Borba, 24. 12. 1988., str. 2
:ž
Dragoljub Žarković
Ako je Branko Mikulić ove godine u bilo čemu bio u pravu onda je sasvim izvesno da se to dogodilo kada je pre sedam meseci rekao: „Nije teško otići, teško je ostati...“
Koliko je bio u pravu vidi se ovih dana kad SIV-u ponovo „nad glavom visi mač“, jer svi događaji pokazuju da je samo pitanje časa kada će se obnoviti „majski scenario“ a delegati zgrabiti šansu da kažu ono što misle o rađu vlade.
Kako saznajemo, početkom ove nedelje održan je i sastanak iza zatvorenih vrata užeg sastava SIV—a, na kome su svi članovi vlade podneli takozvane „radne ostavke“ što mandatoru otvara mogućnost da i sam pokrene pitanje poverenja. vladi. I Sindikat Hrvatske stao je na stanovište da „potezi savezne vlade govore da ona ne vidi izvesniji put izlaska iz krize pa joj treba postaviti pitanje poverenja“ a taj štav „prosledio je u skupštinski sistem”. i
Nedavno, nakon protesta radnika Rakovice pred Skupštinom SFRJ i iz Srbije je pokrenuto to pitanje (pa su brzo ućutali) ali je nedavno održana 19. sednica CK SKJ stavila tačku na sve neizvesnoti davši nalog komunistima u Skupštini da procene rad izvršnog organa.
Suštinu ukupnog nezadovoljstva najbolje je definisao Sindikat Hrvatske. Sastoji se iz dva dela: očajna ekonomska situacija, izražena pre svega astronomski visokom inflaci-
Oe [O 7 u O ON i DMI \p{bihAr ODA (Sa TUT AC)
Ko će gurnuti dominu
zakonitosti i tržišnih kriterijuma, privređiva- |
Da li vlada pada
Sedam meseci nakon testiranja delegatskog poverenja u Mikulićevu vladu više je nego izvesno da će ona ovih dana biti pred istim iskušenjem čime je potvrđeno ono što je predsednik SIV—a rekao u maju: „Nije feš-
ko otići teško je ostati*
jom, i slab kvalitet ponuđenih reformskih zakona. |
O inflaciji se nema šta govoriti. S druge strane teško je očekivati i da će Mikulić moći da kaže bilo šta osim što je izgovorio 14. maja braneći vladu. Opisavši težinu krize on se tada zapitao:“... ima li iluzija da se tako teška kriza može savladati smjenom ovog ili onog organa? Ako bi to bilo moguće iz krize bismo veoma lako izašli i krenuli putem progresa. Bili bismo zemlja veoma srećnih ljudi. Šta kada se pokaže da se na taj način kriza ne može savladati? Da li će se nastaviti sa sm8njivanjem organa u federaciji, što bi bilo na liniji realizacije — domino doktrine”“.
ini se, međutim, da sada delegati više nemaju nikakvih iluzija o ovoj vladi, čemu je, ruku na srce, i sam SIV doprineo.
·' Početkom ove godine kada je najavljen rad na reformi prevrednog sistema činilo se da će stvari teći brže i efikasnije. U drugoj polovini godine najavljena su 43 reformska zakona od kojih je većina trebalo da bude
' doneta do kraja ove godine. Onda je broj
smanjen na 29, pa na 19, .pa pre neki dan na devet,da bi se sada u skupštinskoj proceduri našlo samo šest zakona s vrlo malim izgledima da svi oni i prođu. Ako javnost od ove vlade nije mopla da očekuje neke efektnije poteze ka suzbijanju inflacije — prvenstveno zbog loše politike u prethodnim razdobljima čemu je u dobroj meri kumovao i ovaj SIV onda je s pravom očekivala da više uradi na promenama sistemskog ckruženja u kome je nezamisliva bilo kakva reforma,
SIV je na već pominjanoj sednici od 14. maja insistirao da se ubrza donošenje Ustava ili barem dela amandmana koji se odnose na ekonomska područja.
