Borba, 17. 12. 1994., str. 23

Piše: Prof. dr Novak Kilibarda ·

Na osnovu Statuta NSCG predložio sam nekoliko ličnosti za svoje savjetnike. Jedan od njih je i Jelena Dabović, domaćica iz sela Nudo. Selo Nudo je na samoj granici Crne Gore i Hercegovine, poznato u novijoj istoriji kao rodno mjesto Save Kovačevića, legendarnog heroja sa Sutjeske. Kad sam dao spisak predloženih ličnosti svojim najbližim saradnicima, svi su sa vidnim simpatijama podržali moj predlog da se Jelena nađe među značajnim naučnicima, istaknutim javnim radnicima, umjetnicima. Drago im je bilo što sam predložio Jelenu za savjetnika iako niko od njih nije znao je li ona završila osnovnu školu ili nije. Jelena je seljanka, žena ozbiljnih godina; ja vjerujem da je pismena jer je u Nudolu davno otvorena osnovna škola, ali ne bih mogao da tvrdim zato što Jelenu nijesam pitao. No, stepen njezine pismenosti ne interesuje moje saradnike zato što su impresionirani visokim stepenom njenog morala, hrabrosti i kulture. A radi se o sljedećem. Kad su bili prvi višestranački izbori u Crnoj Gori, htjeli smo, mi iz Narodne stranke, da održimo predizbornu tribinu u Nudolu. Pošli smo u „gustom“ sastavu jer smo pretpostavljali da ćemo naići na teškoće. Već smo bili protjerani sa Žabljaka uzvicima: „četnici“, „boando“ i pjesmom „Druže Tito mi ti se kunemo“. Sumnja nam se obistinila, u Nudolu smo gore prošli nego na Žabljaku. Nijesu nam dali salu u školi koja nosi ime Dragana Kovačevića, borca sa Sutjeske i Savinog sinovca. Hijeli smo da tribinu održimo ispred škole, ali, avaj, nestalo je struje! Kasnije smo saznali da je sve izrežirano, struja je za čitav Nudo isključena u trafo-stanici. Totalni mrak! Onda se oglasilo oružje sa dvije strane, pucalo se iz pušaka ı automatskog oružja. I čuli su se·iz mraka uobičajeni povici kojima se na više mjesta dočekivala ı ispraćala opozicija u Crnoj Gori: „izdajnici, napolje iz Nudola komunističko-četnička bando, oca vam, majku vam, gubi se Kilibarda dok si živ, ko _Si ti, šta tražiš, sramotiš herojsku školu“ i sl. Jelena Dabović, čija se kuća nalazi nedaleko od škole, pozvala nas je da idemo pred njenu kuću. Otišli smo, građani koji su došli na našu tribinu stali su ispred kuće, ja sa saradnicima, po Jeleninoj zapo· vijedi, pošli smo na balkon. Govorio sam s balkona oštro, moŽda ı preoštro, Jelena je stajala uza me i držala u ruci zapaljenu svijeću, stalno me opominjala da leđima budem što bliže zidu. Mrak je bio gust, samo je Jeleni· na svijeća razbijala pomrčinu na · balkonu. Pucnjava i psovke nijesu prestajale. Kad sam završio · govor, Jelena je donijela flašu · rakije te smo se onako stojeći, _ opet uz njenu svijeću, počastili. : Popili smo rakiju i otišli ispraćeni

emantika riječi „opozicija“

Zajednička-konferencija za štampu predsjednika LSCG i predsjednika NSCG izazvala je uznemirenje u desničarskim krugovima i jedne i druge partije. Jedni se zabrinuli što „Novak postade liberal“, a drugi što „Slavko ode u četnike“

uvjerenjem da nam je uspjela tribina u Nudolu, i psovkama s pucnjavom. Jelena Dabović, ni ona ni bilo ko njen, nikada nijesu došli u prostorije Narodne stranke, a kamoli da su što tražili. Jelenina politika je čojstvo i junaštvo. Kao da je došla iz knjiga Marka Miljanova. Ako gospođa Jelena pristane da bude savjetnik predsjedniku NS za pitanja odnosa politike i građanskog morala, njemu će to biti viša čast nego Jeleni Dabović iz Nudola.

