Židov

Možete samo možda dobiti surogat, stvoriti mašinu, možda privući nekoliko ljudi ili organizacija, koje će se držati u svojim granicama, ali ne čete postići kongres, koga je trebalo sazvat onda, kad je mandat bio raticifiran. Jedna bi nas sila morala povući i. povući ka kongresu. Ne pripadam onim ljudima, što se hvale, ali izjavljujem: teret, što smo ga nosili, pognuo bi i jače šije no one Vaših vodja. Jedini adut što ga imate. Vaše vodje i Vaše organizacije, uništavaju se u jednoj borbi kao što smo je morali voditi prošle godine, a koju ne ćemo moći nastaviti u narednoj godini. Jačanje pozicija u zemlji. Takova je situacija, kako je ja vidim. Vidimo napredak u Palestini, i kolikogod nas može ushititi, ipak nije dovoljan za današnje doba. Dva puta toliko, tri puta toliko halucim morali bi moći dovesti u Palestinu, ako hoćemo, da osiguramo našu poziciju u zemlji, a smiješno je vjerovati da bi britski bajoneti ili nešto drugo moglo, da održe našu situaciju u zemlji. Ja s koji imam najviše povjerenja u riječi brdske vlade i koji još nikada nije u njih posumnjao, izjavljujem pred cijelim svijetom. da ću biti najsretniji čovjek kad ću moći da kažem britskoj vladi: garnizon, što ga imate u Palestinu, ne služi zato, da nas brani, vi ga možete držati ako hoćete ali mi smo sami dosta jaki, da se branimo. Imam dnevno pred Očima zemlju i vidim, da gladujući halucim i neplaćeni učitelji uništavaju mandat. Već sam jednom rekao, a opetujem to u ovom odlučnom času i pred ovom skupštinom: nisam imao namjeru, da dodjem u Ameriku, ne jer nisam htio ,već jer nisam mogao. Išlo je to preko mojih sila. Ali kad sam vidio, što se zbiva u Palestini, osjetio sam, da će se naš položaj skršiti, ako ovako potraje još dva, tri ili četiri mjeseca. Bog zna, sto bi se dogodilo, kad bi naša financijalna kriza. kako je postojala u decembru i januaru, trajala još i za vrijeme zadnjeg Pesah blagdana. Bog zna, koliko smo radili i koliko smo se trsili da spasimo Palestinu. Hvala Bogu uspjeli smo! Ali ne ćemo to moći još nekoliko puta opetovati, jer za to nije ni jedna ljudska snaga dosta jaka. Tako stoje činjenice. Radi se o pitanjima života i smrti. Mora se naći put, da se postigne maksimum rezultata kraj minimuma vremena i napora. Zamislite sebr da sa tribine cijonističkog kongresa upravite svečan poziv za saziv konferencije, da se provedu izbori za demokratski svijetski Židovski kongres, i da pozovete sve Židove, da učestvuju na tom kongresu itd. itđ. Ne će se svaki odazvati ovome pozi- . vu. Slažem se s nazorom, da svi Židovi imadu doći na taj kongres. Ali rusko židovstvo samo će iz daleka moći da gleda jer ne može doći. Tako se na jednom odsjekla jedna od najvećih židovskih zajednica, i to samo s toga, jer se tamo nemogu provesti židovski izbori. Ono malo emigranata, što stanuju u Berlinu i igraju ulogu zaštinika demokracije, nisu njihovi reprezentanti. Ne znate, što će učiniti druge demokratske sile. One još nisu pripravljene. U Americi ima 500.000 organizovanih radnika, koji su dobri Židovi i koji moraju doći na kongres, ali koji još danas nisu zato pripravni, pa još nisu ni shvatili, da je Palestina uopće problem židov-

