Židov

potpuno uspjelo đa sklone amerikansko jevrejstvo, odnosno njegove predstavnike u pitanju Je\vish Agency, na takvu soluciju. koja bi odgovarala zaključcima posljednjeg cijonističkog kongresa. Amerikanci gg. Louis Marshall i Brandeis stali su na gledište, đa ako se hoće da necijonistički dio amerikanskog jevrejstva ne će zadovoljiti time da bude samo fifty-fifty u Councilu nego da imade učešća u odlučivanju o tome. kako će se upotrijebiti novac koji služi obnovi Palestine, znači dakle da su zabacivali Council kao savjetodavni odbor i da su stali na gledište, da oni hoće i treba da snose dio pune odgovornosti za način, kako će, da se vođi djelo obnove, znači da oni hoće da budu punopravni faktor u Jc\vish Agency, znači dalje đa sama Jevvish Agency ima da bude predstavnica cijelog jevrejskog naroda i egzekutiva bude u polovici od djonista. a u polovici od ostalog predstavništva Jevreja. Detaljan način na koji ima da se to provede, ostavlja se budućnosti. Princip je evo ovako postavljen. S ovim riješenjem vratio se Hajim VVeizmann iz Amerike, i tu je stajao pred činjenicom, da Akcijoni Komitet svjetske čijonističke organizacije, a ni godišnja konferencija, koja bi se i onako imala ljetos da sazove, nema ovlasti da mijenja zaključke kongresa i da dopusti jednu soluciju, koja bi potpuno udovoljila prohtjevima amerikanskih Jevreja. predstavnika Velikih amerikanskih masa, koje nisu u cijonizmu. šta ostaje dakle? Ostaje, gospodje i gospodo, da se ove godine sazove izvanredni svjetski cijonistički kongres, koji će vjerojatno biti zaključen sad u sjednici Akcijonog Komiteja. koja će se održati 24. o. mj. u Londonu i koja će imati da zaključi, da se održi izvanredni svjetski cijonistički kongres, koji će da revidira zaključke posljednjeg kongresa tako. da novi zaključci budu prilagodjeni zaključcima reprezentanata amerikanskog jevrejstva. Ima raznih gledišta, sa kojih treba i može da se promatra ovo pitanje. Ima jedno gledište načelno i programsko, ima jedno gledište duševno, ima jedno gledište prijeke nužde. Znači ima jedno gledište, koje kruto i konzekventno zastupa stajalište demokratizma. koje je našlo svoga najistiknutijeg zagovornika na posljednjem kongresu u osobi zastupnika poljskog Sejma g. Isaka Griinbauma. Ovo stajalište nama ‘je teoretski najbliže i najsimpatičnije s razloga toga, jer znači dirati u cijonistioku tradiciju, ako se napuštaju oni principi demokratski, na kojima je cijonizam sazdan, t. j. ako se prave ustupci od načela, da ima o udesu jevrejskoga naroda i njegove zemlje, da odlučuje sam jevrejski narod, a ne eventualno samozvani ili formalno nevaljalo designi- , rani predstavnici jevrejskog naroda. j Imade jedno gledište kako rekoh duševno. Pitamo mi, kojima cijonizam ni- , je pitanje samo novca, nego nama i koji smo na putu k cilju, u prvom redu pi- > tanje revolucijomrauja cijele naše unutrašnjosti, jednog Weltanschauunga kako g se kaže. nama koji u cijonizmu u prvom 2 redu gledamo obnovu židovskog čovje- c _ pitamo mi: ne prijeti li ovim ame- g rikanizmom, da će se ovaj duševni ele- , rnenat, motorni elemenat. koji je našu mladež i našu sopstvenu mladost priveo s

0 cijonizmu, ne će li se taj ideal mijenjati, e ugušiti, kad cijonistička organizacija mora paktirati s čisto ekonomskim princi- Porn amerikanizma. Znači, hoćemo li da dopustimo da Palestina bude ništa drugo 1 nego jedna igra kapitalističkih ili drugojačijih ekonomskih problema uz ignorisaj nje svakog drugog duševnog obnovnog a djela. Znači, hoćemo li da pustimo da - nam školsko pitanje, da pitanje hebraiza- čije. da pitanje sveučilišta i biblioteka u i Palestini, stvaranje jedne jevrejske umjetnosti, znanosti i literature, dodje u drugu. t treću ili čak desetu liniju iza ekonomskih - problema? i I dolazi treće pitanje, pitanje oportunii teta i nužde. Lijepo je postavljati ovaki i princip uz jednu predpostavku, ako zaista ; cijonistička organizacija i njena ideologija i ima dovoljno snage sama po sebi da doista mobilizuje sve cijonističke jevrejske dijelove i da ispreša krepošću svoje moralne presije iz svakog pojedinca maksimum njegove požrtvovnosti. Ali, gospodje i gospodo, dok je Hajim Weizmann do zadnjeg daha, do zadnjeg atoma cijelog svog tijela dao sve za cijonističku organizaciju i cijeli jevrejski narod, mi . treba da se pitamo: mi cijoniste, elita jevrejskog naroda, jesmo li mi učinili sve ono, Sto mogosmo učiniti, ako smo htjeli da zaista manifestujemo da smo spremni na maiksimum požrtvovnosti. Oospodje i gospodo! Mi se ne podajemo iluzijama, i ja hoću da konkretno govorim. Ogledajte se po Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Novom Sadu i pitajte: je li ima jedan Jevreiin u cijeloj Kraljevini SHS. koji je dao doista svoj dio za Keren Kajemet, ima li jedan, koji je potpuno ispunio svoju dužnost u pogledu davanja desetina imetka i desetine svoga vremena za djelo, koje će služiti budućim pokoljenjima jevrejskog naroda. ili treba da sagnemo i kapituliramo pred poraznom činjenicom, da nismo dali jedva ikoji od nas ono. sto treba da damo?! Ovo je jedna porazna činjenica ne ovdje samo za nas. ier srazmjerno i pored neznatne naše požrtvovnosti, mi smo relativno na jednom od najboljih mjesta medju Jevrejima cijelog svijeta. I mi vidimo drugu sliku. Mi vidimo halucim. koji su 4—5 godina u Palestini i koji su, kako se to tehnički naziva, vršili tako zvane Notstandsarbeiten. radove od nužde, koje je izdavala egzekutiva maadatarne vlade. mi vidimo haluce koji su na kvišu, na cesti, tucali kamen, i isušivali močvare i stradavali fizički, a djelomično i moralno od malarije i drugih posljedica pretjeranog rađa. I Weizmann je vidio s Jedne strane čiste principe, čiste ideale cijonističke organizacije, a s druge strane naših haluca. koje su s prijekorom gledale u njega kao predstavnika cijonističke organizacije. i Mi smo stajali, gospodje i gospodo. I pred faktom, da se nije useljavalo u Palestinu godišnje 30.000 produktivnih je- i vrejskih duša, nego da je svega od 1918. t godine do danas kao rezultat izmedju itni- i gracije i emigracije pridošlo svega 16.000 ; za pet godina. Imi svi do ove godine vi- t dimo, da djelo obnavljanja cijonističke or- \ ganizacije pati od problema neuposlenosti t ida je ova godina prva u opstanku u Pa- g lestini, gdje nema problema neuposleno- l sfi, ali može zimi da dodje kad prestane l>

