Borba, 17. 12. 1994., str. 22

| ODSHĆA. - ___ . ~ NI|

Poučene nizom novijih iskustava domaćeg shvatanja spektakla, glamura i uopšte šou-biznisa, hvatala nas je blaga jeza kad su organizatori najavljivali spektakularni izbor za naj-tinejdžerku. No, kako je sve moglo da bude, ispalo je sasvim pristojno. Devojke, za divno čudo, nisu ličile na kandidatkinje za nove „Palmine* pevaljke, nisu se šetale na štiklama i u kupaćim kostimima sa ponižavajućim brojevima u rukama (da se žiri ne zbuni). Kad već pominjemo žiri, valja reći da je sastavlien kao upisna komisija novinarske školice (Bobićeva, Piroćanac, Hadži-Antić, Karadžić...)

Tinejdžerke su u ritmu tehno, rep, dens ili fanki

muzike izlazile pred publiku i pokazivale šta znaju i smeju. Generacija definitivno ne zna za zent (o demodiranom stidu da ne govorimo), te je na sceni

Pobeda plišanog mece

%

bilo i bičeva, lanaca i sličnih rekvizita, pa verovali ili ne, čak i jedna metla.

Nakon što su pokazale kakve su pozerke i igračice, obećale su da će marljivo učiti i raditi, kloniti se droge i alkohola, neće se zaljubljivati u lovu nego u karakter, a posebno će izbegavati tipove s pištoljima. „Morao bi da bira između mene i njega, jer nositi pištolj nije lepo“, doslovno je rekla jedna kandidatkinja. Il, ma kako to bizarno zvučalo, pobedio je čedni stil. Pobednica Anita Lalić nastupila je sa plišanim mecom! 3

Tračak sumnje u data obećanja izazvali su momci, pardon tinejdžeri u kožnim jaknama, dizelkama, okićeni „kajlama“, koji su pritrčali devojčicama nakon fešte.

S. Miličić

R. Kupres

Diskrecija zagarantovana

Poziv

(„Balkan ekspres“, 9. decembra 1994)

Hoćemo ·_ Ватепа!

Povratak u svetlu budućnost Varikina Sitija

.

Piše: Marija Ivanić

Varikina Siti je podeljen između dva gangsterska klana: reketaši protiv milicije. Njihov rat za teritorije ušao je u poslednju fazu.

Prvo su došli, kao i obično, agitatori. Zagovornici prave ideje i njeni promoteri, demagozi. Vikali su dugo i istrajno, izdeljeni u partijske horove: Oni: (gromko) Mikoo, Jel' to tvoja kuća?! i

On: (oprezno) Aha, što pitaš?

Oni: (ракета Kakve ti se to šuše molaju po kući? Vidi, sve ti izedo-

e.

On: To su mi komšije. Ne mogu mimo njih.

Oni: Pa si im zato put napravio. Mnogo si, bre, glup Miko.

On: Ma kako ću bez pula?

Oni: Nek ti pop objasni šta je post, mi ćemo levitaciju, pa ćeš da letiš

kao soko sivi. > On: Znam, al' neću da gladujem. Oni: Ti si, Miko, nerazuman čovek. Posle je Božić, pa slava...*

| pristade Mika.

Posle su došli radnici s tenkovima, Trudbenici s oružjem u rukama, zaposeli su staze i bogaze, pa su dugo i istrajno rušili. Trebalo ih je hraniti, dok rade, dok se žrtvuju, pa dadoše i Mika i komšija, a bogami i Mica plati svoj deo. Deca joj gladna i iscepana, a drpa kako koji prođe. I u stvarnosti, i u metafori.

Poče Mika da ropće, a Mica da bogoradi. Tada ulicama pođoše provokatori. Pijani doušnici, plaćeni agenti, drukaroši i lopovi, hiv-džankoze, odrtaveli udbaši. Vikali su i beležili, beležili i vikali, otkucavali k'o taksimetri. Oni: Jesi P gladan Mikooo?!

On: (iznemoglo) Jesam. пе

Oni: Što, a ko ti uze? pr

On: (gnevno) Prokleta država, proklete komunjare, prokleti četnici,

Hrvati, Muslimani, svi u kolo amo da se poigramo. i

Oni: Huliš, Miko, izdajniče. I platu tražiš, i struju, i benzin. Sve da ti |

da država, a? |

Potom dođoše odredi isključivača. Sekli su tamo, pa su sekli amo. Seku oni tamo, Mika beži 'vamo, oni amo, Mika trči tamo, pa jopet. Poče Mika da dahće, i Mica, i deca.

Oni: Je !' dobra Palma, Miko? Vidi kakve ribe.

On: Ma dobre su, ali bez struje ne mogu da gledam. -

Oni: A je I' ti hladno, Miko? ·

On: Hladno, hladno! =

Oni: Imaš Micu pa se grej. = ;

A onda krenuše Žžbirovi. Po ulicama, autobusima, nadvoje, natroje. Uđoše u kuće, otvoriše frižidere, povadiše čarape i gaće. Pa udri.

Oni: Odakle ti meso, Miko?

On: (jeca) Pa, kupio sam.

Oni: (sarkastično) A odakle.ti pare, Miko?!

On: Zaradio.

Oni: A kako?

On: Pa, radio sam.

Oni: (službeno) Gde ti je potvrda?

On : Na mojim rukama.

I prebiše Miki ruke. • Dok je tako ležao prebijen na ulicama Varikina Sitija pridoše mu aqgitatori. Oprezno se prišunjaše demagozi. I·počeše uzvikivati: Oni: EJ, Miko, jesu li te to iz tvoje kuće izbacili?! On: Jes' što pitaš? Oni: Tebe svaka šuša iz kuće izbacuje. Uzmi, Miko, motku pa sve to rasteraj.

Ali Mika ćuti, prestavio se, pa dođoše drugi psi i zakopaše ga i podigoše mu spomenik na kojem je pisalo:

Il, bio jednom jedan pas,

i, ukrade meso kuvaru,

i, kuvar uzme nož,

i, iseče ga.

Il, dođoše drugi psi...

*) Ovakve dijaloge dugujemo pok. književniku Janku Veselinoviću, poznatom po eliptičnim dijalozima od po strahu-dve. Razumljivo, plaćali su ga po šlajfni.

Bratstvo

po benzinu

Ako vas kojim čudom ili poslom put nanese u Angolu, ne brinite — postoji najmanje jedan razlog da se osećate kao kod kuće. Benzina ima na „uličnim pumpama" onoliko koliko imate para. A jeftiniji je nego kod nas!

Ј Е