Tada je Mikulić rekao: „Tako bi se stvorili uslovi da se u oktobru usvoje sistemski zakoni i da se privreda pripremi za poslovanje u novim uslovirna od 1. januara 1989. Eventualno odugovlačenje, koje bi imalo za po-
„sljedicu odlaganje reforme privrednog siste-
ma, izazvaće velikte negativne posljedice. Izpubili bismo još jednu gođinu u sprovođenju politike stabilizacije, uvođenju ekonomskih
Evropsko otapanje Jugos
EEZ nas je opkolila sa svih strana
Iznenadno izbijanje javne rasprave o našem uključivanju u EZ tek je naoko slučajnost, inače fijesno povezana s. vlastitom radikalnom privred-
Drago Buvač
U politici nema slučajnosti: postoje samo iznenađenja i šokovi za javnost, možda nedovoljno informiranu, ali i za povlaštenu ljudsku spoznaju — jer nikada ne može dokučiti sva pravila logike u toj ludosti.
Ni Reaganova reganomika ni Gorbačovljeva perestrojka nisu slučajnost, kao što to nije bilo ni njihovo međusobno približavanje. Ni Evropa bez granica 1992. nije slučajnost, ako je samo promatrate iz perspektive takozvane i tek nedavne evroskleroze, stješnjene između japanskog i američkog znanstveno-tehnološkog osvajanja svjetskog tržišta. Pa kad kroz taj ugao promatramo činjenicu da je i u nas tek prije dvije godine bila gotovo ideoiloška i patriotska hereza svaka javna rasprava o mogućnostima uključivanja socijalističke, samoupravne i nesvrstane Jugoslavije u Evropsku zajednicu — mada su se te dileme kuhale u teoretskim, diplomatskim i strateškim loncima — onda ni posljednjih desetak dana posve javnih okršaja oko tog istog problema nisu opet nikakva slučajnost.
Došla je, naravno, pomalo šokantno. Skupljena kritična masa počela se oslobađati u lančano; reakciji.
Najprije joj je dao impuls na 19. sjednici CK SKJ njegov sekretar Štefan Korošec, zalažući se za ozbiljnija istraživanja o našim mopućnostima, ili bolje rečeno varijatama, uključivanja u evropska integraciona kretanja, za početak kao pridruženog, a onda možda i punopravnog člana Evropske zajednice. Vijest je bila šokantna ne samo za domaću nego i inozemnu javnost, za sve one koji su i kod kuće i vani — za ili protiv toga. Čak i u jednoj samoupravnoj zemlji, hoćete li to ili nećete priznati, ipak s visokim stupnjem demokratske prakse, Partija je uvijek, po svojoj prirodi i položaju, zaštitni bedem protiv ideološkog zagađivanja. No kad njen sekretar lansira u javnost takav slatki ili gorak bonbon, onda se unutar nje nešto krupno lomi, a zatim se može spekulirati time da je to on u svom uvodnom referatu učinio i pomalo na svoju ruku.
Dioptrije razne optika ista
Ali događaji zatim teku punom parom. Ministar vanjskih poslova Budimir Lončar strpljivo, profesionalno i diplomatski veze svoj sitni vez evropske orijentacije — od približavanja drugoj evropskoj grupaciji, EFTA, do dubljih, strateških razgovora sa zapadnonjemačkim Evropljaninom Genscherom da bi se upravo tih dana našao u sjedištu ev-
· ropske dvanaestorice u Bruxellesu, i to ne više na ritualnom sastanku Komiteta za suradnju EZ i SFRJ, nego na prvom „političkom dijalogu“. I na tom, naoko formalnom dijaloškom ispitivanju, padaju krupne riječi; Lončarove o otvorenoj EZ, i Jugoslaviji koja mora da se prema njoj otvori, sa svim mogućim opcijama otvaranja, kao i njegovog grčkog kolege Papouliasa, predsjedavajućeg u Ministarskom savjetu EZ, koji ne štedi riječi pa taj dijalog označava kao, ništa manje, „historijskim događajem za Evropu“. Ne ulazeći u to što je grčkog susjeda vinulo na tu političku visinu, možemo ipak uočiti da ni iskusni dipiomat Lončarovog kova nije otpočeo taj diplomatski dijalog bez ranijeg aminovanja Predsjedništva SFRJ — a što je još zanimljivije što to čini u okviru jedne šire strategije, kao domaćin predstojećeg summita nesvrstanih u Beogradu. Nije teško procjeniti da li će se to nesvrstanima svidjeti ili ne, ili ih za to baš briga, ali je očito da je tim potezom naža diplomacija sasvim ozbiljno presjekla dogmu o tome da li Jugoslavija mora biti više evropska ili nesvrstana zemlja — što, uostalom, jedno drugome uopće ne profurječi.
