Borba, 07. 06. 1991., str. 10

10 PETAK, 7. JUN 1991. GODINE

JUGOSLNRVIJR

ŠTA KAŽU U VOJVODINI NA TVRDNJE IZ DEKLARACIJE HRVATSKOG SABORA O KRŠENjU PRAVA HRVATA U OVOJ POKRAJINI

Izmišljena ugroženost

Deklaracija je samo hipotetička izmišljotina, bez ikakvih argumenata, smišljena kao politička parola o ugroženosti Hrvata — tvrdi dr Đorđe Nadrljanski, pokrajinski sekretar za prosvetu i kulturu 0 SUP Vojvodine ne raspolaže podacima da se neka hrvatska porodica iselila pod pritiskom

Kontradiktorna saopštenja političkih „zaštitnika nacionalnih interesa“ stvaraju sve veće međunacionalne podele, čemu doprinosi i činjenica da zapravo i ne postoji objektivna slika pravog stanja nečije ugroženosti ili pak hegemonije. U takvim uslovima, sasvim logično, nastaju i deklaracije kakva je nedavno razmatrana u Saboru Hrvatske o „Ugroženosti i kršenju prava pripadnika hrvatskog naroda u Srbiji“.

U deklaraciji, u kojoj se govori o „politici državnog terora u Srbiji“, posebno je potenciran položaj pripadnika hrvatskog naroda u Vojvodini, gde se, između ostalog tvrdi:

— Kršenje prava Hrvata u Vojvodini očituje se ne više razina. Hrvati nemaju gotovo nikakve mogućnosti za njegovanje svoga nacionalnog i kulturnog

— U našem sekretarijatu do sada se nije pojavio nikakav konkretan zahtev u smislu programa razvoja iz oblasti ili kulturnih delatnosti. Ono što zasigurno znam, jeste to da se sve kulturne manifestacije i delatnosti kulturno — umetničkih društava redovno i ravnopravno finansiraju iz sredstava pokrajinskih i opštinskih nadležnih fondova. Prema tome, deklara-

Slankamena istaknuta državna zastava SFRJ i pored nje zastava Republike Hrvatske sa „šahovnicom“. Sutradan su radnici državne bezbednosti OUP—a Inđija nakon prijave građana intervenisali i prerezali jarbol sa šahovnicom, što je izazvalo masovno negodovanje hrvatskog stanovništva. Ponovno isticanje šahovnice i istovremeno skidanje srpske zastave sa zgrade po-

Osipanje Hrvata

Rezultati svih dosadašnjih posleratnih popisa stanovništva beleže smanjenje broja Hrvata na teritoriji Vojvodine. Tako je na prvom posleratnom popisu, 1948. godine, ovde bilo 132.893 Hrvata, 1956. popisano je 127.027 građana hrvatske nacionalnosti, da bi 1961. godine, prvi i jedini put, broj Hrvata porastao na 145.341. Popis iz 1971. godine beleži 138.561 Vojvođanina hrvatske nacionalnosti, 1981. popisano je 109.203 Hrvata, a prema rezultatima poslednjeg popisa na ovim prostorima živi 74.226 Hrvata.

NIJEDAN HRVAT NIJE DOBIO OTKAZ: Subotica

identiteta. Oni nemaju škole sa nastavom na hrvatskom jeziku, nemaju mogućnosti u obrazovnom procesu upoznati detaljnu povijest svoga naroda, priječi im se osnivati i razvijati vlastita kulturno—prosvjetna društva. Uz to, u poslijednje vrijeme izloženi su i javnom teroru preko sredstava priopćavanja...

Iznete ocene, uz tvrdnju da je izvestan broj Hrvata u Vojvodini ostao bez posla, naterali su Izvršno veće Vojvodine da potraži kompletniju sliku situacije na terenu. Prosvetno—pedagoški zavod iz Subotice, gde od ukupno 74.226 Hrvata u Vojvodini, trenutno živi 16.282 pripadnika ovog naroda, u svom odgovoru navodi:

— Obaveštavamo vas da na području našeg Zavoda u predškolskim, osnovnim i srednjim školama trenutno radi ukupno 253 prosvetna radnika hrvatske nacionalnosti. Nijedan prosvetni radnik hrvatske nacionalnosti (a ni drugih) nije u toku ove školske godine dobio otkaz.

Činjenice su, takođe, da u Vojvodini deluje i nekoliko kulturno—umetničkih društava koJa neguju tradicije hrvatskog naroda: KUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora koje sarađuje sa Bajskom čitaonicom, Hrvatsko kul-

turno prosvetno društvo „Matija:

Gubec“ iz Tavankuta, „Bunjevačko kolo“ iz Subotice i nekoliko drugih koja deluju na ovom području.

Oblast kulture i prosveta nije uopšte marginalno pitanje kada se govori o nečijoj ugroženosti. Zato smo zamolili pokrajinskog sekretara za ovu oblast, dr Đorđa Nadrljanskog, da iznese svoje mišljenje o ocenama iz deklaracije:

cija je samo hipotetička izmišljotina, bez ikakvih podataka ili argumenata, smišljena kao politička parola o ugroženosti — kaže Nadrljanski.

