Borba, 05. 10. 1994., str. 13
пао ви аењањЕ
BORBA
5КЕРА 5. ОКТОВАК 1994. – - – - ~ - - ~ - - -
„
NA POČETKU AKADEMSKE ŠKOLSKE GODINE
Ko placa školarinu?
Sve nedoumice oko režima studija koje su se u visokoškolskoj i široj javnosti pojavljivale uoči početka akademske školske godine razrešilo je Ministarstvo prosvete Srbije tumačenjem dela Zakona o univerzitetu koji se odnosi na sticanje, zadržavanjc ili gubljenje studentskog statusa. Zabunu su unosile i slobodne procene po fakultetima, ali i krivo „čitanje“ paragrafa, pa su čaršijom kružile razne (dez)informacije.: S ~
U razgovoru za „Borbu“ dr Dragutin Veličković, rektor Univerziteta u Beogradu, obrazložio je (za studente) najvažnije odredbe Zakona o univerzitetu, napominjući da su stavovi Ministarstva prosvete obavezujući
za sve fakulteta (odnosno uni- .
verzitete) u Republici. Studenti koji su oslobođeni plaćanja školarine mogu — po
rečima dr Veličkovića — da po-—
nove dve različite godine tokom
studija i da zadrže status. Ako u ponovljenoj godini nc ispunc uslov, studije mogu nastaviti, ali samo uz obavezno plaćanje školarine. Kad visokoškolac, kome država plaća školovanje, izgubi (jednu) godinu, uslov za upis u narednu godinu studija jc isti kao i za studentc koji nisu ponovci — tako da jc pogrešna praksa onih fakulteta koji od tih ponovaca zahtevaju da polože svc ispite kako bi zadržali stcčeni status, objašnjava dr VeličkoVić. Kad akademski građanin izgubi godinu, bez obzira na status, ne plaća školarinu — ali mora da snosi troškovc studija „srazmerno povećanim troškovima fakulteta za ponovljenu godinu“. Ta suma jednaka je zbiru troškova vezanih za polaganje ispita i razlikuje se od fakulteta do fakulteta, što znači da
oni sami utvrđuju cenovnik za.
ponovce. Po nekim procenama,
„Struktura“ školarine
Student koji iz svog džepa plaća fakultetsko obrazovanje tim novcem tokom studija podmiruje troškove izvođenja svih oblika nastave, pri čemu su tu uračunati i troškovi polaganja ispita, kolokvijuma. Ukoliko visokoškolac ne uspe iz tri puta da položi ispit, sledeći izlazak pred profesora plaća, po ceni koju utvrdi fakultet. Inače, u ostalim slučajevima prijavljivanje ispita je besplatno, kao i izdava-
studcnti koji izgubc godinu na ime dodatnih troškova plaćaju između 30 i 50 odsto od propisanc školarine za „samofinansirajuće studente“ (podsećamo, tc sumo sc kreću od 300 do 900 dinara za oba scmestra).
Po Zakonu o univcrzitctu (čl. 43. stav 3) visokoškolci koji obrazovanje plaćaju iz sopstvenog, džepa stiču pravo na budžcetskc „dotacije“, pod uslovom da po-
- lože sve ispite iz prethodnc go-
dine studija — pri čemu sc nc traži nikakav uslov u vidu visoke prosečnc ocenc. Ovo pravo dobijaju i oni koji su već imali status „budžetlije“ — ali samo ako tokom studija nisu gubili višc od dvc različite godinc ili nisu ponovili dva puta istu podi-
RBpel minisfru
Studentske unije matematičkog, fizičkog i filozofskog fakulteta u svom otvorenom pismu skrenule su pažnju ministru prosvete Srbije, dr Dragoslavu Mladenoviću, da.se Zakon o univerzitetu (donet '92.) primenjuje i (nezakonito) i na studente koji su svoje studije započeli pre stupanja na snagu ovog normativnog, akta.
Visokoškolci su apelovali da se odustane i od uvođenja „školari-
- ne za studente koji su ponovili
godinu“, smatrajući da je uzrok neuspeha delimično prouzrokovan i padom životnog standarda. ljudi za ope poarfije „Vruće“ vosti na srpskoj politićkoj sceni sve šu Češći transfer! uglednika jedne stranke u drugu. U zemljama razvijene demokratije i u uslovima prilično strogih pravila ponašanja onih Koji sc bavc politikom, takva pojava је псиоблсајспа.
Ко зи „густа е“ пазср рописkog „prelaznog roka”? Мајсс5će, bliski saradnici lidcra stranke koju napuštaju. Razlozi? Po опоте 310 52 и јаупозп 7па, vrlo razudđeni. Međutim, to ı niJe tako bitno. Važnijc Jc, оспо, znati da su ljudi skloni promcni stranke do skoro, bili u sasvim ncatraktivnim i vrlo anonimnim profesijama Ili je, zapravo, njihov (u пјипа) „гсјting” Dio prilično nizak. Uz politiku, postali su NEKO.
