Židov

upravo izdajničko podupiranje Northcliftove akcije po nekim Židovima u Palestini i u Engleskoj. Još nam je živo u pameti farizejskonametljiva rabota vodstva Agude tražeći za se monopol predstavništva židovskoga naroda. Kojega li čuda, da su vodje Arapa u svojoj protucijonističkoj agitaciji kušali, da iz takovih nasrtaja i s polja i iz unutra izbiju šanse za sebe. Arapska propaganda bila je upravo grandiozna. Arapski kongres u Palestini, arapska delegacija u Londonu, kasnije u Gonovi i Ženevi, te razne arapske političke misije i agencije u svim važnijim političkim centrima u Evropi i Americi razvile su impozantnu djelatnost koja je išla za tim da ishodi opoziv Balfourove deklaracije i da tako osujeti osnutak domaje za židovski narod. Bezprimjernom ustrajnosti i požrtvovanosti sagradjena cijonistička tvrdjava podignuta na osnovci morala i historijske pravednosti, bila je u najosudnijem času nasrtavana sa sviju strana. Njezini zidari pratili su ove navale napetom zabrinutošću, ali nepokolebivi u svojoj vjeri, da će vrhovni vodje u tvrdjavi i njihov u mnogogodišnjoj borbi prokušani štab, sve te navale i napadaje skršiti, jer jače od ocjeli bilo im je oružje, s kojim su povjereno im dobro branili, .pravo i neslomiva volja. Njihova je borba bila teška, ali časno i uspješno su je izdržali. Nedostatno je cijenjen golemi uspjeh, što ga je svojim diplomatskim radom u Americi postiglo cijonističko vodstvo, kad mu je uspjelo, da iskorišćivanjem sviju veza i političkih mogućnosti u cilju ishodjenja potvrde palestinskog mandata obadje sve poteškoće i zaprijeke. nastale iz okolnosti, što Sjedinjene države Amerike nijesu član Lige naroda, koja je uz ostalo imala da potvrdi i palestinski mandat. Zaključci američkog kongresa i senata u ovom pitanju su jedinstveni politički uspjesi, kakovi se rijetko postizavaju po predstavnicima već postojećih jakih, uredjenih država, a još nikada nijesu postignuti po vodjama jednoga naroda, razasutoga po cijelom svijetu, naroda bez zemlje, bez vojske i drugih bitnih atributa jedne državne zajednice. Ovim neusporedivim političkim uspjehom bila je odstranjena zadnja za-

preka, koja je stajala na putu potvrdi palestinskog mandata. Svim neprijateljima ; protivnicima izbi to je oružje iz ruku, Liga naroda je u svečanoj sjednici od. 24. jula ove godine potvrdila mandat Velike Britanije nad Palestinom. Tako je židovskom narodu medjunarodnopravno zagarao tovano prav o na domaju u Palestini, a Cijonističkoj Organizaciji podijeljen značaj javnopravne korporacije, koja će nazvana Jew i s h Age n c y iungirati kao predstavnik židovskog naroda u zvaničnom saobraćaju sa mandatarnorn vlasti i palestinskom vladom i a sporazumu s njima rukovoditi gradjenje židovske domaje. Njezina prava i dužnosti su statuirani u mandatskoj povelji. Potvrda mandata izazvala je prirodno u srcima sviju svijesnih Židova veliku radost, a u mnogih odličnika nežidova, koji su se sa svom snagom svoje ličnosti založili za cijonističku stvar, moralnu zadovoljštinu. Konačno imademo još da zabilježimo zasijedanje godišnje cijonističke konferen cije održane u Karlovim Varyma, koja je imala da odobri rad vodstva i da uzme do znanja mandat. () znarnenovanm ove pi šemo na drugom mjestu. Ako još napomenem©, da je ove godine navršen dvadesetgodišnji rad Židovskog Narodnog Fonda, .te proglašen ustav za Palestinu i ako glede rada u Palestini uputimo na naš članak u ovom broju, prikazali smo u krupnim crtama sve, što se u cijonistič kome svijetu zbilo. 25 godina je prošlo od prvoga po Theodoru Herzlu sazvanoga cijonističkog kongresa u Baiselu. 25 godina neumornoga predanoga i požrtvovnoga rada okrunjeno je uspjehom, koji ni najveći optimista na početku cijonističkog pokreta nije mogao ni da zamisli, židovski narod treba da sc sa zahvalnošću pokloni svim onim uspravnim muževima, Židovima i nežidovima, od Herzla do Weizmanna i Sokolova, pa od reverenda Hechlera do Balfoura, Churchilla i Hardinga, vladama aliiranih i asociiranih sila najodličnijim radničkim partijama svijeta, umnicima i crkvenim dostojanstvenicima i masama oduševljenih boraca i rađeni,ka iz naroda za narod. Svim ovim odužit će se, ako u pravom shvatanju veličine ovog historičkog mo-

