Židov
seci pod vojničkom upravom, koja je branila kupovanje zemlje. Gdje su se onda mogle da grade nove kolonije? Nijedna nova kuča nije se mogla u Jeruzalimu da sagradi. A gdje se moglo graditi, nedostajala su sredstva za to. Što je Vaad hacirim mogao da stvori, bilo je u svemu gradnja 33 kuća i 20 staja u raznim kolonijama i obava raznih reparatura. U 4 kolonije sagradio je Vaad hacirim vodovode, u Merhavji, 1 laganiji, Kineretu isušio je močvare. Kanalizacija u sjevero-zapadnom djelu Jeruzalimu je veliko djelo, koje nije samo Židovima od koristi. Velike svote izdane su za poljoprivredu, a ne samo za >-kvucot«, Sve grano poljoprivredo su u isvještaju zastupane: izobrazba poljoprivrednih radnika, obuka u vrtljarstvu za jeruzalimske djevojke, uredjenje kemijskog laboratorija, agronomska pripomoć kolonijama, promicanje industrije konserva, uzgoja sjemenja, pčelarstva i pera stva, uništavanje skakavaca i td. Kad bi u židovskim kolonijama prevladavali židovski radnici, ne bi trebalo posvećivati osobite pažnje »kvucot«. Ali promicanje židovskog rf|da isto je važno kao i ono židovskog po.sjeda. Kraj toga ima jedan dio budžeta svrlru da služi i općoj brizi oko useljivanja. Za useljivanje mogao je Vaad hacirim takodjer da radi samo u okviru svojih sredstava. Konačno došlo je ipak 7000 ljudi u Palestinu, od kojih je samo 500 njih ostavilo zemlju. Prosječno izdao je Vaad hacirim samo oko 3 i J /2 funti po useljeniku. Daljnje svote iziskivale su židovske sudbene zgrade, magistrati, pučki dom, kao i nabava statističkog materijala i njegova obradba. Razmjerno mnogo stajala je samoobrana za vrijeme nemira, nadalje skrb za one, koji su bili pritvoreni u Akki. Ali tko će za to prekoriti Vaad hacirim? Isto su tako bili potrebni izdaci za smještenje židovskih radnika kod željeznice, za redare, za telegrafske tečaje, za tečaje izmjere itd. Sve su to potrebni kameni za gradnju naše kuće. Osobit postupak iziskuje pitanje školstva. U prvom redu iznaša budžet za odgoj sa 100.000 funti samo oko 25% sveukupnog budžeta. Zatim spadaju mnogi izdaci ovog rokora za pravo na račun poljoprivrede, skrbi, za useljenike itd. U ostalom su sve nacije spoznale gpspodarsku vrijednost izobrazbe mladeži. Mi ali, koji u Palestini govorimo u 14 jezika, ne ćemo nikad postati narodom, ako ne obuhvatimo jednom prostranom mrežom škola svu djecu, u cilju da nauče hebrejski jezik. Poslijedice smanjenja školskog budžeta već su vidljive: broj učenika alijansinih škola, kojih je već nestajalo, je porasao,. Ali i misije čekaju samo na smanjenje našeg školskog budžeta, da iz toga izbiju kapital. Od toga će imati koristi i arapske škole, koje je sada vlada otvorila. Baš na području školstva uspjelo je Vaad hacirimu da stvori nešto novo i cijelovito. (Iz »Haarec«). Radni problem n Palestini. Iz Jeruzalima javljaju: Pitanje dodjeljivanja rada za no.voprispjele haluce u Palestinu riješilo se na taz način, da se
radničke grupe pripuštaju sklopljenju kontrakta za javne radnje. Na taj se način riješava pitanje rada ali nije time riješeno pitanje nadnice. Židovski radnici ne mogu živjeti od minimalnih nadnica kao arapski radnici. Poteškoće riješene su tako, da se halucgrupama predaje gradnja izvjesnog djela ceste pod uvjetima i to uz one nadnice, koje je vlada ustanovila za taj rad. Većinom se ustanovljuje, da še radnicima imaju dati za rad nužna utenzilija po poslodavcu. Radnici dobivaju dnevno za prosječni rad oko 30 pijastera. Za opskrbu plaćaju 17 do 25 pijastera. Osim toga plaćaju svojoj organizaciji »Hapoel Hacajiruc i okružnoj blagajni mali prinos. Ovi su radovi omogućeni, jer je cijonistička komisija dala zajam za nabavu radnog orudja. Komisija ne učestvuje na organizaciju rada, koju provode radničke organizacije, U nekim posebnim slučajevima sklapa cijonistička komisija ugovor s vladom. Sad je kod gradnja cesta zaposleno 1500 halucima. Vlada pripravna je da zaposli još 6000 radnika. I vojne oblasti te željeznička sekcija voljne su da zaposle veći broj kvalifikovanih radnika kao stolare, zidare, tokare, kovače i limare.
