Židov

a to da dokumentiramo i slavenskim imenom. Nama ovaj pređlog ni]e nesimpatičan. Ako bi zamijenili tudjinska imena slavenskim, učinili bi to iz istinskog rodoljubljaS druge pak strane znademo, da nas većim dijelom baš poradi čestih njemačkih imena drže gernanizatorima, što više, da 1 cijonizmu (kao što se desilo u Poljskoj i Galiciji) imputiraju gei manizatorske Kndence. Promjenom imena ne bi doduše tih objeda nestalo, ali ne bi mo ie biti postavljene a priori. A time bi se odmoglo i mnogim predrasudama. No nameće nam se slijedeće pitanje: Ako se već odlučimo da odbacimo tradicijom preuzeto staro svoje ime, zašto da ga ne zamijenimo starim našim narodnim? Renesansa narodnog života zahtijeva i renesansu narodnog jezika, a prvi će posljedak toga biti narodno ime. Logičnije bi dakle bilo kad bi prihvatili imena u hebrejskom jeziku. No znademo, da bi ovakav pokret za promjenu imena uz sadanje totalno nepoznavanje hebrejskog jezika, bio smiješan i naivan. Zato to i ne činimo. Ali tko zna, što će biti sutra? Naš stari jezik oživljuje i svaki mu dan nosi novu pobjedu. Pa ako mi i ne govorimo njime, naši će se sinovi njime služiti. Stvar promjene imena tako je individualna, a pri tom tako izvanjska i površna, da nam se ne čini vrijednim iz toga predloga učiniti pokret. Pa ako naši Židovi i ne promijene svoga imena, krivo će biti zaključivati po tome njihov premaleni patrijotizam. I jedan Kanalgitterbestandteil može da bude dobar jugoslavenski patrijota. Nije li „Strossmajer“ njemačko ime? A ne će li izostati ironičnih primjedbi s izvjesne strane: Ušuljati se u čestito društvo pod krivim imenom ? Mirko K. Beograd. (Poset gosp. Sabetaja T. Djaena). Gospodin Sabetaj Djaen, inspektor osnovnih jevrejskih škola u Sarajeva, bivši nastavnik i nadzornik jevrejskih škola u Beogradu, posetio je nedavno Beograd sa naročitom misijom ispitivanja ovdašnjih jevrejskih prilika u opšte i specijalni jevrejskih školskih prilika. Mi se ne ćemo upustiti u ispitivanje utisaka, koje je gosp. SDjaen zadobio svojim bavljenjem u Beogradu studirajući ovdašnje prilike, ali ćemo sebi dozvoliti konstatiranje, da su današnje školske jevrejske prilike daleko drukče, no što je to bilo u ono sretno mirno doba kada se g. S. Djaen bavio u našoj sredini Beogradjani Jevreji danas nemaju više onakovih učitelja veronanke, kao što je to bio uvaženi g. S. Djaen. Za nepunih deset godina bavljenja gosp. Djaena u Beogradu, on je svojim neumornim radom i stvaralačkim duhom izazvao najdublje poštovanje svih onih, koji su bar malo imali interesa i smisla za nacionalno jevrejstvo. Za njegova bavljenja kod nas su jevrejska deca prvi put ozbiljno i savesno obučavana jevrejskom jeziku praktičnim metodima, tako da se uspehu idealnog g. Djaena moralo diveti. Pa ne samo na svoje učenike i učenice, već mnogo više je on uticao na jevrejsku omladinu, a najviše na širu masu, masu religioznu i lako pristupačnu nacionalnim idejama cijonizma. Naročito je uvaženi g. Djaen imao teškoća pri ulivanju nacionalne jevrejske svesti medju omladincima, medju asimilanlima „Srbima mojsijeve vere“ ili fanatičnim socialistima. Njegovom zaslugom osnovana su dva omladinska čisto nacionalno cijonistička društva: srednjoškolsko društvo ~Oideon“ i omla-

