Židov

prama Palestini; da će uslijed toga moći da posveti više pažnje nego do sada kulturno-odgojnom radu, koji bi bio prijeko potreban za unutarnje učvršćenje naše organizacije, za učvršćenje našib idejoloških gledišta, što bi nam upravo unutar Jevvish Agency-a omogućilo snažnije zastupanje naših ekskvizitno nacijonalnih zahtjeva kod izgradnje Erec Jisraela. Ne mogu, velim, da usvojim ovo mišljenje, bar ne u cijelosti Jedno je jasno: nova konstelacija unutar jevrejskog svijeta, koja će nastojati uslijed proširenja Jewish Agency-a, znatno će utjecati na odnosaj Čijim, Organizacije prama drugim jevrejskim korporacijama i valjda će i duboko zasijecati u život same organizacije. I to će, bez sumnje, zahtijevati reviziju naše idejološke gradje u času, gdje napuštamo našu izolovanost unutar ostaloga jevrcjskoga svijeta, izolovanost, koja je bila uvjetovana revolucijonamom idejologijom našega pokreta. Trebat će revizije, ali ne izmjene; trebat će nove orijentacije, ali ne novoga fundamenta; trebat će uz spoljno ojačanjc, o kojemu je već bilo govora, i idejološkoga obnovljenja i učvršćenja, da se proširena zgrada Jewish Agency-a ne pomakne s onoga fundamenta, na kojemu je dosada stajala; ne ćemo odustali od naših nastojanja, da revolucijoniramo jevrejski život, ali morat ćemo tražiti i naći nove metode, da nam se kod toga ne sruši nova zgrada. Ukratko: morat ćemo naći ideologa i ideologija, koji ćc i naše unutarnje snage učvrstiti. Imali smo Pinskera i Mozcsa Hessa, koji su bili prvi lučonoše naše ideje, imali smo Herzla i Nordaua, koji su ideju izgradili i dali joj organizatoru! oblik, imali smo Ahad Haama, koji nas je svojim novim mislima spasio s najveće depresije, imali smo u izvjesnom kritičnom času Bubera i Gordona, koji su vodili našu omladinu, kad ♦e postojala opasnost, da bi mogla poći stramputice trebat ćemo novih mislioca i misli, da nam dadu unutarnju snagu za borbu, koja ne će biti uperena protiv ostaloga jevrejstva, nego će imati, da ga čvršće vežu uz nas. I to će biti od naročite važnosti za naš naraštaj. Omladina, kolikogod s prijegorom obavlja naložene joj tehničke dužnosti, nc može da se zadovolji time, već treba ideja, prema kojima bi mogla uđesiti svoj vanjski i unutarnji život. Ne da bi tih ideja imala premalo, što više: ona luta od jedne do druge, a u većini ipak ne može