Iz Jugoslavije
Predavanje dra, Lichta u Sarajevu. Gospodin dr. Aleksandar Licht došao je u nedjelju, 26. decembra na večer u Sarajevo te je boravio u našoj sredini sve do petka u jutro.. Na vijest o njegovu dolasku sakupio se na stanici lijepi broj njegovih prijatelja i sumišljenika, da ga dočekaju, a isto tako su ga ovi prigodom odlaska ispratili. Ali ne samo uže kolo prijatelja, nego i širi redovi sarajevskih cijonista bili su dolaskom gosp. dra. Lichta obradovani i počašćeni. Vidan dokaz tomu dali su sarajevski Židovi na javnoj skupštini u srijedu na večer u Društvenom Domu, gdje je naš opšte obljubljeni gost govorio o židovskoj renesanci. Velika je dvorana bila nekoliko časaka iza 6 sati dupkom puna i ako je naše nacionalno društvo moglo tu skupštinu sazvati tek u zadnji čas. Broj prisutnika iznosio je oko 1500 duša tako da su sva mjesta u dvorani i na balkonu bila zaposjednuta te je veliki broj slušalaea morao stajati. Govor gosp. dra. Lichta ttajao je pun sat i držao šlušaoce za cijelo vrijeme u napetoj za Sarajevo neobičnoj i neuobičajenoj pozornosti. Donosimo kratak izvadak iz toga govora, koji je u svima ostavio silan i dubok utisak, i ako znamo da smo time iznakazili harmonijsku cjelinu snažnih misli, koje je govornik razvio. Prije prelaza na temu bacio je 'g. dr. Licht kratak pogled na prošlost, i počevši od razorenja hrama za Titusova vremena. I nakon državne propasti, židovski je narod održao individualitet duha i stvorio sebi duševnu domaju. Opisuje kulturni cvat u maurska vremena, kad su predji današnjih Seferada živjeli u Španiji, odakle su ih kasnije prognali. Život židovskoga naroda kroza sav srednji vijek nije ništa
drugo nego marterijalogija. Taj crni srednji vijek još i danas traje. Pogromi danbmice uništavaju na stotine židovskih života. Kako se Židov ponio prema svemu tome? Tjelesno je on pasivno podnašao i trpio. Ali uporedo sa tim vanjskim helotstvom razvila se i održala u Židovu velika čista duševna dostojnost i ćudorednost. lza francuske revolucije, koja je proklamovala jed nakopravnost za sve, nastalo je doba emancipacije. Nakon ove kao iza svakog pokušaja emancipacije nadošla je veća reakcija. Pozabavivši sa malo Bilu pokretom prelazi govornik na cijonizam. Cijonizam je konzekvencija dostojanstva židovskog naroda. Od nazad 23 godine pvamo židovska se duševnost razbujala i razmahala. Namjesto žute kape, tog znaka sramote, dana« nosi svjestan Židov svoj Magen David, znak časti i ponosa. Govornik opisuje grozno stanje židovstva za vrijeme rata. Mi, koje su smatrali narodom strašivica, ne ćemo da tajimo, da smt osjećali duboko gnjušanje nad mahnitim prolijevanjem ljudske krvi. Plemenitijeje boriti se protiv rata, nego za rat.. Rat može da bude dopušten samo ka*sredstvo obrane. Mi smo za svjetskog rata najbolnije osjećali borbu brata protiv brata. —• Spomenuvši Balfourov« deklaraciju prelazi govornik na predhistorijat San Rema te na najnovije dogodjaje iza San Rema, opisujući u vezi s tim jerušalajimske pogrome, kod koj i k se novi palestinski Židov nije ponio pasivno kao njegov brat u istočnoj Evropi. I školska su djeca u Jerušalajim* ustala na obranu žido.vskih života i židovske imovine. To vidno svjedočanstvo, volje naroda, koji sam hoće svoju domaju, vrijedi mnogo više nego sva obećanja §vih medjunarodnih faktora. WeiZrina n je u San Remu preuzeo velike obaveze u ime židovskoga naroda prema čitavom svijetu. Ako mi ne ispunimo tik obaveza, to će budućnost židovstva biti jednom za uvijek zapečaćena. Mi vjerujemo, da će židovski narod podići u Palestini zajednicu, u kojoj će triumfirati ideal socijalne pravde. Iskrenim i übjedljivim zanosom opisuje govornik buduću domaju židovskog naroda, koja ne će biti samo utočište za 3 i pol milijuna proganjanih Židova iz zemalja pogroma. Palestina znači i za sve ostale Židove jednu potpunu obnovu i jedn« potpunu domaju. Govornik je bio često prekidan opširni povladjivanjem, a na koncu govora jedva da se htjelo stišati burno pljeskanje slušalaca. Gosp tajnik. Isak Salom, koji je predsjedao skupštini, zahvalio je toplim riječima uglednom gost« u ime sazivačkog društva i u ime svik prisutnika. (Židovska Svijest, Sarajevo) »Žene, djeca, Madžari i Židovi.« U povodu rnipulih komunističkih nemira u našoj državi »posebni izvjestitelj* zagrebačkog dnevnika »Novosti* javlja bit će iz »dobro upućenih vrela*— t« su učesnici neuspjeloga pokušaja komunističkog puča najvećim dijelom »žene, djeca, Madžari i Židovi.« Nije to prvi put, a ne će biti ni zadnji, što se taj list služi orudjem klerikalnog antisemitstva. Tek je ovaj put
6
»ŽIDOV. (HAJHUDI).
BftOJ 1