IL dok je tako u Bruxellesu Lončar tkao sitan vez evropske orijentacije nesvrstane Ju-
NEDJELJNA
„Svoje mesto u našem sistemu informisanja „Borba“ treba još više da potvrđuje svakodnevnim an-
gažovanjem na bitnim pitanjima radničke klase i BORB A radnog čovjeka“
Predsednik Republike odlikovao je „Borbu“ Orde-
„nom reformom trižišne orijentacije
goslavije, pred zgradom tog novog ekonomskog giganta sa 320 milijuna potrošača mirnodopski protestiraju talijanski, ili bolje rečeno s ambicijama nadnacionalnosti, u evropskom smislu, radikali koji se u ime nas zalažu da Jugoslavija bude 13. članica Evropske zajednice, i da svoj kongres održe u Zagrebu. Ne ulazimo u sve motive te akcije na čelu sa njihovim vođom Marcom Panellijem, ali su nas ipak postavili pred gotov čin vlastitog preispitivanja: da li su takve inicijative, u tradicionalnom staljinističkom tumačenju, samo maska antikomunizma, ili je riječ o dobronamjernim i dalekovidnijim ljudima koji ne samo zbog nas, nego zbog sebe, žele u Evropi živjeti sa politički stabilnim i ekonomski prosperitetnim susjedom?
Ulje na vatru tih naših „deset dana koji su potresli Evropu“ dolio je opet jedan skup intelektualaca, ali slobodnih mislilaca, ako vam je draže, koji se bavio „Jugoslavijom u krizi“, izvan njenih granica, u Lustheimu, nedaleko od Miinchena. Iz raznih dioptrija novinarskih izveštaja nije sporno da su, kao obično, slobodni mislioci pričali svašta, ali se sve to zgodno uklopilo u našu vlastitu evropsku raspravu. Ukratko, ispada da nas i zapadni analitičari moraju braniti pred nama samima, osobito pred Slovencima koji drže nogu na gasu da što prije uđu u Evropu, pa kažu, ako to ne može s Jugoslavijom, onda će oni učiniti to sami. U našoj evropsko—balkanskoj političkoj igri takvi ispadi intelektualaca su plodno tlo za njen nastavak, ali bi ga valjalo ogradđiti sasvim trezveno. Prvo od toga da pođete od činjenice da jugoslavensko uključivanje u Evropu nije samo problem Slovenije, nego čitave zemlje. Evropska zajednica nas je opkolila sa svih strana. Bilo bi podjednako dobro da nosioci tog procesa budu i Makedonci, jer im je Grčka pred nosom, bez obzira što se i sama petlja u nekim priznanjima ove ili one naše nacije. Ako i sama bude željela biti Zapadna Evropa, morat će tu svoju sponu provlačiti i preko Jugoslavije i preko Makedonije. Ne bi nam baš odmah trebala da se ježi kosa na glavi što netko od umnih Slovenaca vidi svoje mijesto u Evropi izvan Jugoslavije. Pa zaboga, Englezi se šale na račun svojih Škota da bi njihovi nacionalisti više voljeli da se uključe u Evropu, samo da nisu u sastavu Velike Britanije, a prema
nekim ispitivanjima javnog mnenja, oko 40 posto Španjolaca ne bi željeli da budu Španjolci, ali su se svi skupa uključili u Evropsku zajednicu, i za to se ne kaju, iako je tek nedavno njihov lider Franco smatrao da je Evropa nešto što je Hereza, nemoral i liberalizam. Kratki, pomalo komentatorski obojeni dokumentarac naših posljednjih, desetak dana „evropske euforije“, a nakon toga, kao obično, i njena otrežnjavanja, izbacuje ipak na površinu nekoliko pitanja. Zašto je, recimo najprije, došlo do te iznenadne evropske groznice? Ne samo s naše strane, nego je simuhltano bila praćena i sa evropske stane, koja je donedavna bila u tom pogledu uzdržana. Tko nas to gura u Evropu, i jezro njena okupljanja, Evropsku zajednicu? Da li je to naš vlastiti evropski Zapad, koji već dugo krči put suradnje 4/pe—4Adria, sa svojim slobodnim misliocima na skupu kraj Miinchena, ali opet zvaničnici po partrijskoj liniji, kao.što je Štefan Korošec, ili diplomata Budimir Lonačar? Ako je uključivanje u evropska integraciona kretanja imperativ čitave Jugoslavenske zajednice, ili se oko toga još ne slažemo, zašto taj evropski trend prati s oduševljenjem zapadnija štampa (uzmite samo naslove s posljednjeg partijskog plenuma u ljubljanskom „Delu“), dok je ona prema istočnim predjelima ove zemlje uzdržanija? Što to želi ta zapadna Evropa kad nam sada tako iznenada podilazi, i kakve su naše mogućnosti da se u nju, i s čime uklopimo?
