Borba, 31. 03. 1993., str. 23

i:

тичу

BORBA SREDA 31. 3. 1993.

KULTURAFA:

SPEKTAKULARNO URUČIVANJE „OSKARA“ U HOLIVUDU

Zlatne statuete Klinftu Istvudu, Emi Tompsonu

А Радно... Naj-filmovi: „Hauardov kraj“ i „Indokina“

Slobodan Pavlović, dopisnik „Borbe“ iz Vašingtona

Klint Istoud je na tu noć čekao 39 godina. Čehao i najzad dočekao: favorizovani vestern „Neoprostivo“ pozlatio mu se

preksinoć sa dva „Oskara“ — kao najbolji film i najbolje

režijsko ostvarenje godine!

Karijera čoveka, koji je odavno dobio svoje mesto među ikona-

ma američkog filma, ovim je za-“

okružena. Od 1954. naovamo Klint Istvud je na velikom platnu pokušao i postigao sve što se moglo dostići, da bi se u ponedeljak uveče okitio napokon i nagradama Američke akademije za filmsku umetnosti. Od devet

nominacija (prvih u karijeri!) .

film u kome je on bio producent, režiser i glavni glumac dobio je četiri „Oskara“ — kralj Klint nije imao oproštaja za suparnike! Izvukao mu se samo Al Paćino, koji je poneo zlatnu statuetu za glumačko ostvarenje godine (penzionisani slepi pukovnik u „Mirisu žena“). U glasanju za najbolja ostvarenja 1992. učestvovalo je 4.849 članova Američke akademije, prosek starosti im je negde iznad 50 godina i to je jedan od glavnih razloga — kažu upućeni u ove filmske i ostale igre — što je „Oskar“ za mušku ulogu morao da pripadne jednom bivšem oficiru ili jednom bivšem revolverašu. Robert Douni junior („Čaplin“), Stiven Rej („Igračka plačka“) i, naročito, crni Denzel Vašington („Мако т X“) u toj konkurenciji, očigledno, nisu imali šansu.

_ Holivudska predstava godine, inače, imala je u ponedeljak uveče — zahvaljujući TV prenosu — više od milijardu gledalaca iz 90 zemalja, sa oborenim svim mogućim rekordima (Ej-bi-si je, pored ostalog, inkasirao skoro 30 miliona dolara od reklamnih spotova, čija je cena bila 500.000 dolara za 30 sekundi). __

— „Hauardov kraj“ i „Igrečka plačka“ odneli su nagrade za oba scenarija, s tim što je ovaj prvi imao i najbolju žensku ulogu (Ema Tompson) i scenografiju... Finala troipočasovne holivudske predstave, međutim, protekao je u znaku Klinta Istvuda, koji je — kao Kevin Kostner za „Igru s vukovima“, pre dve godine — odneo dve glavne nagrade, za film i režiju godine.

Mali filmovi, nezavisnih producenata imali su svoje zvezdane trenutke. Englezi Nil Džordan „Igračka plačka“ došao je u Kaliforniju sa šest nominacija, ali je uzeo „Oskara“ samo za scenario. Nije malo onih koji

KLINT ISTVUD

(4.

smatraju da je oštećen, ali mu je uteha da se o njegovom sjajno sentimentalnom trileru o ljubavi i pokretu otpora severnih Iraca, najviše govori i da je, shodno tome, prihod na američkim blagajnama već desetostruko veći od onoga što je uloženo u ovaj film (a to su četiri miliona dolara; odnosno milion. dolara manje nego što je Džek Nikolson dobio za epizodnu ulogu u filmu „Neki dobri ljudi“). Glavna žetva mu, međutim, tek predsto-

JL. i - Francuska „Indokina“ pobedila je u konkurenciji stranih filmova, dok je velemajstoru Feliniju pripao počasni „Oskar“ za neizmerni doprinos filmskoj · umetnosti u svim ovim posleratnim godinama. Posebna humanitarna nagrada dodeljena je posthumno ambasadoru Unicefa Odri Hepbern, i neuništivoj Elizabet Tejlor.

Preksinoćni holivudski spektakl, inače, bio je posvećen „godini žena na filmu“ i u to ime pozornicom „Doroti Čendler“ paviljona prodefilovale su mnogobrojne bivše, sadašnje i buduće heroine. Bila je godina, bile su žene — samo su nedostajali filmovi koji bi se po njima pamtili ili bar beležili.

