Židov

druge najvlastitiji imperijalistički interes na orijentu. Ali kada se još uvijek u Njemačkoj mogu čuti nazori i čitati štamparski proizvodi, iz kojih proizlazi da se sa m o zato može podupirati cijonizam, da bi se več jednom svi njemački Zidovi iselil 1 u Palestinu, onda to svjedoči o velikoj političkoj nezrelosti. S ljudima, koji svoj antisemitizam smatraju stečevinom, koja kreće svijetom, te proizlazeći od njega žele praviti svjetsku politiku, ne može se ništa početi, kako god primjerice sa ljudima, koji otklanjaju svaki politički skupni rad sa rimskom crkvom, jer pripadaju protestanskoj ortodoksiji. Sva ova privatna nagnuća ili protivštine nemaju posla s politikom, koja valja da upotrebljava svoja sredstva, da služi velikoj svrsi.“

O krštenju Židova i cijonizmu.

Poznati vodja na njemačkom rajhsfagu i pobornik za mir i sporazum izmfdju naroda M. Erzberger, okom je bilo mnogo govora u novinama, prigodom zadnje kancelarove krize u Njemačkoj, izjavio se (u anketi, koju je upriličio Dr. A. Lan d sberger o gornjem predmetu, te koja je objelodanjena u knjizi ~Judentaufen“) ovako: Kad bi Židovi u veli k o j množini prelazili kršćanstvu pozdravio bih to kao katolik, ali samo kad bih im bio jedini povod božanske istine kršćanstva S tako mnogobrojnim prelazima ne može se razložno računati. Židova, koji poštiva vjeru svojih otaca te po njoj živi u velike, cijenim, ali mi se čini da je najružnije i da zavriiedjuje najveće zgražanje čini kada Židov iz egoistično-materijalnih ili drnštveno-taštih razloga postaje kršćaninom Nigdje nije pretvaranje gorje, nego li na vjerskom polju, pak bih zato žalio tako mnogobrojne prelaze, koji ne bi proizlazili iz vjerskih razloga, te bi u njima vidio izrugivanje kršćanstva. Ovi mnogobrojni prijelazi ne bi imali gospodarskih posljedica, jer bi ovi ~novokršćani“ ostali u svemu i u budućim pokoljenjima u jezgri Židovi ili bi postali savršeni neznabošci, A jer otpada pretpostavka mnogobrojnih prijelaza, to se ne će ni zbiti u veliko mjeri mješoviti brakovi. Židovska rasa opstojati će do konca svijeta. A Židov koji postaje kršćaninom iz poštenog uvje-

Pismo s fronte ocu palog junaka. Tek 19 godina star, pao je ovoga ljeta mladi Židov. Njegov satnijski zapovjednik poslao je raicviljenom ocu ovo pismo: »Poslije teških bojeva nalaže mi dužnost da Vas obavijestim, da je Vaš junački sin . . . pao u boju za domovinu. Mlad, nadobudan i urešen najljepšim svojstvima značaja, bijaše on uzor valjanoga vojnika... Srčan i spretan, osobito se istakao kao zapovjednik izvidnica i stekao je pohvalu moju i viših predpostavljenih. U bubnjarskoj je vatri obavljao savjesno i hladnokrvno, s najvećom požtvovnosti i dobrovoljno, pogibeljnu službu promatrača. Premda dvaput ranjen prijavio se . . . dobrovoljno za juriš, za kojega ga stiže junačka smrt. S njime smo izgubili srčanoga vojnika i vjernoga druga, za kojim tuguje cijela satnija . . .«• Knjige za Židove u zarobljeničkim taborima. Pod pokroviteljstvom španjolskoga poklisara i dopuštenjem ratnoga ministarstva, osnovan je u Berlinu »Odbor za nabavu židovske i jevrejske literature za zarobjenike Židove iz Rusije«.

