Židov

sebi stavila u pogledu obnove židovske narodne domaje u Erec Jisraelu. ■ I kolikogod mi cijenili to nastojanje, ipak znamo, da na posljetku sve stoji do nas, do našeg htijenja, do snage naše volje i veličine naše požrtvovnosti. I stoga naše nastojanje, da židovstvo potaknemo na maksimum požrtvovnosti. Židovski narod nije do danas u punoj mjeri izvršio svoju dužnost. Ali ipak će i ono, što je stvorio, pokazati zastupnicima svih kulturnih naroda našu obnovljenu stvaralačku volju. Židovski narod, i sam još na putu, pozdravlja kao domaćin odličnoga svoga prijatelja lorda Balfoura. I njegov dolazak pored svih prijetnja arapskih nacionalista dokaz njegove muževne odvažnosti i ljubavi za židovski narod doziva nam u svijest, kako bi bilo nedostojno i porazno, kad bi nas jedna haranga, pa bila vodjena makar i kako sustavno, kad bi prijetnja bila u stanju, da nas pokoleba i oslabi u našim naprezanjima. Ona nas trebaju očeličiti, da postignemo naš i Balfourov cilj: cilj, koji će opravdati vjeru u židovski narod i njegovu obnovim snagu. Židovstvo srdačno pozdravlja velikog državnika i umnika, koga državnička praksa nije priječila da bude vršitelj istorijske zadovoljštine za tisućljeća patnje i progona našega naroda. Pozdravljamo ponosnog i samosvijesnog muža, koji je vazda imao shvatanja za ponos i samosvijest, koje je budio cijonizam u židovstvu, te je bio zanosniji zagovaratelj cijonizma. no što su mnogi sinovi židovskoga naroda. Pozdravljamo ga na pragu naše ga sveučilišta, s kojim će biti za vječna vremena vezano ime lorda Arthura Jamesa Balfoura kao njezina prvoga rektora. Iz referata dra. Weizmanna na XI. kongresu

Suvišno je, da govorim pred jednim kongresom o nacijonalnoj nuždi i značenju jednog židovskog sveučilišta. Svi mi osjećamo, koliku silnu vrijednost bj imao takav intelektualan centar, gdje bi Židovi učili, naučaJi i bavili se istraživanjima; ondje bi u povoljnoj atmosferi bez ikakvh zapreka u židovskoj zajednici, ne stojeći pod uplivom tudjih kultura, mogli stvarati nove židovske vrednote, gdje bi naše velike tradicije mogli dovesti u vezu sa modernim životom. Iz ove sinteze nastala bi prava židovska izobrazba, koja bi prije svega išla u prilog židovstvu našega naroda. Sva diaspora stajala bi pod utjecajem takovog središta. Ono bi uvelike jačalo samosvijest židovskih intelektualaca. Ako pomisli, mo, koliko znatno utječe na galut židovski gimnazij i ako pomislimo na to, što je već polučla danas još tako slaba i mlada organizacija palestinskih učitelja, onda se vrijednost židovskih sveučilišta ne da ni dogledati. Prije svega će biti židovska visoka škola čuvarica ovih narodnih dobara, koja su najdragocjenija po njegovu budućnost; visoka će škola biti uzgajalište živog židovskog jezika i stjecište svega židovskoga stvaranja na literarnom, umjetničkom i znanstvenom području, jednom riječi bit će »kulturno središte«.

-3 Koliko bi se umne snage moglo razviti na židovskoj visokoj školi. Znameniti ži, dovski učenjaci, koje danas zapostavljaju ) zbog mjihova porijetla, koji ne mogu da . razviju svoju radnu snagu i koji često moi raju da podnose najgora materijalna i moj ralna poniženja, a sve zbog toga ,jer se ne će da odvrate od svoga naroda, svi bi oni . našli mjesta, da se posvema posvete svo. joj znanosti i svome narodu. Ova koncentracija židovskog znianstvenog rada bila bi od neprocjenjive vrijednosti i za učenjake i za opću znanost. Najjača zaštita ove ideje narodnog samooslobodjenja, za koju su danas izgubljeni žbog nedostatka koncentracije, te poradi štefcnlog utjecaja tudjih prilika toliki mladi elementi, bila bi ova mladost, koja bi na najplemenitiji način unijela židovski nacijonalni duh u narod. Ova koncentracija dala bi nam novog uspravnog i skrbnog Židova, a židovski bi narod iz tog narodnog dijela crpao veliku snagu i novi polet. Ta bi mu koncentracija bila ponosnim dokazom stvaralačke snage, koja bi mu dala hrabrosti i povjerenja, da će moći raditi za narod. Za naš položaj u Palestini bilo bi sveučilište od osobita značenja. U procesu našega mirnoga razvitka bilo bi sveučilište naša najbolja pripomoć. Ono bi nam privelo u zemlju novih sila; ono bi doprinijelo tome, da se zemlja kulturno pridigne: ono bi povećalo naš ugled pred autohtonim žiteljstvoon. I u tome je veliko značenje sveučilišta, što bi ono odgajalo učitelje za naše škole u Palestini i diaspori. Današnji učitelji, izobraženi gotovo svi u nežiđovskim školama, nemaju često u svom podučavanju židovska podloge. Sasvim bi drugačiji bio njihov rad, kad bi dolazili sa židovskih univerziteta i kad bi s tim univerzitetima i dalje ostajali u organskoj vezi. Poznato je, da se s raznih strana izrazuje bojazan, e bi sveučilište moglo biti na štetu poljoprivrednoj kolonizaciji. Ne daj Bože, ne kanim ja jednostavno poreći značenje problema, koji se odatle nadaje. No moram već unapred reći, da se naše židovsko seljaštvo u Palestini ne da uporediti sa normalnim tipom seljaka. Tome tipu primjerice ne odgovara norveški seljak ni svojom izobrazbom ni svojim kulturnim potrebama. Razvitak naše zemlje kreće se po sasvim drugim zakonima, nego recimo razvitak Australije ili koje druge zemlje. Kad bismo primijenjivali poznate ekonomske maksime na Palestinu i na naš narod, onda nas takav rad nebi daleko doveo. Židov je intelektualan. Tko se zaista obazire nesamo na tjelesnu snagu, nego i na psihologiju onoga življa, koji će se kolonizovati, taj ne će moći da jednom zauvijek odbaci pitanje toga intelekta time, što će ga posvema pustiti iz vida. On će nastojati, da ga produktivišc, pače ići će zatim, da zemlju gospodarski okoristi tim intelektom. Ako i jest naše najveće nastojanje, da našemu narodu dademo plug u ruke, da ga privežemo uz grudu, ipak je jasno, da ćemo ' kraj svega toga ostati narod knjige. Naše najjač.3 oružje je um, pa nam je i zadaća 1 da njegujemo taj um,da jačamo i u spremi držimo to oružje u borbi oko postignuća 1 boljega života. Sveučilište bilo bi našim đu- 1 ševnim ratnim brodom, kojim bi veće uspjehe postizavali nego drugi sa svojim voj- i skama i flotama. t