Statistika, naime, govori da je od 129 filmova, koji su ove godi-

Nije slavno ubijati

Klint Istvud, koji u obe ruke drži „Oskara“ isto tako lako kao što na filmu rukuje sa šest pištolja, rekao je u ponedeljak da njegova dupla nagrada znači priznanje vesternu kao umetničkoj formi. Producent, režiser i glavni glumac filma „Neoprostivo“, konačno priznat od Akademije filmske umetnosti pošto je punih 39 godina bio gurnut u kraj, kao par smrdljivih kaubojskih čizama, u pobedi je bio skroman. Upitan da li se oseća počašćenim, nasmejao se i rekao: „Otprilike tako“, dodao je da njegov rani radovi na tzv. „špageti Vesternima“, koje je snimao u Italiji, verovatno nisu zasluživali Oskara. Ipak — naglasio je — misli da je neki od njegovih filmova, konkretno „Odmetnik Džozi Vels“, snimljen 1975, bio dobar

koliko i njegov poslednji film. „Ali, u to vreme, Akademija nije bila spremna da prizna jednu američku umetničku formu, vestern“, rekao je.

Istvud je priznao da je pomi- · sao O osvajanju „Oskara“ za

„Neoprostivo“ za njega postala opsesija od kraja prošle godine, kad je za ovaj film dobio Nagradu filmskih kritičara.

Na uručivanju „Oskara“ Istvud je takođe rekao da se za snimanje filma spremao punih osam godina i da je konačno bio inspirisan pokretom protiv nasilja koji se probudio posle šokantnih televizijskih snimaka pobune u Lod Anđelesu prošlog proleća. „Ova priča nas uči da nema ničeg slavnog u tome da se uzme puška u ruke, da nije slavno ubijati ljude“. Rojter

ne konkurisali za „Oskara“, žene režisera imalo samo pet, a producente — 19. Nisu im u svima pripale čak ni glavne ženske uloge! U toliko pominjanoj „Igrački plački“, na primer, nju je dobio jedan travestit iz Londona, što je, uzgred rečeno, glavna

draž i atrakcija ovog filma, koja je pomenutom gospodinu Džeju Davidsonu donela nominaciju — ali u muškoj konkurenciji. Na 65. filmskoj smotri godine, koja je za razliku od prethodnih bila lišena ikakvog većeg politiziranja, nagrade su preksinoć dobili: film godine „Neoprostivo“, glumac — Al Paćino („Miris žene“), glumica Ema Tompson („Нацагдоу kraj“), muška epizodna uloga Džin Hekmen („Neoprostivo“), ženska — Marisa Tomei („Moj rođak Vini“), režija — Klint Istvud („Neoprostivo“), originalni scenario — Nil Džordan („Igračka plačka“), adaptirani scenario — Rut Prover Džabvala („Haurdov kraj“), strani film „Indokina“ (Francuska), scenografija „Hauardov kraj“, kamera „Tuda prolazi reka“, kostimi „Brem Stokerov Drakula“, igrani dokuentarni — „Panamska prevara“, dokumentarni „Učešće Pitera“, montaža „Neoprostivo“, šminka —

. „Brem Stokerov Drakula“, mu-,

zika — „Aladin“, pesma — „Aladin“, animirani — „Mona Liza“, kratkometražni — „Omnibus“, ton — „Poslednji Mohikanci“, zvučni efekti — „Brem Stokerov Drakula“, vizuelni — „Ona postaje smrt“.

+

„OSKAROVCI“ 93

Decenino lepe i mifski odvazni

Dinko Tucaković

BI Paćino

Al Paćino je dečak odrastao na marginama marginalnog njujorškog Južnog Bronksa. Osim tog socijalnog, hendikepa, u njegovom pohodu prema zvezdama isprečio se i njegov mali rast koji je ostao u domenima procena, kao i onaj njegovog malog — velikog predhodnika Pola Njumena. Debitovao je u filmu „Ja Natali“ Freda Koa gde je otplesao jednu igru sa odlazećom zvezdom Peti Đuk. Iskoristio je trend sedamdesetih, anti-star sistem i ponovo rađanje zvezde metodske glume (Strazberg via Stanislavski) koja će da se nametne kao dominantna perioda. Zvuči neverovatno ali nikada čak nije bio ni nominovan u bilo

kojoj varijanti za „Oskara“, da bi

ga konačno dobio u neizvesnoj trci sa isto tako nikada nominovanim Klint Istvudom. A setite se samo prestižnih filmova u kojima je njegova harizma bila možda i jedino pokriće, „Serpiko“, „Panika u parku droga“, „Pravda za sve“, „Lice sa ožinjkom“, „Strašilo“, „More ljubaУ1"... Ета Tompson