Nezanimljiva pravovjernost
Skraćeni kurs tog iznenadnog evropskog potresa na našem vlastitom terenu valjalo bi zapravo početi ispredati na našim privrednim problemima. Ne ulazeći u ideološka opterećenja, Jugoslavija se na ovom ekonomskom prostoru prilagođavala kako je znala i mogla svjetskim zbivanjima. Imala je po nekom „prirodnom zakonu“ oko 40 posto svoje trgovinske razmjene sa Evropskom zajednicom još početkom 1970—-ih godina. Onda nam se kao i svijetu desila naftna kriza. Branili smo se pred njom zatvaranjem, orijčntacijom prema zemljama u razvoju, proizvođa-
nom zasluga sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem. .
Nedsljko Ubović
| i RAJU OP VAL AAA (Md
Uređuje redakcijski kolegijum Zajednička redakcija, Beograd, Trg. Marks 338-740; rukovodilac OUR 347-136; dnevna redakcija (Desk) 347-027; Ju, mreža 339-356; Nedeljna „Borba“ 336-381; Sekretar redakcija: 346-143; Poslo ) 11104, 11410, 11408. Rukopisi se ne vraćaju. Pretplata u zemlji za jedan mesec 23.880, za tri 286.560, na žiro-račun u Beogradu broj 608001—602—79 „Borba“, OO za šest meseci 286.560, za jednu godinu 573.120 broj deviznog računa: 60811 na organizacija „Borba“. Uredništvo, administracija i štanmiparija „Borbe“,
Mar
nja, u prestruktuiranju privrede, stimulisanju
zajedničkih ulaganja, otvaranju naše privre-
de ka svijetu. Savezno izvršno vijeće ne može
O odgovornost na sebe za sve te posljeiće; Tako je Mikulić govorio, a šta se dogodilo? „Sistemski zakoni, ključni za reformu, ne da nisu usvojeni u oktobru, nego nisu ni dan-danas, a neizvesna je i sudbina ovih šest koji se sada nalaze pred delegatima. Tako ni privreda nije imala šansu da se pripremi za nove uslove poslovanja. Naprotiv, oni su za nju nepoznanica koja im zadaje dosta glavobolje. Stvar se očigledno odugovlačila,a to po Mikuliću vodi odlaganju reforme. SIV je tada rekao đa ako tako bude ne može snositi posledice, a ipak je pristao da radi u uslovima koji nisu garantovali kvalitet reformskih odluka. Ako zbog bilo čega treba sada da se povuče to je zbog te saglasnosti da radi po tuđem diktatu i pored sopstvenog uverenja da to ne vodi dobrom.