Polazeći od ranije iznetih stavova DSHV kao političke stranke, pre svega onog u kome se decidno traži „da se Hrvati priznaju kao narod i kao takvom omogući stvaranje vlastitog školstva u obliku primjerenog međunarodnim aktima koji se bave tim problemima“, zamolili smo čelnike ove stranke da nam prokomentarišu navode Deklaracije razmatrane u Saboru Hrvatske. Rečeno nam je da će se o svemu decidno izjasniti na narednoj konferenciji za štampu, sa koje će najverovatnije biti upućeni i neki konkretni zahtevi Skupštini Srbije.

Pominjana deklaracija u svom tekstu navodi i postavljanje eksplozivnih naprava pred hrvatske kulturno—istorijske spomenike. Ovakva tvrdnja ima svoja uporišta u nekim ekstremnim događajima koji su zaista zabeleženi u Vojvodini. O njima se još uvek vode zvanične istrage policijskih organa, za sada bez vidnih rezultata. Reč je, da podsetimo, o miniranim vratima franjevačkog samostana prošle jeseni u Baču, potom katedrale u Subotici, pre otprilike dva meseca i sve češćoj pojavi nebuloznih poruka, koje se ispisuju po ogradi katoličke crkve u Sremskoj Mitrovici.

Posebnu pažnju javnosti izazvao je „slučaj“ od 30. aprila ove godine, kada je u popodnevnim časovima na zgradi Hrvatskog seljačkog doma po nalogu Odbora Kulturno umetničkog društva „Stjepan Radić“ iz Novog

šte, izazvalo je i „dodatne“ intervencije „sa strane“, u kojma je jedan građanin iz Stare Pazove telefonski pretio „„odmazdom „četničkih dobrovoljaca“.

U izveštaju skupštine opštine Inđija, koja je nakon toga u dva navrata raspravljala o ovom slučaju, između ostalog je zapisano: — Dana 2. maja 1991. godine, u MSUP—u Ruma je boravio, bez poziva i na lični zahtev Anton Skenderović, poslanik Narodne Skupštine Srbije sa još tri građanina Novog Slankamena. Tom prilikom Skenderović je obavio razgovor sa dežurnim starešinama MSUP—a, istakavši zabrinutost meštana zbog telefonskih pretnji i navodnog udaljavanja nekoliko porodica iz sela zbog straha.

Nakon svih ovih događaja, naročito sve češćih tvrdnji da je prisutno masovno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine, oglasio se i pokrajinski sekretar za unutrašnje poslove Predrag Markov, koji tvrdi:

— Služba unutrašnjih poslova Vojvodine ne raspolaže podacima ni o jednom slučaju da se neka hrvatska porodica iselila pod nekim pritiskom. Podstaknuti dezinformacijama koje se o tome šire po Hrvatskoj mi smo, na primer, na području Srema proverili i konkretna imena ljudi koja su iznesena u nekim listovima i ustanovili da je reč o potpunoj izmišljotini.

Bez kompletnije slike, upotpunjene konkretnim podacima, koju bi trebalo da ponudi i naredna sednica Skupštine Vojvodine, teško je izvoditi bilo kakve zaključke.

Boro LAZUKIĆ

KAKO TRAGIČNE SPLITSKE DEMONSTRACIJE OCJENJUJE JURE ŠUNDOV, V.D. PREDSJEDNIKA HRVATSKE UNIJE SINDIKATA

Nisam odgovoran za tragediju

Da se moglo pretpostaviti šta će se dogoditi, siguran sam da nitko ne bi došao na prosvjed 0. Ne osjećam se direktno odgovornim za smrt vojnika — kad bih se tako osjećao ne bih mogao živjeti

Sjednica Društveno-političkog vijeća Skupštine općine Split, održana prije nekoliko dana, vratila je pažnju Javnosti na demonstracije od 5. svibnja pred zgradom komande VPO. Prošlo je mjesec dana od pogibije vojnika Saška Gešovskog istraga je dobrim dijelom sprovedena, ali još nema nekih opipljivih rezultata. Veliko zanimanje na ovoj sjednici izazvalo je izlaganje Jure Šundova, radnika „Brodogradilišta Split“ i v.d. predsednika Hrvatske unije sindikata, koji u većini verzija figurira kao glavni organizator događanja pred Komandom. Sa ŠSundovom smo razgovarali prije nego što su vojni organi odlučili sami pohapsiti neke od vinovnika demonstraciJa, naročito one koji su se penjali na transporter parkiran pred zgradom.