i U Palestini mora postojati sve, što nalazimo u nežiđovskom svijetu i to u najvii šoj i najljepšoj formi, onda će zemlja imati i privlačivu snagu za elemente, koji su još - daleko od nas i pritjecati će nam sile, o kojima se sad jedva usudjujemo da sanja; mo. Kulturna kolonizacija Palestine može i postati i postat će faktorom u postizavanju našega cilja, koji ne će zaostajati vrijednošću svojom za ekonomskom kolonizacijom. Dosele sam namjerice govorio samo o potrebi sveučilišta s nacijonalno-palestinskog gledišta, ali nam je nažalost i suviše dobro poznato, da projekt židovske visoke škole nalazi uporišta i u nuždi židovstva u diaspori, koja spada u najprešnija pitanja naše sadašnjice. Dovoljno je poznato, kako su okrutna bespravlja, od kojih trpi većina našega naroda. Jedno od ograničenja, od kojih Židovi u Rusiji možda najviše pate, jest po državi odredjeno ograničenje polaska srednjih i visokih škola. Predaleko bi vodilo, kad bih se latio posla, da prikažem pojedinosti te ustanove. Napominjem tek, da su 10 razlozi, koji i necijoniste i necijonisti’ organizacije sile, da što prije doskoče ovoj nevolji. Na naš projekat može se primijeniti isti tečaj misli, kao na sav naš pokret. Mi ne pripisujemo sebi to, da ćemo uskoro cijonizmom ukloniti židovsku nevolju. Cijonizam je »sutrašnji hljeb« i zato nam je prijeka dužnost, da se već danas pripravljamo. I visoka je škola kamen u budućoj zgradi, koju hoćemo da sagradimo za novo židovstvo u Palestini. Glas jednog sveučilišta, njegove sposobnosti, vrijednost njegova diploma zavisi o znanstvenoj vrijednosti učitelja. Uspije 11 nam, da stavimo u službu stvari muževe na glasu, rasti će rang visoke škole odmah i naši bi apsolventi u utakmici i u Evropi imali iste šanse, koje ima ma koji židovski apsolvent evropskoga sveučilišta. Odatle proizlazi vrlo važan: praktičan zaključak. Valja nastojati, da se više pažnje posveti učiteljima, nego zgradama i uredjaju. Nadalje moraju učitelji biti podjedno i dobri istraživaoci i slobodnom se istraživanju mora ustupiti primjereno mjesto. Ove posljednje opaske vode nas ravno k pitanjima praktičnog provedenja našega plana. Često se čuje mišljenje, da osnutak sto. ji goleme svote i da će nabava mnogih uredjaja stajati svih naših sila. Držim, da sam u pravu, kad tvrdim, da većina kod te argumentacije, koja sama po sebi može da bude ispravna, počinja grešku misleći na već dogotovljeno sveučilište sa svim potpuno uredjenim fakultetima, knjižnicama, muzejima, laboratorijima itd. To bi naravno nadmašilo naše sile, ali mi hoćemo u prvome redu, da stvorimo zdravu ćeliju, koja se sama iz sebe razvija, te bi mogla narasti do većeg organizma. U Jerusolimu već postoje neki preduvjeti, da se iza nekog vremena omogući osnmek medicinskog fakulteta. Početke brktcriološkog i patološkog instituta stvolilo je djelovanje Društva Židovskih Liječnika. Konsoliduju li se ti instituti nije teško zamisliti, da bi mogli čintii jezgru, iz koje će se kasnije moći da razvije dobra medicinska škola. Potanko proučavanje moglo bi pokazati, da bi bilo bolje, da se pojedini fakulteti neosnuju najedamput, već da se sagra-

»ŽIDOV«

BROJ 13.—14,