Sad, par dana pre kraja godine, kao na dlanu vide se sve slabosti dosadašnjeg rada: inflacija je gotovo 300 odsto, a bučno najavljivana reforma svela se na jedan uopšten dokument i šest zakona koji su kritikovani sa svih strana. Naravno, nije SIV za to jedini odgovoran, ali je najodgovorniji, a isterivanje odgovornosti za rad nesrazmćran obećanjima mora od nekoga početi, pa makar posle svi padali — kao domine. Ž
leroze
čima nafte, kao i prema članicama SEV—a, prije svega SSSR—u, na koje je nedavno otpadalo gotovo polovica našeg izvoza. To je
bila naša višestruka iluzija. S jedne strane: da ćemo svoje energetske potrebe podmirivati s Istoka i s druge da ćemo to kompenzirati s izvozom industrijskih proizvoda, koji su ipak bili na višem nivou kvalitete od onog na Istoku. Nov svijet se kroz tržišnu igru prilagodio novim uvjetima. A»mi smo sa autarkičniom
*privredom izvisili. Natrpali smo si samo go-
leme dugove. Oko 60 posto otpalo je na *'Evropsku zajednicu. Pokazalo se da je socijalistička industrijalizacija makar i samoupravog tipa propala. U našem izvožu oko 80 posto otpada na industriju, ali to više s tim troškovima ne možemo održavati. S autarkičnim koriceptom tako smo izvoz usitnili da imamo isti broj izvoznih proizvoda kao Japan ili SR Njemačka. 1 što nakon toga slijedi? Moramo otplaćivati dugove, izvoziti pod svaku cijenu da bismo uravnotežili trgovinsku bilancu prema Zapadu, a da nam Istok više u tome
· ništa ne može pomoći nego da nam puni
trgovinski suficit, a preko njega i sve veću inflaciju. Ni za Istok tako nismo više „most“ sa Zapadom, ni tehnološki ni finansijski. Isto se
desilo i prema zemljama u razvoju. S dobrom .
političkom voljom željeli smo prema njemu povećati učešće vanjske trgovine, ali ono uporno iz godine u godinu pada. Sve to je sada naša realnost. Političari mogu putovati po svijetu i potpisivati zajednička saopćenja kako nam „ekonomski odnosi zaostaju iza dobrih političkih odnosa“, od SEV—a do Kine, pa sve do Japana, ili Latinske Amerike — ali ekonomska logika melje svoje zakonitosti. Njen ishod su golemi dugovi (sa suficitima prema SSSR—u i ostalim članicama SEV-—a, kao i nenaplaćena potraživanja prema zemljama u razvoju), golema inflacija i unutrašnje socijalno i političko nezadovoljstvo.
. Prebacimo se sada na drugi, tuđi plan tog problema. I Evropska zajednica našla se početkom ovog desetljeća u sličnom škripcu. To je bilo ono razdoblje što su ga dovitljivi novmari okrstili kao — evros/deroza. Pogledajte u čemu je bila suština te evrosk/eroze. Zaostajala je Evropa iza Japana i SAD u informatičnoj revoluciji. Zašto, kad je imala veći znanstveni potencija!? Zato što za njegovo angažiranje i aktiviranje nije imala elastičan, tržišni pivredni sistem. To je bio sklorotični sistem zatvorenih tržišta, velike državne regulacije, golemih poreza, pa prema tome i inflacije, pa, na kraju krajeva, nepokretljivosti radne snage i kapitala, sputanih državom blagostanja (welfare state). Ali Evropa se morala otrijezniti. Majprije kroztačerizam i evroreganizam, ograničavanjem štampanja novca, sužavanjem državnih troškova, oslobađanjem cirkulacije kapitala. Na tim osno-. vama nastao je projekt Svrope — 1992. godine. Domaću i inozemnu razinu problema ukratko prikazujemo samo zbog vlastitih potreba. U obje ćete naći klice odgovora na naše vlastite probleme. .
Najprije u tome đa je oslobađanje privrede od etatističkih stega preduvjet da biste uopće komunicirali sa suvremenim svijetom. Dakle, da bismo se uključili u EZ ili s tih pozicija gradili svoje mjesto prema istočnoevropskom SEVU—u ili nesvrstanim i zemljama u razvoju. Pa njih više ne zanima pravovjerna socijalistička ili nesvrstana Jugoslavija, čak ni kao most između zapadne efikasnosti i njihove vlastite neefikasnosti, već kao efi-
. kasna privreda. Uostalom, SEV taj most pre-
skače direktnim kontaktima sa EZ, a mnoge zemlje u razvoju imaju razgranatije ekonomske odnose sa EZ nego naša zemlja kojoj je
Evropa pred varatima. Zato je i Šuvarova po-
litička ravnoteža između našeg povezivanja sa EZ i SEV, u najmanju ruku anakronizam. Na kraju krajeva i Gorbačov govori o novoj Evropi, ali u kontekstu svojih napora perestrojke i glasnosti. Iza obje kovanice izvire nova koncepcija stvaranja velikog evropskog prostora na principima tržišta i političke demokracije, kao civilizacijskim i evropskim tekovinama, neovisno o tome kako i kojim tempom će se one u životu ostvarivati.