Uzroci ispred posljedica

e U ocjenama demonstracija njihovi uzroci se najčešće Sp minju kao važniji od posljediL-,

— Nema nijednog razloga а0voljno jakog da rezultira smrću, a}i kad govorite samo o posljedicama ne možete dobiti kompletnu sliku. Stiče se vrlo ružan utisak o ljudima koji su tamo bili, kao da su to sve zločinci koji su pred Komandu došli s prvenstvenim ciljem da nekog ubiju. Da se moglo pretpostaviti što će se dogoditi, siguran sam da nitko ne bi došao na prosvjed. Ako malo analizirate tjedan koji je svemu prethodio, kao i gospodarsku situaciju koja se iz političkih razloga pretvorila u katastrofu, ima dovoljno argumenata za organizaciju pohoda. Time ne opravdavam tragediju, jer ljudski život vrijedi mnogo više nego što je danas njegova cijena.

e Hrvatskoj uniji sindikata upućeno je mnogo primjedbi zbog organiziranja jednog političkog prosvjeda, za Кој: se smatra da ne bi trebao biti posao sindikata.

— Ako se demonstracijama da kvalifikacija da su bile političke a ne i socijalne, onda nema smisla razgovarati o uzrocima. Međutim, nitko ne može osporiti da je uzrok socijalnog karaktera. Kad postanete svjesni da zbog političke situacije kapital ne dolazi, onda radnik mora nešto poduzeti. Nismo mi išli pred komandu da bismo uvjetovali dogovor republičkih predsjednika ili da bi uvjetovali nešto Predsjedništvu SFRJ. To nas ne zanima. Mi smo zahtjevali da se uklone barikade sa ceste, da može cirkulirati roba, da se osposobi energetski sustav, da profunkcioniraju poduzeća ! да radnici imaju uvjeta za život, da nam radnici iz Kijeva mogu doći na posao.

Htjeli su uništiti oružje

e U Kavadarcima ste rekli da se čovjek koji je napao vojnika na transporteru zove Jure Šundov, jer se u vašem srcu nalazi isto što i u njegovom.

— Kad onako krupan čovjek uhvati nekog za vrat, on ga može udaviti, a on to nije napravio. On nije bio ni naoružan, a skočio je na vojnika koji je u ruka-

ma držao mitraljez, iz kojeg su već bila ispaljena dva-tri rafala. Taj čovjek spriječio je vojnika da i dalje puca ı napravio dobro djelo, uguravši ga unutra. Bolje što je to napravio i eventualno mu dao malo po glavi, nego da Je itko od tog mitraljeza poginuo. Zato sam i rekao da se taj čovjek zove Jure Šundov, jer smatram da je spriječio novo krvoproliće. Mnogo se manje pisalo o tome da su radnici razbili mitraljez na transporteru i vikali „transporter u more“. To su dokazi da nisu htjeli ratovati protiv vojske, jer, to nisu bili ratnički nastrojeni ljudi, nego ljudi koji su htjeli uništiti oružje.

e Policija u svom izveštaju taj napad naziva „izvlačenjem“, a ne „uguravanjem“.

— Policija je do takvog stava vjerojatno došla nekakvom is-

...

Prepustiti sve • vr • • istraznim organima

— Mislim da je bila velika greška jednog dijela vijećnika, naročito onih iz Stranke demokratskih promjena, što nisu htjeli već na početku saslušati moje viđenje događaja, čime bi, uz policijski izvještaj i neka ranija saznanja, dobili kompletniju sliku. Pogotovo što kod njih ja figuriram kao nekakav glavni organizator prosvjeda. Cini mi se neprimjerenim doći na jednu ovakvu sjednicu s već pripremljenim zaključcima, kad se još uvijek ne znaju sve dimenzije slučaja. Zato se i moglo dogoditi da se govorilo samo o posljedicama, a ne i o uzrocima koji su doveli do događanja i da se i o tome napravi jedna ocjena. Što se tiče svrhe sjednice, mislim da je o svemu trebalo raspravljati odmah nakon prosvjeda, jer će sada razglabanja preko novina i različitih foruma imati više štete nego koristi. Po mom mišljenju, sve treba prepustiti istražnim organima. Nitko ne smije na sebe preuzimati ulogu suca i tužioca.

tragom. Ja taj događaj nisam vidio, vidio sam samo kad je otkinut mitraljez. Najmanje je bitno da li je to uguravanje ili izvlačenje — bitno je da je taj čovjek živ, da nije imao više mogućnosti pucati i da od toga nitko nije stradao.

0 Koliko se vi sami osjećate odgovornim za ove događaje?

— Bio bih nečovjek da me sve to nije duboko potreslo i pogodilo. Poginuo je čovjek, nečiji sin, a i Ja imam sina. Nijedan život na svijetu ne vrijedi više od njegovog. Svakog čovjeka koji je tamo bio ta smrt je morala potresti, a ako nije — onda to nisu ljudi. Ja se stalno preispitujem da li sam mogao možda učiniti nešto drugo, da li sam morao baš biti tamo u tom trenutku. Međutim, ne osjećam se direktno odgovornim za smrt tog čovjeka. Kad bih se tako osjJećao ne bih mogao živjeti. Meni je teško što se to desilo, ali ne osjećam neku odgovornost, u smislu da = ја krivac za smrt tog čovjea. Ivica PROFACA

O S ER

SRO SU RS O LAN