Bio sam pozvan na skup o srpskom jedinstvu koji se održava u Sava centru u Beogradu. organizatori su neke neparlamentarne srpske stranke i intelektualci koji ne propuštaju takve skupove. Poslao sam depešu podrške, a u ime NS pošao je gospodin Budimir Dubak, književnik i član Glavnog odbora NS. Pošao gospodin Dubak s tekstom Deklaracije o građanskom posnirenju i vjerskoj toleranciji koju smo nudili Drugom kongresu srpskih intelektualaca i Skupštini Crne Gore. Znali smo da ga neće prihvatiti Skupština CG u kojoj glasačku premoć ima DPS alijas Savez komunista CG, ali nijesmo pretpostavljali da će srpski intelektualci, koji dokazuju da je opštedržavno srpsko jedinstvo sasvim prirodna stvar, odbiti Deklaraciju o pomirenju. To smo pretpostavljali zato što smo znali da neće u radnom predsjedništvu sjedeti samo akademik Mihailo Marković nego i “akademik Pavle Ivić i akademik Vlado Strugar. Ipak, tamo je odlučnu riječ imao drug Marković. On je poslije toga korigresa isticao, najčešće na skupovima par-tizanskih boraca, da se ne mogu miriti oslobodioci i izdajnici, kako akademik naziva komunističke borce ı kraljevsku vojsku u otadžbini pod komandom Draže Mihajlovića. Otišao gospodin Duvak, a ja mislim i premišljam o pojavama ! stvarima koje mi same dolaze na pamet. Njihov dolazak svakako ima prirodnu vezu s mojim predlogom da Dubak s tekstom Deklaracije ide na skup koji je, ipak, prirodni produžetak rečenoga kongresa. Srbi su se muški branili na Kosovu, muški se branio Gavrilović na Kalemegdanu, Crna Gora je kroz vjekove bila „sila turske nesita grobnica“. Ali srpski narod nema snage da se pomiri sam sa sobom! Tako se i dalje slavi svoj sopstveni „poraz kao što se ı dalje slave praznici nepostojeće države.

Čitam „Liberal“, nedjeljnik Liberalnog saveza-Crne Gore. Stranački list solidno opremljen, politički članci s dosta snošljive stranačke pristrasnosti, list koji Narodna stranka stalno prati zato što se s Liberalnim savezom razilazimo po krupnim pitanjima, a nastojimo da uspostavimo opozicionu korektnost. Upravo, ı oni i

mi doši smo do uvjerenja da vladajuća partija profitira na činjenici da se, jednostavno kazano, nije postigla svijest u Crnoj Gori da opozicija mora da ima barem jednu zajedničku dimenziju. Ta dimenzija je semantika riječi „opozicija“. Zajednička konferencija za štampu predsjednika LSCG i predsjednika NSCG izazvala je uznemirenje u desničarskim krugovima ! једпе i druge partije. Jedni se zabrinuli što „Novak postade liberal“, a drugi što „Slavko ode u četnike“. Ja se od toga uznemirenja u NS ne plašim, svaki je dan u nas manje desničara, sve je manje vrištećih Srba, oni prelaze u neke druge stranke. Mi smo stranka onih Srba koji znaju šta je politika, onih Srba koji su uvjereni da u Crnoj Gori ne može uspjeti politika koja bi htjela da razbije državno jedinstvo Crne Gore i srbije i da tim razbijanjem rasrbi Crnu Goru. Kao što ne može uspjeti ni politika koja ne vidi Crnu Goru kao staru srpsku državu, koja ne priznaje nacije koje postoje, koja

bi Cmu Goru htjela da pretvori u

provinciju ili srez.