Kako, u recimo, Jednoj Novoj demokratiji mogu da nadu utočište ı oni koji stižu iz Gradanskog saveza ı Srpskog pokreta obnove? Ili oni koji „Iadno“ napuste SNS ı skrase sc u 5052
Koji je, zapravo, njihov politički kredo? I)a li odista veruju da Je dovoljno da ONI odluče da „okrenu curak“ i da to bude dovoljan razlog za vcrovanje da, u istinu, znaju posao koji sc zove politika.
Uostalom, znaćemo odgovor vrlo skoro. Kažu da su izbori već raspisani „tamo gde теђа“. Војт 52 да се огтегпјепје опћ koji misle da politika kao zanat, Jeste tok skup lepih misli o sopstvenom liku, vrlo u zabludi. U protivnom čemu strankc, čemu programi, zašto razlike ako je, zapravo, svoe isto. Ili su, bar, ljudi isti. Tamo ili ovde Зусјсапо. В. В.
nje uverenja i potvrda.
nu.
TAKOZVANE „CRNE SEKTE“ SVE PRISUTNIJE U SRBIJI, NAROČITO NA SEVERU VOJVODINE
(1
· Soafanski pir jedne generacije
Oblače se u crno, slušaju muziku sa depresivnim porukama, posećuju groblja i nazivaju sebe „зједбетата Затапе“. 1 21ре те-
ди пата -
Eksplozije koje su podmetnute 11. juna pred mađarskim parlamentom i 23. jula ispred Matijine crkve u Budimu, uznemirile su mađarsku javnost, tim pre što se u početku sumnjalo da su počinioci kriminalci iz Srbije, navodno ogorčeni hapšenjem Marinka Magde. Istraga povodom ovih događaja u Mađarskoj poprima novi tok, pošto je ovih dana u većinu redakcija tamošnjih medija stiglo anonimno pismo u kojem odgovornost za Ovaj teroristički akt preuzima neidentifikovana satanistička organizacije iz Graca. Tim povodom u tiražnom dnevnom listu „Mađar hirlap“ oglasio se jedan anonimni inspektor iz odelje:,ja mađarske policije za saradnju sa Interpc om, iznoseći, između ostalog, i podatak d:- je mađarska policija (koja se već neko vr.:me bavi problemom „Sataninih sledbenika“) registrovala čak 30 takvih grupa sam: na području Subotice i oko 55 „crnih magova“, uz tvrdnju da upravo u Jugoslaviji deluje veliki broj „crnih sekti“.
Sve ove činjenice, uz brojna (još uvek) nerešena misteriozna ubistva, koja su se poslednjih meseci događala u okolini Trste“nika i širom Srbije, primorali su i jugoslovensku policiju da se ovim problemom pozabave mnogo ozbiljnije. To je, kako saznajemo, i rezultiralo nedavnim sastankom u Republičkom MUP Srbije, pde je odlučeno da se operativci ozbiljnije pozabave ovim problemom, naročito na terenu Suboticc i pojedinim delovima srednje i južne Srbije.
Policija je sve sklonija da neke nerazjašnjene slučajeve pripiše delovanju sve agresivnijih „satanista“, kao što je slučaj sa poslednjim podmetanjem ecksploziva ispred katoličke crkve u Subotici, koja se uklapa u seriju podmetnutih eksplozija po Mađarskoj. Uostalom, da se na ovaj način razmišljalo prc dve ili tri godine, kada su primećcni prvi znact delovanja „satanista“ na tim prostorima, ne bismo bili iznenađeni prošlogodišnjim objavljivanjem adresa iz Trstenika i Vršca u američkom časopisu „Thc Magical Link“ (Magična veza), sedištu jcdne od najekstremnijih sekti „Sataninih sledbenika“, pod nazivom „Ordo Templi Orientis“ (Red orijentalnih templara — tzv. tajno bratstvo, čiji je osnivač engleski „crni mag“, Alester Krouli).