NEDELJNA BORBA 24-25 decembar 1988. \ strana -
Čekajući propast
Nama je najpre trebalo mnogo vremena da shvatimo i priznamo da smo u krizi. 1 ' ekonomskoj, i društvenoj. Još više vremena smo utrošili da pratimo razvoj situacije, pa da potom pripremimo sistematske mere. Zatim je sve te mere, posle dugogodišnjih dogovaranja da nam je privreda razapeta na dogovornoj ekonomiji, trebalo ugurati u odgovarajuće zakone. Pobrojano je čak četrdesetak zakona bez kojih se nije moglo organizovati i presecanje vrpce za početak privredne reforme. Kasnije se „shvatilJo“ da je dovoljan „neopbodni minimum od devet zakona“, Kako se situacija odvija, svi su izgledi da ćemo za taj veliki početak imati na ražnju tri-četiri potrebna zakona. Dobru lekciju bi ovih dana mogao da nam održi Li Ajakoka, čovek za koga je malo i kad se kaže da je jedan od najuspešnijih po-
slovnih ljudi na svetu. Jer, nikada se nije bo. jao da uzme u svoje ruke baš one firme koje su na rubu propasti. 1, prirodno, da napravi čudo: ne samo da ih oporavi nego i da ih podigne u sam svetski vrh.
„Kad dobro poslujete a imate neki pogon koji je na granici isplativog, možete pričekati da vidite kako će raditi tokom naredne dve godine i odmeriti svako „za“ i „protiv“... Ali, ako ste u krizi, nema vremena da se prati razvoj situacije. Morate sastaviti popis od deset stvari koje se bezuslovno moraju učiniti, Onda se usredsredite na te stvari. Sve ostalo — zaboravite. Vizija propasti je vrlo delotvoran način postizanja koncentracije!”
Mi prvo pratimo, pratimo, pratimo situaciju. Onda se usredsredimo na traženje os- , lonca u bezvazdušnom prostoru. Sve ostalo smo i onako odavno zaboravili!
Malo pa veliko
Malo pa veliko? Jugoslovenska zagonetka. Odgonetka — cene na malo. One koje plaćamo u svakoj prodavnici. I svuda gde treba nešto da se plati.
Već su otišle nebu pod oblake. Biće na kraju ove godine veće i za više od 350 odsto. U isto vreme lični dohoci u nas rasli su vrlo usporeno: u prvih devet meseci, u odnosu na toliki period lani, porasli su za 149 odsto. Da
slika bude jasnija, realna vrednost zarada, ·
znači i naša kupovna moć, biće za oko dvadeset odsto manja na kraju ove godine. Biće dobro ako se pad tu zaustavi, jer se inflacija nekontrolisano primiče vrhu od 300 odsto.
Odavno smo izgubili meru i „smisao“ za niske brojke. Svaki pokušaj da realno odredimo svoje mesto u svetu unapred je osuđen na
. neuspeh. Jednostavno, naši i ekonomski po-
kazatelji razvijenih zemalja su neuporedive veličine.
Dovoljan je kratak pogled na priloženi grafički „izveštaj“ iz razvijenih zemalja. Tako se u naše „malo pa veliko“, gledano za isti period, grčkih trinaest odsto povećanja cena na malo sadrži čak — dvadeset puta. A za Japan
'i da ne govorimo. Jer, za Japance smo pravo „čudo“.
CENE NA MALO '88 Uporedni pokazatelji prvog polugođa 1988. i 1987.