Zasijedanje Skupštine Crne Gore. Na dnevnom redu tačaka tušta i tma. Crnogorska skupština nije presrećna kad zasijeda. Opozicija koristi skupštinsku govornicu za svoju stranačku propagandu. Ta drska opozicija koja se čak bori za vlast! Televizijski prenosi su jednostavno zlo i treba što prije naći kakav način da se ono svede u razumnu mjeru. Čuju se zborkanja da neće biti prenosa in continuo, nego će televizija određivati šta treba narodu prenositi, a šta treba odbaciti kao višestranački otrov. Uvjeren sam da bi vladajuća partija CG, odnosno njena televizija, već obustavila direktni prenos skupštinskog rada da se ne plaši štete koju bi tim činom sama sebi nanijela. Javnost se navikla na prenos kao na svojevrsno pozorište, masovno se gledaju prenosi, ne bi ım glasači oprostili da to učine. Opozicija bi, vjerujem, bila jedinstvena u odluci da napusti Skupštinu kad bi se donijela odluka da se prekine prenos. Pa i to DPS ocjenjuje kao svoju štetu. Znam jedno: NS CG ima kao politička stranka izuzetnu korist od televizije. Grupa naših poslanika kako kulturom tako i obrazovanjem, prikladnim političkim rječnikom i njegovanim manirima, predstavila se crnogorskim gledaocima u najboljem svijetlu. Da NS ima svoju televiziju, vladajuća partija ne bi ni trenutak zaboravljala na kofere i pakovanje. Ali, sva javna glasila, i najznačajnije — televizija, u njihovim je rukama, nama samo ostaje skupštinska govornica.

Zovem iz hotelskog apartmana u Podgorici, u kom sam češće ne-

go u svom stanu u Nikšiću, kćerku Irenu u Baru. Kažem da mi pošalje košulju koju mi je kupila, bila u Parizu pa mi kupila poklon. Uostalom, ona mi je kupila svaku košulju koju imam, razu-

mije se, sve po njenom ukusu.'

Dođe iz Bara šef moga kabineta gospodin Bošković, koji je Baranin i donese rečenu košulju. Ali uza nju je te kaladont toga i toga sastojka, te vitamini te, ove i one fele, te razne higijensko-uljepšavajuće drangulije. Najposlije i nekakav „oplemenjeni med“, kako ona kaže. Treba ga uzimati tada i tada, strogo po određenom redu i slično. Ubrzo se javila telefonom ı dala uputstva kako tata treba da pazi ı na spavanje i na odmor, na raspored tekućih poslova. Izgledao je tata umoran na televiziji, vidjelo se to, a i gestikulacije su mu bile neuobičajeno oštre. Pokušao sam da se šalim, kao uvijek u tim prilikama, da su dvije ideologije konkretno, komunizam i fašizam, slične najboljim kćerima. Hoće jednako da usreće nekad narode, nekad čovječanstvo, nekad tatu. Šalila se i ona razumije se, primjerila je moje ponašanje nekom liku iz francuske literature, i ostalo je sve po starom. Šalu na stranu, razmišljao sam: ipak, Bora Stanković je najdublje ušao u problem kćeri. Da li bi tata uradio za Sofku ono što je ona uradila za njega? Uplašio sam se malo od te misli. Ne bih s Ilrenom razgovarao o tom, ona tatu i ne shvata bog zna kako ozbiljno, on sve nešto navodi na neku domaću literaturu i tako redom. U Crnoj Gori sestri je dato prvo mjesto među ženama. | to zaslužuje crnogorska sestra. Ipak mislim, da su kćerke prve među ženama! Ali, treba izdržati teror.

