Židov

ŽIDOV

GIfSIQ-Z'V PUW\ -ZI DOVSTVA

Savez Jevrejskih općina.

Izaslanici židovskih općina sastat će se 1. j u 1 a o. g. da zajednički» vijećaju o stvaranju Saveza jevrejskih općina, foruma, koji je od prijeke potrebe za naše židovstvo, Nije to prvi put da izlazimo pred jevrejsku javnost sa zahtjevom bsnutka saveza naših općina. Već gotovo dvadeset je godina nastojanje nekih muževa, koji' upoznaše silinu potrebu ovog saveza, da stvore jedno jako i snažno tijelo, koje će biti kadro da zastupa interese cijelokupnog žddovsfva. Pa ipak svi se pokušaji izjaloviše. Naše židovstvo ostalo je nehajno, a oni, koji su upravljali općinama ili ne shvatile zamašaj ovoga pitanja ili iz sićušnih razloga, iz sasvim podređetiib momenata, onemogućiše osnutak saveza. U dvadesetgodišn joj borbi trošila se energija, ne da napredujemo, već da se okrnje interesi našeg židovstva. Ne želimo da danas iznašamo optužbe. Držimo, da sn dogođajd zadnjih dana svakome jasno pokazali, Ikakav je naš položaj, i kako u času, kad je trebalo da istupamo u interesu židovstva, nemamo foruma, koji bi ga zastupao. Izgleda da smo izgubili svaki osjećaj solidarnosti, da nemamo ni ono, što je naše starije vezalo: solidarnosti u nesreći. Krajnje je vrijeme, da uvidhno, e je prijeko nužno, da se okanimo sitne kahalske »politike, koja ni u lokalnim stvarima ne mož£ uvijek zadovoljiti zahtjevima, što je naJ nju stavljamo, i da spoznamo i dužnosti prema sveukupnosti ž’dovstva. Prije svega, valja da upoznamo svoj položaj, U nlovom kraljevstvu SHS. bit će 80.000 do 100.000 Jevreja raštrkanih u mnogo mtalih.općina. Te općine često ne mogu izvršiti ni najprečih potreba. Svaka općina kao autonomna ima drugi uređaj. Svaka radi ma svoju ruku i uređuje svoju općinu drugačije. Odatle nastaju rascjepkanost i disorientacija, odatle slabljenje naše pozicije, nedostajjanje svakog autoriteta, koji bi s pravom mogao reći, da je zastupnik svega jevrejstva, To je rgzlog. da nemamo jedinstvenog istupa ni prema vani ni prema nutrini i da se naše općine ne razvijaju. Danas nam treba više no Ikad savez općina. Trebamo jedno zajedničko središte, koje će i inja* i legitimaciju, da nas prema vani zastupa, a ujedno i dostatan ugled, da i unutar saveza djeluje na same općine. Danas, gdje se naša država' tek izgradnje, i nj amo još prilike, da izlazimo sa svojim

zahtjevima. No jedan zakon, koji radi o Židovima, ne bi se smio iznijeti pred zakonodavno a tla! mam se ne da prilika, da se o njemu izjavimo. Kraj današnjih prilika to je upravo nemoguće, jer kad bi vlada i imala dobni volju, da to učini, nastalo bi pitanje, kome da se obrati. Zar pojedinoj opčini ili nekolicini većih općina? Koju sigurnost možemo pružati vladi, da bi odgovor na pojedino pitanje, što bi ga pojedina općina dal«*, zaista odgovarao volji jevrejstval Na svakom gotovo koraku susrećemo jKitrebu jedrio jake organizacije jevrejstva, koja bi bila zvana da bude autentičnim tumačem želja i zahtjeva našega naroda. Reći će. možda netko, da je to tek poželjno s opće jevrejskoga stanovišta, ali da se time i nehotice krnji autonomija naših općina, jer dok sad svaka' općima može raditi kako hoće, bit će. unutar saveza vezana, a osobito da postoji opasnost, te bi manje općine mogle, da majoriziraju veće, općine. Na' oko izgleda ovaj prigovor kao da je opravdah, no ako se malo liolje njime pozabavimo, spoznat ćemo da je neopravdan. Savez općina ne će i ne može da krnji autonomiju općina, već može samo da je jača. On će tek ‘priječiti, da općina svoje sporove ne moraju• iznijeti pred nežidovske oblasti, koje ne mogu i kraj najbolje volje imati dosta znanja i volje da židovske stvari riješpivaiu u dubu židovstva. Savez će kan židbvofca organizacija i reprezentant sviju općina da svako sporno pitanje pretresa i donijeti odluku, koja će odgovarati dubu naše tradicije, a ujedno će biti na korist. jevrejfekih općima. U savezu općina naći će čvrst ori on sve općine, a naročito mole općine.'Sto pojedina općina ne može da postigne, uspjet će sigurno savezu. Velika pitanja, koja trafže riješenja mnoge institue’je. koje treba stvoriti Mi tek izgraditi, sve to nadilazi djelokrug i snagu pojedin» ćaćine. Savez, kao ukupnost svih općina, moći će da ostvari, što. pojedine općine ne mogu iz nestašice materijalnih sredstava učiniti, stvorit će ono. što se uslijed rascjepkanosti nije moglo postići. Savez dat će smjer radu naših općina, napunit će novim duhom; 'tare tvrđe jevrejstva I stvorit će iz njih nova- jaka uporišta, koja će poraditi' oko izgradnje zdravoga jevrejstva. Pored bogoslovnih i kulturnih, pored humanitarnih pitanja imat će Savez da se bavi i socijalnim prilikama Jevreja, da poradi cko njihova boljitka.