U godini žene 1993. možda je najteže biti žena jedinog oficijalnog vunderkinda svetskog filma Keneta Brane, koji u svoje 33 godine ima sve oficijelne nacionalne (britanske) i internacionalne („Oskar“), nagrade, i uz to već napisanu autobiografiju. Izaći iz takve senke, mogla je samo žena impresivnog talenta i energije, i moram to reći, plemenitosti koja je neveorvatan incident u planetarnoj džungli filma. Vršnjakinja svog muža, crvenokosa i decentno lepa Ema, karijeru je krčila u strogim okvirima dramske produkcije BBC. Rano se vezavši za svog muža, ona dobija šansu da odigra najznačajnije šekspirijanske uloge. Već u „Oskarom“ nagrađenom „Henriju V“ za epizodnu bravuru francuske princeze zaslužila je sve što su mogli da joj daju. Sledile su uloge u muževljevim projektima „Smrt na dolasku“ kao njena projekcija fatalne žene ala film-noire i savremeno skica u recentnim „Piterovim prijateljima“. U danima kad njeno ime nije toliko značilo boravila je u

Beogradu sa trupom svoga muža u produkciji „Sna letnje noći“. Njene graciilnost i ostrašćenost prema poslu, i volšebno izbegavanje jeftinih medijskih koketiranja, tek će joj vremenom doneti status kulta i sve nagrade koje imaju ime.

Miarisa Tomei

Zapis o ovoj mladoj glumici možda će da podseća na haiku poeziju ali se i kvantitet njene biografije podudara sa tom formom. Sasvim slučajno dobija ulogu u „Oskaru“ Džona Lendisa koji ga radi bez ambicije da dobije „Oskara“, kao promotivni film za možda moguću potencijalnu komičarsku karijeru Silvestera Roki — Rambo Stalonea. Marisa igra razmaženu gangstersku kćerku u najboljoj tradiciji francuskog уодуџја, prema čijem uzoru je film i nastao. Na snimanju filma njenom kreacijom je oduševljen režiser Edrijen Lajn („Flešdens“) nudi joj ulogu u romantičnoj kriminalističkoj komediji „Moj rođak Vini“. Marisa dobija (neočekivanog) „Oskara“. I zasad je to sve.

Klint Istvud

Kada se snimio „Zlato za odvažne“ Brajana Hatona, ekipa filma je zapamtila povučenog i još prilično enonimnog glumca čija jedino zadovoljstvo bilo voženje motora marke Harli Dejvidson. Kasnije je evropska filmska kritika od njega načinila mit a Amerika ga je nakon teških muka primila iako su iza njega bila civilizacijska remekdela kao „Dobar, loš“ „Ruža“ ili „Škorpion ubija“ nastala u saradnji sa dva inspiratora i maga Serdjom Leoneom i Don Zigelom koji nikada nisu dočekali svoje „Oskare“. Čovek bez imena je ostao bez reči kada je Al Paćino uzeo „Oskara“ za glavnu ulogu ali nakon toga došli su trenuci slave sa čak dva najveća priznanja za režiju (što su nekada smatrali samo njegovim hirom) i film (koji je nastao nakon fijaska sa prethodnim „„Ruki“). Veliki Klint, ljubitelj džeza i kantri muzike, zahvalio se ljudima kojima misli da najviše duguje. Svojoj majci i francuskim kritičarima.

EMA TOMPSON Najgora godina za žene

Povodom posvete ovogodišnje dodele „Oskara“ ženama, engleska glumica Ema Tompson, koja je nagradu dobila za glavnu žensku ulogu, poručila je: „Ovo je godina žene i trebalo bi da su bolje uloge na filmi napravljene za njih. Ali, ovo je za žene jedna od najgorih godina otkako je izmišliena celuloidna traka“.

RIČARD GIR Рогшка Вепдо

Pre nego što će predati „Oskara“ za režiju, Ričard Gir koji upražnjava budizam uputio je poruku kineskom predsedniku Deng Sjao Pingu: „Ako se nešto čudesno, zaista kao u filmovima, može desiti OVde, jeste da svi sa pažnjom i ljubavlju uputimo poruku Deng Sjao Pingu u Peking da povuče svoje trupe sa Tibeta i dozvoli tim ljudima da žive kao slobodni i nezavisni ljudi“.

Rojter