Arhiv UNS — Selo
vredi, како zbog činjenice što su bila malobrojna i obuhvatala male površine, tako i zbog toga što ni politika same države nije skoro uopšte vodila računa o unapređenju naše poljoprivrede, Kapitalistički odnosi i karakter slare vlasti kojoj nije bilo stala do unapređenja našeg sela, udarili su, kao i svuda, svoj pečat i radu državnih poljoprivrednih dobara. Ona su bila daleko od toga da daju seljaku sjemensku robu, priplodni materijal, sadnice i drugo. Ona nijesu vodila kurs pomaganja seljaka. Proizvodi državnih poljoprivrednih dobara bili su plijen veleposjednika i bogatih Ijudi. Narodna vlast je znatno povećala broj poljoprivrednih dobara, koja su raspoređena po čitavoj zemlji. Danas imamp 141 državno poljoprivredno dobro saveznog, republikanskog i polcrajinskog karaktera. Kada se tome doda veliki broj sreskih i mjesnih' poljoprivrednih stanica, onda ukupna površina državnog socijalističkog sektora u poljoprivredi pretstavlja 2 o/ 0 od ukupne obradive površine u našoj zemlji. lako ova cifra nije u odnosu па čitavu obradivu površinu velika, ona ipak znači krupnu promjenu u strukturi naše poljoprivrede. Prije svega, nije suštinski ni bitan taj odnos u površini bitan je karakter tih površina u. odnosu па zadatke i perspektivu razvoja naše poljoprivrede. Pravilan rad koji treba obezbijediti u državnim poljoprivrednim dobrima daje mogućnost ostvarivanja čvrste spone između državnog i zadružnog sektora u poljoprivrednoj proizvodnji, a time i pružanje pomoći radnom seljaku koji tu pomoć očekuje od državnih dobara kako u pogledu dobijanja kvalitetnog sjemena, priplodnog materijala itd., tako i u pogledu primjene raznih agrotehničkih mjera, savršenijih načina obrade zemlje i drugih tekovina savremene agronomske nauke. Baš zbog toga što odnos veličine državnog sektora premž zadružnom i privatnom nije i ne smije da bude mjerilo uticaja državnog sektora na čitavu poljoprivrednu proizvodnju, zadaci državnih poljoprivrednih dobara su izvanredno važni i složeni. Poljoprivredna dobra, zato što se nalaze u rukama narodne vlasti i služe narodu, treba svojim radom đa postanu uzorna ргеduzeća za rukovođenje i organizaciju poljoprivredne proizvodnje. Ona su po svom karakteru u velikoj prednosti pred sitnim domaćinstvima, jer pretstavljaju krupna preduzeća na kojima je mogućna primjena tekovina savremene poljoprivredne nauke, što se uvijek u potpunosti ne može sprovesti na malim i razdrobljenim poljoprivrednim posjedima. Pored svih teškoća, kao što su: nepostojanje glavne mreže državnih dobara, velike štete koje je rat nanio poljoprivredi, potrebe dužeg perioda vremena za njihovu organizaciju, itd., kojc
4