Židov

Vjerujem engleskoj vladi; vjerujem onim Židovima, koji su došli do uvjerenja, da su dužni, izgraditi Palestinu, koji hoće s nama da rade. Bio bih zadnji, koji ne bi prihvatio ruku svakoga, koji hoće da s nama izgradi Palestinu, bio on pojedinac, bila to organizacija, malen ili velik. Ako hoće da preuzme jedan dio rada, on mi je dobro došao, jer njegova saradnja privući će još dalnjih stotinu ili dvije stotine. Moje gospodje i gospodo! Drž ; m, da bi time ojačali pred vladama i pred svijetom. Položaj je potpuno jasan. Arapski problem, imigracija, tempo našega tada u Palestini usko su vezani jedan s drugim. Mi bi mogli dok cijonisti cijeloga svijeta dodju do spoznaje odgovornosti, koja njih tereti, izgubiti ovu priliku. Meni je is+o tako važan jedan zastupnik židovskih radničkih korporacija kao, g. Marshall, pored svega štovanja i ljubavi za njega i priznanje za velik njegov rad. Ne ćemo odmah predobiti sve te sile, s početka samo nekoliko njih, ali mi ćemo naš rad proširiti. Naravno, da imade opasnosti, ali veća bi bila opasnost, da još jednom moramo proživjeti jednu godinu kao prošlu. Po momu mišljenju stojimo ili padamo prihvatom ili otklonom zaključaka, što ste ih sad stvorili, i ja ću, doživim li 6. augusta, boriti se za njih kao tigar. Čestitat ću amerikanskim cijonistima, koji su daleko od trvenja i ličnih motiva, đa su mogli stvoriti takav zaključak. Daj Bože, da pro dre bez mnogih trvenja i borbe. Dao sam sve, ali ne ću da se dam smlaviti od prazne mašine, čiji točkovi trče, a da ništa ne produciraju, i zato ću se boriti!

Palestinska debata u gornjoj kući u Engleskoj

U engleskoj gornjoj kući interpelirao je lord I s 1 i n g t o n vladu o palestinskom pitanju, te u obrazloženju svoje interpelacije veli: da je od zadnjeg tretiranja toga pitanja postalo sasvim jasno, da se protivničko držanje palestinskog stanovništva prema palestinskoj politici pojačalo. Nije to bilo nikakvo iznenadjenje, jer se uvijek moglo očekivati, da se arapsko i kršćansko stanovništvo ne će slagati sa jednom cijonističkom vladom. Ako vlada nije voljna promijeniti sadašnji sistem, morat će preuzeti odgovornost za konzekvencije, koje će proizlaziti iz takovih pokušaja. Što se zadnjih izbora tiče, uzrok je neuspjeha sasvim-jasan. Stanovništvo nije htjelo primiti forme izbora, koje bi ga dovele u odnošaj podložnosti prema vladi i izvršnim vlastima zemlje. Sadašnja upra va zemlje leži u rukama jedne cijomstičke birokracije, instrukcijama engleske vlade, koja vodi samovoljnu vladu, za koju nema Primjera u istoriji engleskih kolonija. Arapskim općinama obećala je vlada nezavisnost, a ipak se trudi, da stvara cijonističku vladu u zemlji. Nisu stvoreni nikakvi kompromisi, da se Arapi izmire sadašnjim sistemom. Židovi., koji su već davno u Palestini, nisu nikada zahtjevali takovu vladu. Sistem je uveden na zahtjev samo jedne izvanjske židovske organizacije, koja ne zastupa cijelo židovstvo svijeta. Prije ili poslije doći će vlada u položaj, da će oružjem morati siliti na mir stanovništvo, koje je sad prema njoj prijateljski orijentirano. Govornik apelira na vfaidu, da tretira ovo pitanje, kao jedno od

najvažnijih pitanja cijele državne politike. Ako bi dali palestinskom stanovništvu jednu nacijonalnu vladu, zadobila bi Engleska opet svoj prestiž i svoj uticaj ra Istoku. Na to govorio je lord M i 1 n e r koji je odlučno branio sadašnju englesku politiku u Palestini. Kao član vlade, koja je dala obećanja, spomenuta po lord Islingtonu, niječe neodržavanje ma kakvih obećanja datih Arapima. U obećanjima, koja su dana kralju Huseinu nije nikad bilo govora 0 Palestini. Kad je vlada izdala Balfourovu deklaraciju, bila je uvjerena, da nema obveza, koje bi se protivile Balfourovoj deklaraciji. A politika Balfourove deklaracije, misli lord Milner, je svakako dobra 1 vodit će do dobrih rezultata. Ne bi se smjelo dopustiti, da govornik govori uvijek o »cijonističkoj vladi Palestine . Možda misli govornik pod ovaj fakat da su nekoliko Židova činovnici vlade, a medju njima ima i nekoliko necijonista. High Comissionara hvale i najekstremniji arapski nacijonalisti. Govornik opisuje poslije toga velike promjene, koje je našao, kad je po drugi put posjetio lanjske godine Palestinu. Palestina još uvijek ima mjesia* za nekoliko milijuna ljudi. Arapi učinili bi veliku pogriješku, ako bi zahtjevali Palestinu za arapsku federaciju. Danas ne može vladati ni židovska, ni arapska vlada. Palestina je još danas internacijonalna zemlja, koja mora imati neutralnu vladu, kao što je to mandatarna vlada. Prenašanje mandata na Englesku znači veliko povjerenje k toj državi, a podignuće židovske domaje je stvar poštenja za Englesku. Odgovor vlade. Na to uzima riječ državni tajnik za kolonije, vojvoda od D e v o n s h i re. Najprije se zahvali lord Milneru, da mu je olakšao posao i prelazi onda na samo pitanje. Izjavljuje, da se sada ne može objelodaniti dokumente. Zatim kratko izvješćuje o dogadjajima, koji su doveli do uništavanja izbora i odstupu arapskih članova Advisory Councila. Iza toga veli: Htio bih se vratiti na više općenita pitanja, o kojima se govorilo za vrijeme debate. Morate imati u vidu situaciju, u kojoj se nalazi naša vlada. Opet i uvijek čujemo, kako se raspravlja, kritikuje i katkada brani Balfourova deklaracija, još k tome s odgovorne strane, kao da bi to bila stvar, koju možemo primiti ili napustiti po našoj volji. Izgleda, da je lord Islington istoga mnijenja. Uz pogibao, da ću Vas neko vrijeme zadržati, moram Vas moliti da si premislite naš položaj u pogledu mandata. Mandat nije samo nacijonalna obveza Engleske, nego je intenacijonalna, i Balfourova deklaracija je baza, na kojoj smo primili od aliiranih država položaj mandatame vlasti u Palestini. Engleska vlada preuzela je položaj manđatarne vlasti na konferenciji u San Remu u aprilu god. 1920. Kad je ova konferencija predaja Engleskoj mandat, ustanovila je, da ćei biti mandatarna vlast odgovorna za provedenje deklaracije, koju je dala engleska vlada prvobitno 2. novembra 1917., u korist izgradnje nacijom domaje za židovski narod, pod uslovima. koji su sadržani u samoj deklaraciji. Nama je dala ovu stvar u prvom redu konferencija aliiraanh a ne Liga Naroda. Slijedeći je korak bio dobiti od Lige Na-