Prilike, u kojima živimo, traže od nas, da radimo, da s mjesta pri onome, kako bismo je vre jakome narodu stvorili forum, koji će bditi, da se njegovi interesi očuvaju. Uvjereni smo s toga, daće sastanak jevrejskih općina iz Jugoslavije» jednodušno stvoriti zaključak o osnutku saveza jevrejskih općina. Sama činjenica toga sastanka, kojom vpo prvi puta općine svega kraljevstva SHS mami fest uju svoju volju za jedinstvom prevladavši Svako sitno atomističko naziranja. jest jedan zamašan čin. Jest dokaz, da naše energije ne će više da divergiraju razkklajuči živ organizam u dijelove, koji bi o sebo obamirali, a sve tek zbog cinične, natražnjačke, nesavladive taštine jkijedili a op, ceza romana. Iz Beograda, iz sjedišta starodrevnih jevrejskih općina, starodrevnih, a sazrelih u duhu živoga pravoga židovstva, koje je jednako ponosno kako je demokratsko, došao je ovaj piita poticaj. Ondje, gdje nijio nikad duše otrivala austrijska i ugarska vladalačka maksima »divide et impera", već je širokogrudnost istinske demokracije bila u jedi n java la čk i faktor, u bratstvu i samosvijesti, ondje se stvarala živa osnovka jednome Savezu, koji će da bude pun života, snage i dostojanstva. U krajevima, štono su se oslobodili tjesnegrudnosti pale monarhije, znat će, nadamo se, općine dokazati, da im je taj isti duh postao živom svojinom!

„Što god konferencija mira zaključila, mi ćemo poći u Palestinu“.

(Weizmannov govor.) U godišnjoj konferenciji engleske cionističke federscije u Londonu držao je predsjedatelj profesor Dr. Weizmann uz potpuni muk slušatelja inauguracijom govor, u kome je kazao: Nije vrijeme za velike rasprave. Sputani smo teškim poslom I teškom odgovornosti, koja ni ii daleka nije dovršena. Valja mjeriti riječi i raditi više'nego govoriti. Čini se, da u cijonističkome mentalitetu prevladava duh urbudjenja. Čini se, da *e u dušama cijonista počinju radjati sumnje i bojazni u pogledu ostvarenja krajnjih želja pokreta Koliko godj je to teško, držim svojom dužnošću, da dadem kratku i jasnu izjavu. Mogu izjaviti, da se ništa nije promijenilo u situaciji cijonističkog pokreta. Mi se kao i prije pouzdajemo u krepost deklaracije, dane nam po engleskoj

GOD. 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 PRIZEMNO. RUKOPIS! SE NE VRAĆAJU. ..............

11. luna 1919. ZAGREB 13. šivana 6679,

PRETPLATA« GODIŠNJE K 32-—, POLUOOD. K 16-—, ČETVRTOOD ........ KB ._ POJEDINI BR.I K. IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. ->•»•••••

BROJ 18.