dinsko društvo „Atehija". Na šini masu je gosp. S. Djaen imao naročito ogromnog uticaja. Beogradski Jevivji ueasiniilirani su retko koga toliko poštivali i cenili kao g. Djaena. Svojim pozorišnim komadima i ostalim literarnim radom je on postigao Icpe uspehe i zadobio mnogo simpatija. Retki su tako plodni književnici kao on. Za bavljenja njegova u Beogradu nije bilo ni jednog priredjenog koncerta ili zabave, a da nisu bili inspirisani gosp. Djaenom. Karakteristična strana Djaenovih komada je ta, što on nešto ume da unese u predmetu naše ponosne istorije onu preveliku ljubav prema jevrejstvu. što i čini, da mi, slušajući njegove komade, osjećamo ponos i ljubav ka jevrejstvu. Ali burni temperarnenat i velika energija g. Djaena i danas u ovim teškim ratnim prilikama nikako ne miruje. Iz „Židova", novog glasila jugoslavenskih Jevreja doznajemo. da on i danas živo radi na širenju naših nacijonalnih zadataka, priredjujući u Sarajevu koncerte sa novim plodovima svoga pohvalnog rada. Dao bi Bog, da nam g. Djaen još dugo poživi na dobro našeg jevrejskog naroda, kome su taki ljudi kao on toliko potrebni 1 I. Kama. Iz uredništva i uprave. Nova adresa uprave i uredništva glasi do daljnjega: Lav Stern. Zagreb. Draškovićeva ul. 36,1. kat. Novac za list i Ž. n. f. neka se šalje samo na „Banku za trgovinu, obrt i industriju d. d. Zagreb", uz naznaku svrhe na kuponu. Molimo sve cj. pretplatnike, koji ne dobivaju list, da nam to jave, a on«, kojima je istekla pretplatu, da je Sto prije obnove.

Širom svijeta.

Socijalisti za pravedno riješenje židovskog pitanja. Socijaldemokratska radnička stranka u Holandiji održala je 18. veljače o. g. javnu pučku skupštinu, na kojoj se raspravljalo isključivo o židovskom pitanju. To je ujedno prva socijalistička nežidovska skupština, koja je raspravljala o žici. pitanju. Skupštinu je srdačno pozdravio vodja holandeskih socijalista Troelstra, a najznačajniji govor držao je senator H. van Kol, član holand. skandinav. komiteta i medjunarodnog socijalističkog ureda, koji je izraedju ostaloga rekao i ovo; . . . Došao je istorijski čas , koji će Židovima donijeti napokon osLobodjenje . . . Nema naroda, koji bi imao toliko prava na zahtijev samoodredjenja. Usprkos 20. stoljeća nečuvenog tlačenja, Židovi su ostali vjerni svome narodu .... Rat je Židovima donio besprimjerne patnje u Poljskoj, Galiciji i Rusiji. Turci su zlostavljali Židove u Palestini, rastjerali židovsko pučanstvo .... Legenda o Ahasveru još je dandanas zbilja ... U Rumunjskoj postupaju sa Židovima još uvijek kao sa tudjincima. U Galiciji ih ganjaju i tlače kao pse. U Njemačkoj je antisemitizam još jak. Poljska, koja je uživala naše sirtVpatije, ne zavrijedjuje svoju nezavisnost, ako ne bude dala Židovima potpunu ravnopravnost i slobodu. Kad bude u Rusiji vladala socijal demokratska stranka, tada će biti dokraj čena židovska bespravnost. Neoprostivo je, što Trockij nije progovorio u Brestu Litavskom niti jedne riječi za svoje suplemenike. Ukrajina je posve priznala narodna prava Židova. Engleska je pošla još dalje. Izjava Balfourova zajamčuje Židovima slobodnu domaju u Palestini. Engleska šalje jednu cijonističku komisiju u Palestinu, da tamo priredi, što je potrebno. Lord Cecil opetovao je obećanje Balfourovo riječima,