roda ustanove za mandat. U decembru god. 1920. predložili smo osnovu mandata Savezu Naroda, a na početku slijedeće godine poboljšanu osnovu. Radi raznih razloga Savezu Naroda nije bilo moguće odmah vijećati o osnovi mandata, ali je u oktobru god. 1921. pisao predsjednik Vijeća Saveza Naroda u ime Saveza Naroda engleskome tninistru predsjedniku i pozvao je vladu Nj.-a V.-a, da vodi i nadalje upravu u njoj povjerenim krajevima u smislu osnove mandata, dok nije položaj sasvim regulisan. Slijedeći korak bio je pravljen, kad su postigli konačnu odluku Vijeća Saveza Naroda u skupštini u julu 1922. Tad je Vijeće usvojilo slijedeću rezoluciju: U oči sada dane izjave i suglasnosti svih članova Vijeća potvrdjuju se članci mandata za Palestinu i Siriju. Mandati stupaju automatski u snagu, čim će Italija i Francuska najaviti predsjedniku Vijeća Saveza Naroda da su se u nekim posebnim tačkama, koje se tiču ovog mandata, složili.« Ovo posljednje odnosi se na Siriju. U koliko dolazi u obzir naš mandat u Palestini, imamo neposrednu i punovrijednu potvrdu, prvo, sa strane aliiranih država, a drugo sa strane Saveza Naroda. Ako, možda i malo lakoumno, govorimo o tome, da promjenimo naš mandat i srušimo našu dosadašnju politiku, molim Vas, da malo razmislite o tome, u kakav položaj hi onda došli. Bez sumnje bilo bi moguće ovoj vladi ili kojoj drugoj, da ide u Savez Naroda i njemu povrati mandat. Ne pozznam tačno postupak, ali sam uvjeren, da je takav korak predvidjen. Ali morate biti svijesni toga, da ako mi taj korak učirimo, vratit ćemo mandat u svojoj cjelini. Nije moguće kazati, da ćemo nekoliko dijelova mandata pridržati, a nekoliko napustiti. Ako ćemo napustiti povjereno nam mjesto, biti će stvar Saveza Naroda, odlučiti o novom uredjenju stvari. Zapravo dakle izlazi to, da, ako moramo priznati nemogućnost ispunjenja naših obveza, treba da se potpuno povučemo. Ovo je stanje jako ozbiljno i ja pitam one, koji kritikuju naš način djelovanja i one, koji kritikuju Balfourovu deklaraciju, da li su već promislili, koje korake će učiniti i koje pređloge će staviti vladi u svrhu, da promjene ovo uredjenje. Znam, da položaj nije lak. ali mi bismo mnogo riskirali, ne samo što se tiče Palestine nego i sto se tiče našeg odnošaja s drugim državama, ako bismo napustiti povjereno mjesto, koje su nama predali i koje je Savez Naroda odobrio. Ja napuštam sad ovaj dio stvari i dodjem na tačku, koju sam već usput spomenuo, naime organizacija i sredstva s. pomoću kojih predlažemo, da se provede mandat. Jasno je, da moramo imati veliku slobodu u intepretaciji i u metodama, pomoću kojih hoćemo da ispunimo preuzete obveze. Prijašnja vlada stvorila je valjan zaključak, da je najbolja metoda postepeno uvedenje raznih stupnjeva samouprave. Poznato Vam je, koji su ovi prijedlozi. Nismo nikad mislili na to, da to bude konačna. forma samouprave. U istini bila je to prva forma i mi smo se nadali, da ćemo složno s drugim politikama sličnim, na drugim krajevima svijeta, moći proširiti postepeno princip samouprave sa izgledom i da ćemo doći na koncu do odgovorne vlade i za ovaj dio zemlje. Prijašnja vla-

BROJ 29.

»ŽIDOV«

3