renja ne će prouzročiti gospodarskih posljedica. 2. Ostvarenje cijonističke i d eje može se zbiti brže, nego li misle njezini prijatelji ili neprijatelji, ali samo za mase rusko-poljskih Židova. Ovih 6—7 milijuna ljudi, kojih ne probavlja rusko narodno tijelo, koji se ne pripušta još u druge države, mogli bi bez sumnje stvoriti snažnu zajednicu u prednjoj Aziji, gdje bi kulturno više koristili, nego Ii u svojim današnjim prebivalištima, te gdje bi se pojedinci kud i kamo bolje nalazili nego li sada. U ovom suženom opsegu imade cijonizam pravo na opstanak te možda je čak i nužda. Stvaranjem kolonizacije u prednjoj Aziji koristilo bi cijelom kulturnom svijetu. Ali zato ipak ne će biti država bez Židova, jer na siloviti izgon svih Židova ne misli ni najsuroviji antisemita a pogotovo ne objektivno sudeći političar Odlazak sviju Židova uz silovitu ekspropriaciju njihovog posjeda kapitala ne b| se ni mogao provesti, a da se ne uzdrma naš. društveni poredak u svojim temeljima. Baš velika židovska novčana (?, uredništva) morala bi smatrati svojom „narodnom" dužnošću da uzdrži istočne Židove u saiDitilnoj zajednici, jer štiti na ta način najbolje samu sebe. 3. Konflikte moramo očekivati samo ako se budu posvetili medju nama živući Židovi isključivo stanovitim zvanjima (liječnici, odvjetnici, novinari, burza). Da je samo 1% Židova u Njemačkoj približno jednako razdijeljen na pojedine privredne skupine (poljodjelstvo, industrija, trgovina, slobodna zvanja itd.) ne bi se mogao poroditi nikada konflikat. Ali nagomiljavanje židovskih elemenata u pojedinim zvanjima može izazvati • s vremenom protutlak, koji mora dovesti do eksplozije. Kada se primjerice u novinstvu, osobito listovi takozvanog židovskog pravca ili židovski nakladnici neprestano upliću u nutarnje vjerske i crkveno političke prilike katolicizma, moralo bi nastati tečajem godina u katoličkom dijelu pučanstva, kojemu je u cijelosti nepoznat antisemitizam, raspoloženje iz kojeg se radjaju sami po sebi konflikti. Ne treba dodati, da valja osuditi svako državljansko zapostavljanje Židova. Ali se ne da dugo snositi težnja za pogodovanjem u izvršivanju pojedinih privrednih grana, dakle: uvrštenje u sve grane velike cjeline.

VIJESTI. Iz jugoslavenskih zemalja.

Proglas na članove židovskoga akademskoga društva ~Bar-Giora“ u Beču. »Kolegama i braći Bargiorancima! U julu 1914. godine razidjospio se u Beču, pozdravljajući se: »Do vidova na kongresu u Zagrebu«. Svjetski rat pomete nam nakanu. Gotovo svi članovi naše Bargiore odazvaše se vojničkoj dužnosti i tako nenadano kao vojnici odosmo na sve strane, svaki na svoje mjesto. To je i bio uzrok, te nijesmo svi mogli ostati u običajnom pismenom saobraćaju. Adresa nije bilo, društvo nam dugo vremena nije imalo ni privremenog upravitelja, sve otišlo u vojsku, nikoga ne bje u Beču. »Židov«, to novo židovsko glasilo u jugoslavenskim krajevima,-eto nam daje priliku, da se opeta nadjemo. Sad možemo da izmjenimo misli ida sve dogadjaje tih burnih vremena, koji nas toli s društvenog, koli općenitog židovskog stanovišta zani-