G
*. 4f\\| e, Globus 1322
Filmska panika bez panike
·Kusturičin „Dom za vešanje” trenutno još ne cirkuliše među ljubiteljima kućnih filmskih
a i Engelsa 7. Važniji telefoni: centrala 334-531; glavni i odgovorni urednik oslavija 345-139; Svet 347-345; Stvaralaštvo 345-361; Sport 346-236; dopisna vni centar: 333-532. Odeljenje pretplate: 335-246. Stenografi: 352-871. Teleks: meseca 71.640, za šest meseci 143.280, za jednu godinu UR „Borba“. Pretplata u inostranstvu za jedan mesec 47.760, za tri meseca 143.280, —620—16—101—257300—00799 — Beobanka, Beograd. Izdaje i štampa RadTrg Marksa i Engelsa 7. Poštanski fah 592. s |
projekcija. Tek je održana svetska premijera u Sarajevu. Piratske video kasete još se nisu pojavile na tržištu, ali je samo pitanje dana, kada će i to zadovoljstvo biti priušteno kućnim filmofilima. Bioskopska panika izazvana konkurencijom video kaseta dovela je jugoslovensku kinematografiju danas gotovo da prosjačkog štapa. Moderna vremena! U Japanu, ako Jugoslovenima to može biti neka uteba, taj bioskopski brodolom na vreme je odbolovan. Jednostavno, nove tehnologije traže svoje i ko pre to shvati pre će i rešiti problem. Filmovi se, naime, u Japanu gledaju više nego ikad, ali 'za bioskope danas retko ko mari. | Vest o novoj vezi Japana i stranog filma glasi: „japanski narod kupuje više stranih filmskih ca OMA eo a M e ovogodišnji dobitnik osam Oskara od 10. avgusata do anas prodat je u 808. aseta. Očekuje se da će prodaj, iti "od 100.000 kaseta istog video izdanja. PRO PON LO | RO lako, „Top gan“ video, pušten u prodaju prošle godine, vodi rekordi j d , , D Td Op , nom prodajom 0 140.000 primeraka, „Poslednji car“ je već zaradio najviše novca distributerima. e :b 20% Po0iead a 07 7 da 596 Jena (80 dolara) po kaseti „Poslednji car” nosi nalepni| olara) i do sada je zaradio 1 ilijardi jena ili. bbee ge ,H-kuddbn Video.spredoino J „6 milijardi jena (12,3 miliona dolara) 0 Uz ovaj mamutski hit, ostala ovogodišnja video izdanii i i irlji3 ] | i ija ne prolaze ništa lošije. „Nedodirlji vi“ su prodati u 100.000 primeraka, „Policajac sa Beverli Hilsa ti 2“ u 110.000, Pabla privlač nost“, koja se pojavila u izlozima tek krajem prošlog meseca, već je prodata u 80.000 komad. Pozadina rastućeg video biznisa Je munjevito širenje video-kaseta u Japanu. Računa 6, mada nije jasno ko Je i kako izračunao, da svako drugo domaćinstvo danas ima tu napravi, vi 0 - POI O POVaJu e hiljade novih radnji za iznajmljivanje video kaseta, gde se i pro ODO Tara: anas u Japanu operiše 15.000 centara za iznajmljivanje i prodaju Zlatno doba bioskopa u Japanu, doba kada su se fi i | i iy ' O a ilmovi gledali na velikom platnu, prošlo je a POO denepjjć. Pa Pa BO doba na blagajnama se prodavalo milijardu O aznioe koci > · miliona ljudi j i. i. ji i. jšnje posete po stanovniku. a ljudi je ušlo u bioskop, što je manje od jedne godiš . Početkom pedesetih, šest glavnih japanskih filmskii iji ji j fi | , SeSI skih studija proizvodilo ji tri filma ne: deljno. Danas, ne računajući rafij ia fi) i ir; OCH. jJmopo a O unajući pornografiju, ovdašnja filmska inudstrija napravi jedva 50 filmo Ne samo što je opao broj filmova, već se na na (niži i | ji · a (Pi /8, u granu S, skom filmu se u svetu godiriama gotovo ništa ne zna. Jedina cOSUB ROKO BRDA DOO
· AJi, činjenica je da ljudi vole film, kao št, i i, iu, | i nas. Čak više nego nekada. Sve drugo je kap PB abe daa čdoaju, | d7ADan | |N · prilagodimo filozofiji prilagođavanja.
nike, biznisa i prilagođavanja. Još da se i mi
Prvi broj „Borbe“ izašao jeu , 19.
1922. U NO ratu „Borba“ izlazi u Užicu od 19. oktobra do 27. novembra 1941. a u Driniću od 1. ok“ tobra 1942. do 27. februara 1943. Od 15. novembra 1944. „Borba” nastavlja u Beogradu, B 23. marta 1943. i u Zagrebu. Od 1. januara „Borba“ se štampa u Bzogradu kao jedinstveno izdanjž.
19. februara
+