Skupština Crne Gore nastavlja rad. Na dnevnom redu je novi zakon o javnom redu i miru, koji je podnijela jednostranačka vlada Crne Gore. Od 85 poslanika 39 pripada opoziciji, ili 46 odsto. Svi opozicioni poslanici koji su diskutovali, slažu se da je zakon prestrog, upravo drakonski. Dokazuju uspješno da je u nekim članovima i neustavan. Jasno je pokazano da će takav Zakon imati i tragične i komične i tragično-komične posljedice. Naime, može se po tom Zakonu bolestan čovjek umjesto u bolnicu poslati u zatvor, mogu se i medonosne pčele smatrati opasnim životinjama, može lelekač u Crnoj Gori poći u zatvor kao izgrednik koji remeti nečiji mir. Ugledni pravnici, posebno iz Narodne stranke, pominjali su ı Bogišićev Imovinski zakonik kao izraz narodne volje; potezan je i Dušanov zakonik, govorilo se nadugo i naširoko, najčešće vrlo argumentovano da predloženi zakon treba vratiti u oblik nacrta i dati ga na javnu raspravu. Ali, 46 poslanika DPS-a zabarikadirali su se da odbrane predloženi

DNEVNIK

Zakonik. Jedan je čak tvrdio da ga treba isprobati pa tek ako se

dokaže da nije dobar može se | povući. Onda je opozicija prizvala humor u pomoć. Upozoravala je poslanika da se ne može sve probati da bi se utvrdilo da li to valja ili ne valja. Nije ništa pomagalo, opozicija je prije glasanja napustila Skupštinsku salu, vladajuća partija, kao i uvije, podigla je šumu složnih ruku i izglasala još jedan jednopartijski zakon. Ko zna koji po redu. Oči- | gledno vlast vrlo umjesno stvara mehanizme da opstane. Demokratska partija socijalista odrekla se komunističkih simbola, i Titogradu je zamijenila ime ali, zadržala je svu imovinu Saveza komunista Crne Gore čiji je, intimno, ideološki nastavljač, a činovnički imovinski nasljednik. Razumije se, oni su naslijedili imovinu na osnovu zakona koji je izglasan u višepartijskoj Skupštini Crne Gore. Izglasan je jednopartijski složno kao i Zakon o javnom redu i miru O ko-

jem je riječ. Ništa novo, zakon-

ska tortura većine ne dešava se | prvi put. Tempora mutantur, ali ne i mi s vremenom.

Slušam jutarnje radio-vijesti u 6 sati. Ljudi seljačkog porijekla rano ustaju, mi koji smo sa sela |

znamo za ljepotu svitanja, moja | kćerka Irena zna kako izgleda | ·

zora samo kad žuri na kakav jutarnji voz. No, slušam vijesti i čujem da je gospodin Radovan Karadžić ponudio gospodinu Džimiju Karteru da uzme učeš-

ća kao mirovni posrednik u bo- |

sanskom ı andrićevskom Kara- |

kazanu. Vijest mi se dopada. S |! jedne strane, znam Karadžića kao mudra čovjeka, s druge strane dopada mi se Džimi Karter. Ne zato što je on uspješno posredovao u Koreji i na Haitiju, nego jednostavno zato što ima plemenito lice, što nekako pito- | mo gleda kad govori, što je ČOvjek od finoga reda i rada. Kad je ulazio u Bijelu kuću rečeno je da će biti melem na niksonovskoj rani. On je još melemnije izgledao kad je izlazio iz Bijele kuće, stišan kao što je ! 510, пе prati ga nikakva krupna riječ kao velikog. predsjednika. On je naknadni veliki predsjednik, poznavaće mu se lik na dolaru mnogo duže nego nekim krupnim predsjednicima. Ja čak ne smatram da će gospodin Karier napisati bosansku bajku, ali drago mi je ako dođe čovjek koji je uvijek ljudski nasmijan, koji iskreno gleda. Dobro došao – ако dođe.

(Autor je predsednik Narodne stranke Crne Gore)