maju pismeno obrazložimo. Svi bez iznimke bez sumnje želimo, da doznamo o udesu pojedinaca. Zaoto pošaljite svi svoje tačne adrese uredništvu'ovoga lista. Nadamo se, da će »Židov« doprijeti i u najudaljenije strijelačke jarke i tako mnogom Bargiorancu u času neizvjesne sudbine pružiti nade u bolju budućnost, umnožiti životnu energiju i dati mu duševne okrijepe. Kao senior Bargiore, apelujem na sve društvene članove, da abonuju i po mogućnosti pripomognu k raširenju našeg novog toli potrebnog glasila. Iznašam adrese onih kolega, koji su u vojsci, te meni poznate: Oberarzt Dr. Edmund Altmann, 11/100 Inf. Baon., Feldpost . Oberarzt Dr. David Eisenstadter, Div. San. Kol. 44, Fpost Leutnant Moritz Ozmo,-b. h. Inf. Regt. Nr. 3, 13. Komp., Fpost San. Leutnant Leon Pinto, b. h. Feldjagerbaon. Nr. 2, Fpost Leutnant Hugo Feldbauer, 11/104 Inf. Baon. 1. Komp., Fpost San. Leutnant Arnold Sternberg, b.. h. Feldjagerbaon. 5, Fpost San. Leutnant Hajim Altaraz, Inf. Rgt. 52, Fpost Hilfsplatz. LeutnantSalvatorSalom, b. h. Feldjagerbaon. Nr. 1, Fpost Oberleutnant Karl Friedliinder, Korpstelefonabt. Nr. 7, Fpost Oberleutnant Dr. Jakov Kajon, Sarajevo, MilitarkoVnmando. Mil. Oerichtspraktikant Dr. Samuel Pinto, Sarajevo, Festungsgericht. Kadettasp. Oskar Rosenfeld, Inf. Rgt. 72, 5-te Ers. Komp., Pressburg. Sumišljenici! Tužnim srcem javljam, da je naše društvo imalo upravo strašnih gubitaka. Na bojnom polju pali-su. u koliko jc to do sada poznato, slijedeći naši vrli Bargionarci. Cand.tehn. Erich Rehberger, kadet u. p. jedne dom. puk., u Besarabiji. Stud. tehn. lsak Eškenazi, jednog, dobrov. b h. 1, u Galiciji. Cand. jur. IsakMontilja kadet u pr. b. h. 1, u Karpatima. Stud.tehn. Leon P o 1 j o k a n, kadet u pr. o. h. 2, u Galiciji. Stud. tehn. 1. 1 s r a e 1, kadet u pr. b. h. 2, u Besarabiji. Stud. tehn. Josip Klein, Leutnant u pr. kod topništva, u Italiji. Dr. med. Natan Tajtacak, liječnik, u Srbiji. Bargioranci! Znam da ćete gorke suze lijevati, saznavši groznu sudbinu tih naših dičnih kolega, koji nijesu samo na auli univerze znali braniti čast židovskog imena, nego eto i na ratištu osvjetlaše obraz. To su gubitci samo jednog židovskog akademskog društva! Gdje su oni, koji pričaju bajke o kukavluku Židova? Zar su svi Židovi u pozadini? Odužimo se, sumišljenici, častnoj uspomeni tih naših junaka, stvorimo im trajan spomenik, skupljajući za »Gaj junaka (Heldenhein) B a rgi oTaca palih u svjetskom ratu«. Šaljimo naše prinose na adresu: Banka za trgovinu, industriju i obrt, Zagreb, na tekući račun židovskog narodnog fonda. Na bojištima su ranjeni ovi društveni članovi: Oberleutnant Dr. Jakov Rajon, b. h. 1. Leutnant Ing. Oskar Grof, b. h. 1. Leutnant M. Mevorah, b. h. 2. San. Leutnant Vlado Altmann. U ruskom su ropstvu: Dr. Wilhelm Schmugler, Med. Adolf Benau i Med. Emil Naschitz. Iz ruskog ropstva umakao je: Med. Hajim Altarac. . Iz francuskog ropstva vratio se kao invalid: Med. Adolf Stark. Batna odlikovanja doviše: Oberleutnant Dr. Jakov Kajon, zlatnu, malu srebrnu i oba Signum Laudisa s mačevima. Leutnant Oskar Grof. veliku i malu

BROJ 3.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 5.