnjama, a dodjoše i moderno odjeveni zapadni Židovi. Bogati zaputiše se u Bazel, a siromašni učiniše isto, jer se našlo poprište, viša sinteza, kcje je Ijude ujedinila, a da nijesu morali napustiti svojih načela. Cijonizam ni u kojem pravcu ne znači pritisak nasavjest. On ne otima pobožnome religijoznost, a slobodoumnome ne uzima nazore. Jednima i drugima pruža lijepo polje djelovanja pa mogu raditi prijateljski, rame o rame zd uzvišenu ideju. Kongres imao je vanredan uspjeh. Dao je program, stvorio je organizaciju, i utemeljio je znatne institucije.

Ručno pismo predsjednika VVilsona ruskoj vladi o cijonizmu. „The Jewish Chronicle“ od 27. srpnja 1917. piše:

„Tajnik Provisionale Cofhmitte for Oeneral Zionist Affairs,< gospodin Jacob de Haas, priopćio je prigodom oprosnog banketa u čast Leona Motzkna, da gospodin Motzkin, koji putuje u Rusiju, nosi ruskoj vladi pismo predsjeduika Wilsona, te da se to pismo bavi cijoaističkim pitanjem, Čini nam se, da je ta činjenica posebnog odaslanstva g. Motzkina ruskoj vladi u židovsko-političkoj stvari, od osobite važnosti. Nije doduže poznato, šlo predsjednik Wilson u svom pismu ruskoj vladi veli o cijonizrau ali nadamo se, da predsjednik, koji imade mnogo simpatija za cijonisličku ideiu, o pokretu govori povoljno, te da zagovara nj'zino ostvarenje. Može se reći a da se ne pretjeruje da je amerićka vlada, naime predsjednik Wilson i njegov kabinet, cijonizmu ne samo uopće prijateljski sklona, nego da je i sprerana, da ukoliko lo stoji do njezine moći promiče cijonistički program do ostvarenja njegovog. Činjenica ta mora da nas ’spunjuje nadom i mora da ojača sile naše za rad, kojim hoćemo židovski narod organizovati i pripraviti za njegov preporod “ (Judische Rundschau, Berlin 14. September 1917.)

Cijonizam je povratak židovstvu prije povratka u židovsku zemlju. Theodor J-ferzl,

BROJ 1.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 5.