Geneza događaja
Ko čini sektu „Sataninih sledbenika“? Odakle dolaze? Kako se finansiraju ı imaju hH svoj centar u zemlji ili van nje? Konačni odgovori pomogli bi suzbijanju ovc pošasti čije su žrtve uglavnom tinejdžeri, a koja podrazumeva i masovne masakrc kao čin „prinošcnja žrtve Satani“. Ima indicija da jc i stravični masakr koji se prošlc godine dogodio u kasarni u Vranju, bio zapravo „sukob sa Satanom“, tačnije „ideologijom” koja upravo počiva na militantnoj životnoj destrukciji. Samo nekoliko dana nakon što je,.3. juna
Psiholoski i socijalni koreni
Danas mladi žive u jednom bezizlaznom vremenu, depresivnom samom po sebi. Ratno okruženje, izolacija i odricanja od nekih osnovnih životnih radosti neminovno izazivaju bežanje od stvarnosti. Ukoliko se to radi uz određenu pobunu protiv sistema nametnutih vrednosti, krajnosti su neminovne. Mladi, naročito oni u tinejdžerskom uzrastu, misle da imaju pravo da o sopstvenoj smrti sami odlučuju, ili da od agresivne propagande religije koja je u poslednje vreme naročito izražena pobegnu u suštu suprotnost. Neka istraživanja prisustva sekti „Sataninih sledbenika“ ukazuju i na jedan vrlo zanimljiv podatak. Za razliku od narkomana, koji se mahom „regrutuju“ iz socijalno viših slojeva, pripadnici sekti su iz vrlo raznolikih socijalnih struktura. Najčešće je reč o osobama specifičnog psihičkog sklopa, a ukoliko su se prethodno već otisnuli u imaginarni svet droge, nije ih teško pridobiti za ide-
je „загаштта“.-
1993, u kasarni „Južnomoravskih brigada” u Vranju, Jožef Mcneder ubio šest vojnika, jednog zastavnika a zatim izvršio samoubistvo, u istražno odcljenje Vrhovnog vojnog suda pristižu i prvi spisi uviđaja i patološkog nalaza sudskih veštaka. Jedan detalj (barem u javnosti) ostajc noprimcećcn. Ubica je na levoj podlaktici imao istctoviran obrnut krst (znak pripadnosti „Satanistima“) i datum — 3. jun 1993.
Istraga, barem u početku, nijc pridavala suviše značaja ni saznanju da je Meneder u Воја! (između Subotice i Bačkc Topolc), gdc je živeo, pripadao grupi „Mrtvi mctali“, za koju se jedino znalo da ima običaj da sc okuplja na grobljima. Tek kada su istražni vojni organi ušli u kuću pokojnog Jožefa Menedera, shvatili su da sa tim mladićem „nešto nijc bilo u redu“. Njegova soba bila je iscrtana obrnutim krstovima, kosturima i raznim drugim simbolima, a među ostalim stvarima našla sc i ljudska lobanja... Nakon ovih saznanja, klupko, umcsto da počnc da se odmotava, biva sve zamršcnije. Tomc su, dobrim dclom, doprincic ı raznc izjavc u javnosti „vrlih političara“ koji su cco slucaj pokušali da smestc u okvirc „nacionalnih odnosa“ ili u Mcncđerovo učešćc u „ck stremnoj političkoj stranci Dcemokratskc zajednicc vojvođanskih Mađara“.
Vojni organi profesionalno pristupaju istrazi i naprosto bivaju zbunjeni pronalaskom pisma koje je Meneder samo dan ili dva nakon počinjenog masakra uputio svom prijatelju „Zoranu“ koji sc istovremcno nalazio u vojsci na sasvim drugom kraju zemlje, a u kojem jc otprilike pisalo: „Dragi Zoki, došlo je vreme da izvršim ONO. Zao mi je samo onih trcnutaka kada smo tako sjajno ludovali...“
Simboli i rituali
Stvar je vcć tada, zapravo, bila jasna. Jožef Menedor jc pripadao „Sataninim sledbenicima“, i to ne samo po obrnutom krstu koji je nesumnjivo na to ukazivao, nego upravo i po pričama kojc su odgovaralce opisu obre da karakterističnih za pripadnikc ovc зекте. Naime, poznato jc da se oni sastaju na
grobljima, gdc okupljeni oko Jednog groba (po mogućnosti uz obrtanje krsta) kolektivno pribcgavaju konzumiranju droge, a potom sledi morbidniji deo čitave seanse kada piju svcžu krv, najčešće nckc životinje koju „žrtvuju Satani“ Svc se završava orgijama, i to najčešće homoseksualnim
Ovdc sc nekako neminovno namecćc i priča od prc otprilike tri godinc, kada је javnost Subotice bila uznemircna родаг kom da su nepoznati vandali preko noći oskrnavili pravoslavno groblje masovnim obrtanjem krstova na grobnicama. ] dok se ponovo insistiralo na političkom tonu celog slučaja, policija ubrzo otkriva vandale grupu malolctnika mešovite nacionalnc pripadnosti. Policija je u svom zvaničnom saopštenju tada, izmcđu ostalog, konstatovala da jc reč o grupi „hevi metalaca“ koji su nosili mindušc sa obrnutim krstom. U vremc kada je Jožef Meneder počinio stravični masakr u Vranju, većina „inicijala“ ız te prupc maloletnika, u saopštenju subotičkog SUP, stasala jc za vojsku. Koliko je to opasno, dovoljno jc reći samo to da jc cilj „Sataninih sledbenika“ da žrtvovanjem svog, i po mogućnosti i tuđih života, Satani „uvećaju Njegovu moć i produže Njegov ŽIvot“. :-