naći zadovoljstva. Nalaze ga samo oni rijetki omladinci, kopana je moguće, da sav svoj život udese bez tjednoga kompromisa. Ali onaj majoritet, koji je upućen, da se podvrgava kompromisima, proživljuje teške krize, koje i suviše često uništavaju svu konstruktivnu snagu i ispoljuje beskorisnu pasivitet. Dok tako vidimo na jednoj strani, kod omladine, jednu idejnu dezorijentaciju, vidimo na drugoj strani, kod onih nekoć mladih, da su svaku idejnu orijentaciju izgubili, Ne samo, da to sve više proširuje jaz izmeđju još mladih i nekoć mladih i često osujećuje svaku mogućnost sporazumijevanja izmedju jedinih i drugih: još je veće zlo, što jedni, kako rekoh, gube svoju stvaralačku snagu u tom beskorisnom lutanju, dok ne zadju u kadar naših mjesnih organizacija, koje nisu drugo nego skup ljudi, što po nekoj trađScijonalnoj dužnosti sa manje ili više požrtvovnosti prilažu za naše financijalne pothvate i obavljaju sa manjim ili većim interesom izbore za razne odbore i kongrese. Gdje su vremena, dok je naš pokret bio brojčano tek neznatan, ali imao je divnu svoju unutarnju snagu, koja je imala svoj temelj u intenzivnom obradjivanju idejološih pogleda po najmanjoj mesno organizaciji? Ja vidim mogućnost, da se ta vremena pod prije ocrtanom konstelacijom vrate, te će mjesne organizacije postati opet živ e jedinice našega pokreta, a omladina ne će trebati da izvan pokreta traži ispoljivanje svojih energija. Tako si pretstavljam odgojno djelovanje nove situacije kraj intenzivnijega rada na dosadašnjem polju, VII. Za rezime mojih izvoda o budućem položaju Cijonistićke Organizacije unutar proširenoga Jew4sh Agency-a služit ću se ovim najmarkantnijim izrekama Weizmannovim pred Akcijonim Odborom: »Cijonistička Organizacija izaći će iz toga razvitka pojačana; svoja će prava dijeliti s drugima, no ostat će i nadalje stvaralačka sila mnogo većega razvitka.« »Ima opasnosti u Jewish Agency; o našoj ćejakosti zavisiti, da ih svedeno na minira u m.« »Treba odvažnosti, da podje. mo opasnosti u susret, ali nije nikakova odvažnost, oklijevati; čekatinaču do,« O. D,

održavaju zakoni, proživijuje već dijete židovstvo, a općina, u kojoj su javni uredjaji zakonski, daje mogućnosti i trajne pobude za nastavljanje, produbljenje i proširenje ovakovoga povjesno-jevrejskoga života i preživljavanja. Održavanje zakona čini dakle historijsko židovstvo dijelom našega života, našega individualnoga »ja«, ili drugačije; ono nas čini živim nosiocima i nastavljačima historijskoga židovstva. I to neposredno, nereflektirano. »Učenje« uopšte gajenje naših ostalih nacijonalnih posjeda, hebrejskoga jezika ' literature, židovske povijesti, židovske etike, ljubavi za cijon ete, sve je to sigurno prešno potrebno, no ako se usporedi sa održavanjem zakona, čini se sekundarnim. Temelj postavlja prirodno uvijek život, a ovdje je no židovski, zakonski život. On čini najširu, najopćenitiju bazu svega Svoga 3đovstva, on je prirodni korijen židovskoga

duha i židovskoga narodnoga osjećaja, Ko. naćtno ne može svatko da studira literaturu i povijest, etiku £ religijoznu filozofiju; ali biti vjeran načinu života vlastitih otaca i ne oponašati nežidovske običaje i navike, to može svatko sa stanovitim ograničenjem, o kome ćemo kasnije raspravljati. Kakogod »život pod zakonom- danas bio rudimentaran, kakogod je on siromaški ostatak nekadanjeg istinskoga židovskoga totalnoga života, odlomak pravoga židovskoga života, koji se mogao sačuvati samo u galutu, to ga ipak moramo mi svim silama dalje održati, ako želimo viši razvitak, ako želimo preporod židovstva. Održanje zakona jest najopćenitiji £ najsolidniji temelj za održanje historijskoga kontinuiteta Židovstva, Može se nastojati, da se židovstvo preobrazi u čistu konfesiju ili da se ono inače anacijon aJizira ili Kši

njegovog historijskog karaktera: Onda stajalište prema zakonu mora biti drugačije. No ako je tko pun historijskoga nacionalnog osjećaja, hoće li se povjesna osebujnost židovstva sačuvati, a jednako i njegov organski razvitak za jednu židovsku kulturu budućnosti, koja treba da procvate na tome tlu i iz toga tla, tada se mOra zakon priznati, i to praktički priznati fundamentalnim sredstvom, koje neposredno stvara životnu vezu sa prošlošću. Iskustvo nas ući, da je održavanje zakona zaista preduvjet židovskoga duševnoga i ostaloga života. Ne treba tek pogledati na istok. I u Njemačkoj pokazuju općine, u kojima zakon zauzimlje dominantno mjesto, izuzev pojedine iznimke posve drugačiju sliku živoga židovstva nego one, u kojima se sabat, zakoni o jelu ete, poznaju skoro samo po pričanju, A je li slučaj. da ne govoreći o hebrejskim mislio-

