Židov

menta, o odnošaju prema engleskim oMastiina i o predvidivim mogućnostimQl Organiziranja emigracije. Debatu zP vršu je Simou razjašnjenjem o likvidiacijonim bankama, koje mogu osnovati zemaljske organizacije. Sjednicu (23. 2. 1910. prije podne) otvara dr. H a n t k e. Nastiavljia se debata o emigraciji. Na upit ing. S t r i c k e r a gledom na ufeeljivanje židovskih podanika iz negdašnjih neprijateljskih zemalja odgovaraju dr. Han tk e i dr. Jacoß'sion, da se uznastojalo, kako se ne bi činile razlike između Židova iz raznih zemalja u pogledu mogućnosti useljivanja. Pouzdano se možemo nadati, da će se nakon mandata moći seliti u Palestinu i Židovi iz nekad neprijateljskih zemalja. Podliševski govori o Onima, koji su spremni na iseljivanje h Poljske. To je velik broj produktivnih elemenata, stolara, kovača, teslard. lončara. Emigranti kane osnivati fcooperative z® preseljivanje, ali dojako im vlada nije dala dozvole. Ima malih kapitalista, koji hoće lombardirati svoj noviae i nekretnine, da se uzmognu iseliti. Dojako nema 2® to instituta;. Kod organizovanja palestinskih ureda poteškoće su u saradnji raznih frakcija, koje se mogu ukloniti, ako Se ti uredi podrede direktno centrali u Londonu. Boehm izvješćuje o radu bečkog palestinskog ureda. Protivi se tome, da se pitanje nseljivfanja u Palestinu odjeljuje od općeg emigracijolnog problema. Cijoniste smatraju danhs zastupnicima židovskog naroda, pa moraju da uzmu u svoje ruke sva narodna pitanja. Izvješćuje o balucitm u Austriji s kojima imamo vrlo dobra iskustva. Židovski radnici mnogo Su više skloni radu no nežidovski. Zemljoposjednici, pa i austrijske oblasti obraćaju se na palestinski ured s molbom, da im se do znače židovski radnici. Većina je halucitm ustrajala. Ima među njima mnogo djevojki iz bogatih bečkih porodica, koje su iz idealizma postale radnice. Organizacija ih podupire knjigama, odjećom i obućom. Traži, da se nakon podjele mandata uklone sve zapreke protiv njemačkih, austrijskih i ugarskih Židova. Simou razlaže poteškoće likvidacijonih banki. Ne da se rđava valuta lombardovati dobrom. Stri c k e r zahtijeva« da naše banke posreduju novčani promet između američkih i engleskih Židova s jedne, a istočnoevropskih s druge strane. Dr. Rupp i n: Problem iseljivanja raspada se u tri glavna pitanja: 1. koje institute i organe možemo stvoriti; 2. što se da učiniti u dijaspori za pripravu emigracije i 3. što se da učiniti u Palestini. U prvom pitanju načelno se eaglašava s referatom Simon-Finkelstein, ali pripominje, dia centar iseljivanja ne može biti u Londonu, već u Palestini i da mora raditi direktno s lokalnim odborima. Useljenički ured u Jafi mora izdavati biltene, e da Se uzdrži pismeni kontakt. Osim toga morlaju palestinski uredi imati pouzdanike u Palestini. Useljivanje n Palestinu ne da ee separirati od ostale emigracije. Upozoruje na važnost zemalja, u susjedstvu Palestine. Broj onih. koji hoće dia Ostave Evropu, bit će svakako veći od broja onih, koje možemo primiti. Useljivanje u Palestinu bez plana može razoriti sve, što smo stvorili u Palestini. Zemaljske organizacije treba da