menta svoju dosadašnju požrtvovnosl uveća do žrtve, koja će biti dostojna djela, što su ga stvarali njegovi najbolji sinovi i kćerke. ♦ Plemenske oprečnosti, partijska netrpeljivost, državni interesi gledani preko mjere pod vidom partijskih ne daju još uvijek da dodje do unutrašnjeg sredjivanja naše države. Daleko srno još od toga, da se vrši »pravda svima«, cilj, koji je objavio kralj u svojoj prjestolnoj besjedi. Oprečnosti se zaoštravaju i smućuju sve to više jasan, dalek i širok pogled, koji bi uočio, da dobro države nije u uskom plemenskom ekskluzivizmu. Od toga prije svega trpe nacijske manjine. Suviše se naglašava, i .kad se ne radi o etničkim osnovkama države, državljanski primat etničke većine u državi pred ostalim narodima i rasama, kojili se osjetljivost time vrijedja, a što je još gore, koji se i u državljanskome pogledu tretiraju kao podredjeni elemenat prema gospodovnome. U pogledu Židova forme se zapostavljanja mijenjaju, ali u bitnosti ono ostaje. Izgradjuje se sistem administrativnog antisemitstva, u jedva još pritajenoj formi. O tome je ovdje već bilo govora. Majviše od toga pate vojvodjanski Židovi, i jedva nasmažu, od bojazni pred težim reakcijama, snagu da glasnije viknu. Jedna administracija, u kojoj se korupcija nigdje toliko ne razmeće kao u Vojvodini, osim možda još u Južnoj Srbiji, upravlja po gospodskoj volji često mimo i protiv ustava i zakona. I što je pri tome najgore, jest to, da je vlada pušta da čini bezakonja, u koliko joj ne daje čak povjerljiva uputstva da ili čini. Ovakih povjerljivih uputstva bilo je, na žalost, više. Po njima je, čini se, prošle godine učestalo proganjanje Židova 'j Vojvodini. Oni su. kad sc u konstituanti raspravljao izborni zakon, bili smatrani i zvanično zasebnom etničkom skupinom i njih se isključilo od izbornih listina, ma da nijesu bili u mogućnosti da optiraju za bilo koju nacijsku državu, koja je nastala od bivše austro-ugarske monarkije, te su po tome bili ipso facto državljani naše države, ako - su bili zavičajnici ma jednog od teritorija, (koja je od bivše austro-ugarske monarkije pripala našoj

tkivo. Zato je i bio snažan gnjev u našemu kredu, a prva razočaranja potakla su nas, da još jače i glasnije dademo oduška svojoj srdžbi, no što bi to odgovaralo i vlastitom našem ukusu. Bilo je mnogo oštrih glasova i zvukova u novom bratskom himnusu a oni su odjeknuli i u introdukciji k prvom kongresu. Ali što je bio kredo? Svaki može samo za sebe govoriti. Za mene bilo je onda, ako mislim na sve to, više nešto, što bih htio nazvat' estetičnim. (Ne trebam tek da kažem, da se to danas sasvim drugačije izgradilo.) Vidio sam gdje stoji gadno prema lijepome; zamrljana skršenost političko i društveno pokunjenoga s bijednim izrazom nesigurnosti u očima i klonulost cijele pojave a njemu nasuprot otmjena uspravnost, slobodno kretanje Zidova, koji je gledao preko blata svakidašnjosti u jasnoću novih stvari i novoga društva. Vidio sam opojnu ljepotu vizije vječnoga naroda, koji se opet skuplja iz propasti i Pokvarenosti, iz poniženja i niskosti, iz

nužde i grijeha, iz pozajmljenih i u svetlu dana groteskno otrcanih krpetina mnogih kultura u sopstvenu plemenitu i sopstvenu čednu čistoću zemlje, jezika i duha proroka. Osjećao sam romantiku i mistiku krvi, koja je kipjela i pjevala u ritmu moje vlastite prastare a ipak sasma mlade melodije i svu krasotu odjeka toga ritma. Slutio sam nove umjetničke tvorevine geniusa jnoga naroda, nastale daleko od taštine trga i stvorene radi njih samih. I kao umjetničko djelo bez primjera prikazao mi se sam narod u nastajanju, a ono, što sam slutio, da će nastati, kao tvorevina potpune harmonije, u njegovom čistom, slobodnom i pravednom odnošaju izmedju čovjeka i čovjeka, zajednice i čovječanstva. Znam da sve, promatrano s nešto blagosti se ipak prikazuje kao čisto sanjarenje mladića. No kakogod se to smatralo, to je ono za mene bHo: nova estetska religija, ali ne zaneseno eterička, več potpuno sraštena sa zemljom, snažna za život, uzbudjena, snubeća, pripravna na

djela i potičući na djela i kao što sam već rekao, katkada i gnjevno bojovna. 1 prvi kongres kao prvi pokretač energija, bio je za mene premda je formalni katkada i bučni mehanizam i svagdašnjost unijela nekoliko tamnih prizvuka prije svega dogadjaj vanredne ljepote, prvo umjetničko djelo iz kovačnice novoga naroda. Vidio sam prije svega i uvijek jedinstvenu sliku uskrsnuća, traženja i nadjenja razasutih, rastući život i mladice nad grobnicama, koje su se zatvarale. A u žaru oči bodežem oboružanih gorskih Židova i Teodora Herzla, iz čijih je dubina sjalo isto neshvatljivo čudo prastaro-mladog, vidio sam skrivenu cijelu tajnu prošloga i nastajnoga u moga naroda. A sad nakon dvadeset i pet godina je li je: sanja i zbilja? Tko vidi naše halucirn u Erec Jisraelu, reći će, da je mnogo toga drugačije i da je mnogo toga još pridošle a nije li možda ipak mnogo toga ostalo iz onih vremena prvoga sanjarenja?

BKOJ 42—43.

»ŽIDOV«

3