Engleska i Palestina

Važnost Palestine za Veliku Britaniju. Nemiri u Egiptu i Sudanu svratili su opet pozornost Engleske javnosti na Palestinu. Za uzdržavanje reda i mira i svoje pozicije u Egiptu i Sudanu mora Velika. Britanija da učini velike napore, koji traže mnogo novaca i krvi, a ne zna se, hoće li to biti od trajnog uspjeha. U vladinim krugovima proučava se situacija vrlo ozbiljno. Tamo se ne obmanjuju rado, nego vole gledati istini u oči. Već se mirno ispituje, da li se nc ukazuje potreba oko postepenog ispražnjivanja Egipta po Englezima. To znači, da bi se obrana Sueskog kanala i puta u Indiju morala preložiti iz Egipta drugamo. Jedina zemlja, koja pored Egipta dolazi n Obzir za takovu funkciju, jest Palestina. Uslijed toga došlo je do radikalnog obrata u engleskom javnom mnijenju prema cijonističkom problemu. Engleska je politika bila već i dosada palestinotilska. Ona to ne bi bila mogla biti, da nije većina engleskoga naroda bila procijonistička. Ipak je bilo mnogo uplfvnih faktora i krugova, koji su pobijali oficijelnu palestinsku politiku britanske vlade. Sistematično rovarenje moćnih antisemitskih grupa izvan Engleske, Vatikana i arapskih nacijonalista, pa čak i izvjesnih anticijonističkih engleskih Zidova, učinili su stanoviti dojam na englesku publiku. Ćule su se tužbe, da engleski poreznik mora skupo plaćati filocijonističku politiku engleske vlade, koja da Muhamedance i katolike tjera mediu neprijatelje Engleske. Mnogo se operiralo i sa navodnim boljševizmom eijonista. Sve je to od vremena do vremena došlo do izražaja i u interpelacijama u engleskom parlamentu, gdje se čak tražilo, da Velika Britanija likvidira ovu svoju politiku. Te su tužbe sada posvema prestale. Kako je Egipat postao vrlo duhijoznoni stavkom, počinju i engleski anticijonisti razumjeti dalekovidnost i ispravnost politike Foreign Offica. Sada razumiju, da Englezima ne može biti svejedno, u čijim je rukama Palestina. Interes je Engleske, da u Palestini bude jedan kulturni narod i pouzdan prijatelj Engleske. To ne mogu da budu arapska plemena, koje rimski emisari i lakomi poglavice dirigiraju po svojoj volji. Židovski je narod jedini faktor, koji za Englesku dolazi u obzir. To sada uvidjaju i dojučerašnji engleski protivnici cijonizma. O tome, kao uopće o problemu Palestine, vodit će Engleska vlada stalnu brigu. Vjerojatno je, da će je to sklonuti, da bude odsele mnogo aktivnija u podupiranju izgradnje židovske narodne domaje u Erec Israelu. Ugovor o Hedžasu. Nakon što je već bio postignut potpuni sporazum glede toga ugovora izmedju vlade Velike Britanije i kralja Huseina, potonji je u zadnji čas otklonio potpis ugovora i poslao u London svoga zastupnika, da iznese nove zahtjeve. Engleski listovi (Manchester Guardian. Near East i drugi) tim povodom oštro napadaju kralja Huseina i spominju, da on neprestano izrabljuje Veliku Britaniju, a da joj nije dosele učinio nikakvih protuusluga. Husein ide za tim, da Velika Britanija ispuni sva obećanja učinjena Arapima za vrijeme rata. Nu ta obećanja nijesu dana uvijek od ovlaštenih predstavnika Velike Britanije, ona su izrečena prema svakovremenoj situaciji, a ima) medju njima dosta takovih, koja su

8R0J37,

»2 1 D 0 v.

3