i, sadjenje duhana, koje je uvedeno ka, i nova produkcija u Palestinu. 1 sad, gospodje i gospodo, mi imam i sebi da -stavimo pitanje: Možemo li mi da 3 dijelimo vlast sa necijonističkim instan. čama jevrejskog naroda, ada ne ugroža. vamo pri tome djelo obnove? Razumljivo , je i prirodno, da sam ja, kao i mnogi drugi j medju nama, promatrao stvar sa racijo. nalističkog gledišta cijelog problema. Prij je svega i nada sve mi treba da se os!<>. bodimo lozinka, koje bi se morale pod svaku cijenu da provedu. Mi treba da , sociološki ispitamo, u čemu je zapravo bit demokratizma. zar zaista uvijek i u svakoj prilici samo u izborima po j izvjesnom proporcijskom sistemu, nema i li drugih načina i metoda po kojima izvjeL sna lica i korporacije iskaču kao predstavnici znatnih dijelova jevrejskog naroda? Zar su gospoda Louis Marshall i Brandeis ili Baron Rothsehild, zar su zaista samo kapitaliste, ili su u stvari u izvjesnom smislu odabranici povjerenja jovrejskog naroda? I ako ovako posmatrate pitanje sa socijološkog gledišta* Vi stojite pred činjenicom da ova gospoda u stvari nisu predstavnici jevrejskog kapitalizma u Americi, nego da su zaista reprezentanti ogromnih grupa i masa, koje su bez posebnog votuma, glasovnicama. dale tim ljudima svoje povjerenje, i mi vidimo ogromne za naše prilike radničke institucije u Americi, koje nisu cijonističke, ali koje po svojim vodjama predstavljaju jedan veliki dio velikog jevrejskog narodu, i ti predstavnici, želi se sa naše strane, da uđu u Je\vish Agency. I sad nastaje za nas najhitnije i najvažnije pitanje: prijeti li opasnost da će se tim principom fiftyfiftv u Jewish Agencv zaista onemogućio ideal principa obnove, koji je sadržan u cijonizmu? Na ovo, gospodje i gospodo, treba da se odgovori mirno i stvarao, gledajući činjenicama u oči bez fraza i racijonaiizma, nego prateći tok života samog. 25 godinu radi politički cijonizam. Mnogo vise godina prije toga neki ideološki mesijanski cijonizam bio je kod uzanih krugova jevtejskih masa i još je prije bio na djelu jedan mistički ili instinktivni nagon cijelog jevrejskog naroda u cilju obnove, u cilju povratka Erec Israelu. Iskreno, a ne kao danas možda samo ustima, opetovala se riječ; Im eškaheh Jerušalajim. tiskah jemini. Mi imamo svoju tradiciju. Mi imamo vjekovnu tradiciju od mnogo hiljada godina, koja nas priječi, da ne možemo i ne ćemo da se asimilujemo, jer uvidjamo, da ima u nama vrednota, koje su vrijedne da žive za buduća pokoljenja ne samo u korist našu. nego i u korist cijelog čovječanstva. I najjača pokretna snaga u održanju jevrejskog naroda u vijekovima njegovog progona bila je ova cijonska čežnja. Ali u ovih 25 godina uspjela je politička cijonistička organizacija, politička i kulurna, cijonistička ideologija, cijonizam Ahad Haama i Theodora Herzla da revolucijom ra ne samo onaj dio jevrejskog naroda, koji se deklarirao otvorenim cijonistom. nego i cio jevrejski narod, makar i nemao svijesti da to doista osjeća, i onaj posljednji asimilant. onaj najružniji dio toga asimilantstva, kojega ovdje u Beogradu nema. ali na žalost drugdje u kraljevini u sramotnoj jednoj formi, i on se pokrenuo u neku aktivnost, makar bila ne-

»Ž I D O V«

BRO J 2-, ;