koje bijahu još jasnije: Jermenska Jermenima, Arabija Arapima, Judeja Židovima ! Židovsko je pitanje medjunarodni problem, a njegovo je riješenje korisno za cijelo čovječanstvo. tnternacijonala baciti će na vagu svu svoju moć, kako bi se dokrajčila židovska bespravMOst. Bude li se jednom sastala medjunarodna socijalistička konferencija. tada neka budu Židovi uvjereni, da će s njima postupati pravedno. Ako se Poljaci ne će htjeti da podvrgnu zaključku konferencije, ako ne će moći svladati svoje antisemitske osjećaje, tada nema mjesta za poljačke socijaliste u redovfrna iuternacijonale! Kad se bude sastala konferenuija, tada je Cijon spašen ! . . . Židovski narodni pokret i austrijska vlada. Zastupnici žid. naroda u Austriji znali su si prokrčiti put do onih mjesta, koja odlučuju sudbinom Austrije i iznijeli su otvoreno sve pritužbe, želje i zahtijeve židovskog pučanstva. U tri kon ferencije dana je austr. ministru predsjedniku i ministru unutarnjih posala prilika, da upoznadu pravo stanje na osnovu prikaza pravih narodnih zastupnika, židovskih nacijonalaca i cijonista, koji su vazda u dodiru s žid. masama i poznaju najbolje njihove potrebe i jade. Ministri su obećali, da će pri reformi austr. ustava saslušati i glas narodnih Židova. Temelj svih pregovora bijaše spomenica, iz koje vadimo ove stavke; Opstanak i procvat narodnosne države Austrije zahtijeva, da se svim njegovim plemenima u cijeloj carevini, i tamo, gdje su u manjini, zajamči ustavom slobodan kulturni, politički i ekonomski život. Da se postigne taj cilj potrebno je, da se svi narodi konstituiraju kao javnopravni subjekti i da im se, u koliko to dopušta centralna uprava države, dade mogućnost za zvršivanje autonomnih prava u svim njihovim narodnim pitanjima, a naročito na području kulturnom’. Za pripadnost jednom ovako konstituiranom narodu smije biti odlučna samo slobodno, i bez ikakvog utjecaja izrečena izjava državnog gradjanina. Priznavajući ova temeljna načela zahijevaju zastupnici nacijonalno organizovanog austrijskog židovstva; 1. Priznavanje židovske narodnosti i jamstvo za njegovo slobodno ispovijedanje. 2. Pravo Židova na vlastite škole i na uzgoj djece u židovskom duhu. 3. Zastupstvo Židova, već prema njihovom broju i činithama, u carevinskom vijeću, zemaljskim saborima i općinskim upravama i to osnutkom židovskih izbornih kurija i iivedenjem proporcionalnog sustava. 4. Zastupstvo Židova kod državne vlade po jednom ministru ili državnom tajniku. 5. Bezodvlačno provedenje gradjanske ravnopravnosti, koja je Židovima ustavom zajamčena. 6. Konstituiranje židovskog naroda osnutkom carevinskog saveza (narodne komore : na temelju jednakog tajnog i direktnog prava glasa. 2. Zakonsku izgradnju židovsko-vjerskih uredaba i osnutak carevinskog saveza bogoštovnih općina. Židovski kongres u Austriji. Na velikoj skupštini „Židovskog narodnog društva", koja je održana 23. veljače u Beču prihvaćena je jednoglasno ova rezolucija: „Skupština, održana dne 23. veljače 1918. u Hotel Continental-u u Beču, pozdravlja saziv židovsko-austrijskog pučkog kongresa, koji će zahtijevati priznanje prava židovskog naroda po novom austrijskom ustavu".

BROJ 7.

»Ž 1 D O V. niAJ'HUDI)

STRANA 5.