reguliraju useljivanje, a kog,a one preporuče, moraju dobiti izvjesne pogodnosti. Vrijeme izobrazbe za balucim mora da traje bar 2 godine. Svaka zemaljska organizacijo mora stvoriti bar jednu postaju za agrikulturu© pripravljanje te se mora brinuti, da se u Palestinu prenese najbolje, što se cia naučiti u njihovoj zemlji. Da se organ izu ju likvidacijona društva', treba iz Londona iaa®lati trgovački obrazovanu ličnost u einigracijoue urede. Za organizovanje toga iradia valja osnovati englesko društvo, koje već s 10.000 funti stodlinga može da stvori vrlo mnogo. Najteže je pitanje opskrbe.useljenika u Palestini. Tamo treba prije svega stvoriti mogućnosti opstanke 1 , a n tu svrhu valja namaknuti sredstva za gradnje, sadenje i radionice. Nikako ne možemo naknaditi emigrantima putnih troškova 1 . Za 2 do jl nedjelje mora Svaki useljenik n Palestini zadobiti juri liku za rad. Dr. Anerb'atc li prepomča e velikim parobrodarskim društvima, koja bi osnovala skloništa na svoj trošak. Dirži, d© ge useljivanje n Palestinu ne će dati kontrolirati. Kapi .a n traži odaslan je instruktora u emigracijom zemlje. HehaInc se demoraliznje, jer dojaku ni jesu mogli u Palestinu ni zastupnici 'SkupinU. S radnicima valja sklapati kolektivno ugovore. Sprincak je protiv ograničavanja em i gracije i ne boji se, da bi čija n masama ugrožavala jevrejskn kulturu u Palestini. Zahtijeva potporu centrale za palestinske pijonire i ziastupeijtvo cijonističkib radničkih 'partija n emigracijonim uredima. N a j d i č ogovara sar glasno reguliranje emigracije u Palestini s ukupnom emigracijom/ G o 1 d b e r g i Halpern govore n 'Smislu Rnppina odnosno Najdića. - K 1 e e izvješćuje, da će se u Njemačkoj ostvariti jedno dobro ža obrazovanje p ioni da. Dr. Hugo H e rm a nn žali, da u pitanju kolonizacije i emigracije nema dosta jasnoće. Premalo se balucim dojako smijestilo. Već sad se u svim pograničnim mjestima gomilaju mßse emigranata. Friedmann potvrđuje, da je emigracija već otpočela. U svim lučkim gradovima ima emigranata, koji sebi ne zmaju pomoći. Motzkin: Riječ o ograničavanju emigracije nema nikakve praktične vrijednosti, jer ne ćemo moći ograničiti emigraćijn. U ostalom govori siagla'sno s Kaplanom. Jednjako B er n e t e i n-K o g a n. Katzenelsohn se protivi, da se planovi čine zavisnima o financijskim mio gućnostima. To može da vajja z a privatnog čovjeka ali narodni pothvat treba prije svega da pita, što je nnžno, a onda da nađe sredstva z a to. Dr. Galeb traži decentralizaciju useljivanja. Centrale! ima, samo davati direktive i kontrolirati. A b rab a m s izvješćuje, da se iz Jnžne Afrike kane iseliti vrlo imućni ljudi. F i u k e Is t e i n drži, da za Sad ne možemo zadovoljiti potrebama, koje je izazvalo položaj u istočnoj Evropi. Zato valja prve useljenike birati tako, da stvore što više mogućnosti za kašnje. S i m o n naglašava, da sve zavisi o pitanju nOvoa. Po procjeni palestinskog ureda treba za iseljenika najmanje kapital od 200 funti sterlinga. Dr. Soskin obećao je elaborat, po kome će trebati manja svota. Postoji mogućnost saradnje s dru-

gim organizacijama. U tome pogledu pregovaralo se nedavno 8 predsjednikom »Joint DLstribution Committee«. Narodu treba razjasniti, da egzekutiva spoznaje sve poteškoće i da čini sve. e da ih nadvlada. Prihvaćaju se ovi prijedlozi: I. Da se ostvare mogućnosti, što ih je stvorio politički rad, valja odmah započeti s kolonizatomim radom u Palestini u velikom stilu. Kao temelj za Ovaj rad ima židovski narod da namakne 25 milijuna funti sterlinga. 2. V. Akcijoni odbor zaključuje nakon saslušanja izvještaja Užeg A. O. i nakon što je nzep na znanje mnijenje FinGncialAdvišorj Committee, da se kod namicanja sredstava za narodnu kolonizaciju ima načelno razlikovati; a) između sredstava, koja se imaju izdavati bez obzira na ukamaćivanje i povrat i koja isie stoga imaju namaknuti kao narodna podavanja židovskoga naroda i b) investicija, kod kojih se poslovnim načelimla daje sigurnost za glavnicu i ukamlaćivanje. 11. Za pirovađanje poslovnih tranzakcija jgjlivaća Se prijedlog Užeg A. O. po kome se ima I. C. T. (Židovska kolonijalna banka) udesiti centralnim cionističkim financijskim institutom. Osnivtetoje naročitih društava sa zasebnim svrhama ima da Se izvrši prema potrebi. Prije d 1 o g dr a. Katze u e 1s o na: Neka se bira komisija iz članova A. O. i I. C. T., dia izradi pitanje o likvidacijpnim društvima i da predloži projekt o njima. Komisija je ovlaštena, da prizove stnikovnjake. Ostali prijedlozi predaju se upravi'. U popodnevnoj sjednici referirao je Leo Motzkin o »pitanju sadašnjeg rada u diaepori« te naglašuje, da 1 se cijonizam tek nakon dugih borba dovinuo da priznanja potrebe nacijonalnog rada n diaispori. Uvijek je bilo pitanje, tko će izvršiti taj rad. Helsingforski manifest ruskih cijonista našao je sintezu. Za vrijeme rata spoznale su važnost toga rada i druge cijtonističke federacije, a pred konac rata došao je još pravovremeno kopenhaški manifest, kojii je cijonifitieke zahtjeve tako formulirao, te su n njima naišli izražaja i najvažniji principi nacijonalnog rada u sadašnjosti. To je bio jaki poticaj, koji je, ujedno odredio držanje cijonističkib federacija i pripravio jedinstveni istup svih zemaljskih organizacija. Zahtjevi oijonističke organizacije od fazu ju se u zaključcima londonske konferencije, kojoj su pribivali i zastupnici Amerike. Ti zaključci ustanovili sn zahtjeve glede jednakopravnosti i narodne autonomije, te zakonske garancije tih prava po ligi naroda. Cijonistička organizacija poslala je 2 delegata u Pariz, da sa zastupnicima drugih federacija izradi zajednički program. Tada se osnovao »Komitet židovskih delegacija na mirovnom zboru.« Konstatuje, da se načela, na kojima baziraju zaključci londonske konferencije, podudaraju sa zahtjevima pretežite većine židovskoga naroda. Govornik prikazuje rad pojedinih kongresa, zahtjeve pojedinih zemalja, a za tim prelazi na sastav komiteta židovskih delegacija, u kojemu su zastupane gotovo sve zemlje. Kao zastupnici priznati eiu samo Oni, koji su se mogli legd-

BROJ 8. i 9

»ŽIDOV« (jiAJHUD.

STRANA 7.