skoga života. Pregovarao sam s njima; nastojao sam, da srušim ogradu, koja nas od njih dijeli. Oni zastupaju ovdje u Americi veliku moć, moralnu i materijalnu. Ali oni ne idu s nama i ne će doći na kongres. Tako 'bih mogao nabrojiti još i druge grupe. Osjećam s toga. da izigraju svoju zadnju kartu, i da ne će stvoriti ništa drugo do li surogat, .koji ne će ispuniti svoju svrhu. Izgubit će pri tome jednu ili dvije godine na radu i silama uzalud, dok Palestina gladuje. Novi put. Izabrali smo s toga novi put, koji Je pun opasnosti, ali ima manje rizika nogladujuća Palestina. Činili smo to, nakon što se zbilo nešto novo u Židovstvu, nešto, što je vrijedno da se zabilježi. Ako danas imade drugova, koji su dosad bili protivnici Palestine, a sad imaju interesa na izgradnji, to je to posljedica fundamentalnog preokreta. Ovaj se preokret nema toliko pripisati Balfurovoj deklaraciji, a možda niti mandatu, već u glavnome našim uspjesima u Palestini. Snaga, onih 30.000 halucim obratila je te ljude k ideji izgradnje Palestine. Velike žrtve, idealizam, koje su investirane u kamenito tlo Palestine, učinile su to. Ovo se dojmilo čak i onih, koji su daleko stajali, a sad hoće da uzmu ozbiljnog ućešča na izgradnji. Da li bi to učinili nakon tri ili četiri godine, ne znam, ali iz iskustva znam, ja spadam onima, koji u pokušajima, da privuku druge Židove, imaju iskustva bez obzira na to , da li su oni demokratski, autokratski ili oligarhijski oni su došli, jer vjeruju, da je Palestina zbilja. Prošao sam svu Ameriku. Bio sam u mnogim gradovima, i Bog mi je svjedokom, da sam sa svakim radnikom govorio za Palestinu. Spoznajem poteškoće, i u svakom gradu rečeno mi je od dobrih cijonista, da bi ovaj ili onaj pristupio, kad bi gospodin A. u Chicagu, ili gospodin B. u Newyorku ili C. u Omah iili D. u Milsvaukee pristupit). Tad bi mogli imati cijeli grad u našim redovima. Ali gospoda A. B. C. D. nisu uvijek pripravni. da pristupaju. Ako bi ih predobili u naše redove, tad bi se Keren Hajesod u Americi podvostručio, potrostručio i početverostručio. A ako ćemo-imati 100.000 halucim, tad ćemo imati i svijetski kongres, kome će odjeknuti samo jedan zov. Zov za svjetskim kongresom mora da dodje iz Palestine. 1 samo taj zov, poduprt na krvi i živcima, poduprt gotovo nadčovječnim naporima, samo taj zov a ne vaš. niti moj zov ne će odjeknuti od jednog dijela svijeta do drugoga, a da se nitko ne će usuditi, da mu se protivi. Problem je dakle. da podvostručimo i potrostručimo i po četverostručimo imigraciju u Palestini, a to se može danas dogoditi samo prihvatom alliance, a da zato ne napuštamo ni jednu jeditu tačku našega programa, dok one sile. koje su u istini voljne da saradjuju dodju k nama. To doista nije štadlanut. Govorilo se danas i pojedinim ličnostima. Ja Vam mogu nominirati jednu ličnost. kod koje bi. da je došla danas u skupštinu i rekla: Ustupam u Je\v. Agency svi kao jedan ustali i zapjevali Hatikvu, jer taj pojedinac zastupa cijeli svijet. To je barun Rothschild, koji se ničim ne dijeli od naše cijonističke politike, te je cijonista par excellence. Ali njegov ustup. u

Jewish Agency značio bi, da se napuštaju demokratske formule cijonizma radi Jewish Agency. Ja sam isto tako dobar demokrata kao i svaki drugi, ali godišnje odašiljanje od 50.000 halucim u Palestinu ima prvenstvo pred svim drugim. Pozvat ćemo sve organizacije. Vodit ćemo oprezne pregovore. Izradit ćemo program i pokušat ćemo, da ga na pošten način provedemo. Možemo imati uspjeha ali i neuspjeha. Osvjedočit ćemo svijet, da smo sve učinili, što je bilo moguće, da se kraj sadašnjeg položaja židovskoga naroda svaki pojedini privuče, i mislim da će onda stvar biti slijedeća; dvojica, trojica ili četvorica pristupaju i rade za Palestinu. To će imati za posljedicu, da će taj broj sveudilj rasti. Potpuno sam uvjeren, da tako dugo, dok nema Palestine sa solidnim temeljem, s najmanje 200.000 Židova u zemlji, ne će biti ni židovskog svjetskog kongresa. O tom sam ja čvrsto uvjeren, a Vi ne smijete žrtvovati ni vrijeme, ni najmanju energiju, niti jednoga čovjeka i niti jednoga santima za nešto, što nije u direktnoj vezi s radom za povećanje našega broja i poboljšanje naših pozicija u Palestini. Bojim se, da je »demokracija* postala zadnje utočište za impotentne. Takova riječ pokriva mnoge grijehove, a može se lako nekome u lice dobaciti, kao što su to meni činili. Pregovori s Arapima. Već godinama formuliramo političke rezolucije, da mi Židovi želimd da živimo u miru s Arapima. Prihvatili smo rezolucije, koje su imale karakter zavjeta. Radi li se pako o tome da se poduzmu izvjesni i uspješni koraci, da se rezolucije ostvare, jer ostvarenje svih tih problema znači u Palestini pitanje života ili smrti našega rada. tad će nas napasti sa sviju strana i podići će se vika, da se Arapima ili kome drugome prodalo sve, što je. sveto cijonizmu. Trebalo bi, da je našim velikim političarima jasno, da se Arapi ne zadovoljavaju frazama. Godinama stvarali smo zaključke i šta god će postati židovska narodna domaja, kada će obuhvatiti miljone Židova, pa i onda, ako će, kako se nadam, u Palestini postojati židovska većina, ostat će ona ipak ostrvo u arapskome moru. Moramo s tim narodom, koji nam je srodan i s kojim smo i u prošlosti živili u slozi, doći do sporazuma. Naravno, da bi bolje bilo, kad bi Palestina i susjedne zemlje bile nenapučene. Bilo bi još bolje, da tamo teče mjesto Jordana Nil; još bi bolje bilo možda, da nas je Mojsija mjesto u Palestinu odveo u Ameriku, i još bi bolje bilo, da nemamo posla sa Židovima, već s Englezima. Ali ini imademo posla sa Židovima, a u Erec Jisraelu teče Jordan i tamo živi narod, koji se opire i koji oipkoljuje Palestinu, sa sjevera b juga, s istoka i zapada, i s kojim se moramo ozbiljnim načinom sporazumi ti. To se može dogoditi samo razborom i vjerom u političko poštenje; jer to je najjače oružje, što ga pojedinac posjeduje. To je ono što nas mora sklonuti, da se na sve strane osiguramo, a tu sigurnost možemo postići samo pojačanim tempom rada u Palestini, a taj pojačani tempo rada u Palestini može se postići samo privlačenjem svih onih elemenata, koji doista hoće, da saradjuju. Držim, da ima tako poštenih.

2

»ŽIDOV.

BROJ 29.