Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

kvoga šta od pčelara, koji seje pokazao napolju teoretičkom i praktičkom, dočimg. J. je za mene zvijezda nepoznata, od koje do sada nisam ništa čuo, a i kritika je sama puna protuslovja i velike nelogičnosti. To bi bio u kratko odgovor g. J., ali volim, da se malko dulje s njime pozabavim. U dalnjim relcima mi predbacuje, da ništa ne čitam, da čitam samo: »Hrvatsku pčelu«, a druga knjiga da mi je sam pčelac. Tako da sam ocjekao o literaturi pčelarskoj. I napokon mi preporučuje, da proučim pčelara Živanovića. Tuj se je g. J. malko prenaglio, da takav sud o meni javno iskazuje. Neka bude uvjeren, da danas ima malo kolega, koji se ne bi čitanjem bavili, jer se danas neda bez čitanja živjeti. Pa na koji način bi se i ja usudio stupiti u javnost na polju pčelarskom, da ne bi bio proučio bar većinu sistema džirzonaka? Otkle sam se i naučio pčelariti, nego iz knjiga i iz praktičnog neprestanog rada? U preparandiji borme se je o tome slabo podučavalo, pošto nismo imali uzDrpčelinjaka, a i ovdje u mojoj okolici na daleko i široko nije bilo nikakvog uzorpčelinjaka, dok nisam ja kao povjerenik podučio narod o pčelarstvu. Danas ih imade već mnogo. Nije bilo dakle druge, nego uči sam. Nasuprot pako bi ja mogao dokazati g. Jermanu, da on nije pročitao pravo ni »Hrv. pčele«, pošto on meni preporuča, da proučim pčelarenje prof. Zivanoviča. Ne temelje li se moje košnice na Živanovićevoj amerikanki? Ta veličina ramioa je ista i leže sječimice, kao i u Živanovićevoj i otvaraju se ozgora. Nije li bio Živanović prije par godina glavni suradnik «Hrv. pčele«? I ja njegovih koševa imadem do 30 komada napunjenih. Nisam li ja dobro proučio pčelarenje prof. Živanovića, onda ne znam, tko ga je? ! Napokon bi mogao g. Jermanu doviknuti i to, da on nije pravo proučio pčelarenje prof. Živanovića, pošto nije razumio, kada sam tumačio umjetno rojenje točno po Živanovićevom naputku, koje sam prokušao sa podravskim pčelarima i, skroz valjanim pronašao, jerbo je najnaprednije od svijuh .... Izvoli se samo, dragi brate Jermane, obratiti na veleč. g. župnika Kovačiča u Kuzmincu, kako starac i umjetan roj lijepo uspijeva u njegovom vrtu, kojeg sam izveo na učiteljskoj skupštini kotara ludbreškoga dne 31. svibnja t. g. pred stotinu slušatelja raznih stališa. A kada bi ti valjano znao Živanovićevo pčelarenje, ne bi me bio po dva puta pitao za umjetno rojenje i bilježio si. Sto još više opažam iz čitave kritike Tvoje, da Ti duh nije bio sasvim prisutan kod mog predavanja, jerbo o literaturi kakvoj pčelarskoj nije bilo ni govora. Plan hrv. pčelar, društva u Zagrebu i u Osijeku ne dopušta ni o kakvoj opširnoj i velikoj teoriji, a kamo li o literaturi jošte. Sav rad povjerenika ima se kretati lih samo oko praktičnog racionalnog rada pčelarskog. Vidi planove u »Hrv. pčele«! Da mi je prva knjiga bila »Hrvatska pčela« i da mi je

ona kriva, što sam ja danas upravo strastven pčelar, to je istina. Što preporučam svagdje slušaocima svojim »Hrvatsku pčelu« i to je istina, jer drugoga lista mi danas nemamo te struke jednakog. Ta ona je do danas već sve u glavnome kroz 20 godina kako izlazi, iznijela na vidik ne samo domaće, nego i strane pčelare, pa i još danas donaša. Nikada im ipak neću preporučiti nikakovih njemačkih knjiga te struke, jerbo su većina njih pretjerane i neizvedive, te podnipošto za naš narod nisu, koji se naj\'iše poljodjelstvom bavi i želi koristi imati od pčelarstva. One su samo za ljude bogate i bez zanimanja . . . Zaliti je samo to, što je »Hrvatska pčela« za pojedinca seljaka preskupa, pošto sveudilj za ovaki list ima još i danas premalo pretplatnika. Dalje navada g. J., da sam pravio krupne giksere. Na ovo ne mogu za sada ništa odgovoriti, jerbo ih ne znam, nego molim g. Jermana, da mi sve giksere, krupne i sitne, točno navede; neću li ih biti sposoban ja opravdati, zamoliti ću stare i ovogod. moje slušatelje diljem Podravine. Ne budu li je ni oni sposobni, tada polažem svoju povjereničku čast i preporučiti ću na svaki način g. Jermana za daljnjeg povjerenika. Sramota bi bila za hrvatsko pčelar, društvo u Zagrebu, da ima povjerenika nakičenog sa gikseri. Ujedno sam uvjeren, da te giksere neće biti teško g. Jermanu navesti, pošto sam mu isti dan predao glavni nacrt svojih svih ovogod. predavanja i sve što sam govorio, praktički sam izvađao i opet samo ono, što je prokušano već u pčelarskom svijetu, te valjanim pronađeno. G. J. još navada, da ja mislim za svoju košnicu »hors concours«. Ovime opet samo potvrđuje, da ne čita »Hrv. pčele« (str. 41. zadnji redci od god. 1889, odgovaraju mu na to.) A da ne odgovara zahtjevima današnjega pčelarstva molim dokaze, pa ću je skupa sa gikseri opravdati i navesti mnijenje drugih pčelara, koji su ju prokušali, što mi pišu o njoj, dočim g. J ju je istom prvi puta tada vidio! Ovakvoga samo šta. kazati, a. ništa ne navesti, ne vrijedi danas za naobraženi svijet. Moja pako košnica, Bože dao, da bi postala »Seljačka džirzonka«, jer je tih slušatelja do sada bilo najviše, izim par svećenika, učitelja i obć. činovnika. I ja više danas ne poznam pčelara, koji bi pčelario i novac ulagao u pčelarstvo, a ne bi želio, da mu se isto s dobitkom naplati, pa i valjda g. Jerman drugo ne želi! ? 0 daljnjem određenju moje košnice danas ne odgovaram već preporučam opet g. Jermanu »Hrvatsku pčelu«; neka još jednom pročita članak na str. 38. do 42. t. g., pa će znati njezino određenje ... da je namijenjena hrvatskome narodu. Imam i ja nekoliko divnih predmeta iz Njemačke i Češke, za pol cijene predati ću ih dragovoljno g. Jermanu. Ovoliko za sada. U Imbriovcu, 9. rujna 1900.

Mijo pl. Kos,

povjerenik hrv. pčelar društva u Zagrebu

Razne vijesti.

Glavna skupština. Pčelarsko društvo u Vukovaru obdržavalo je dne 28. listopada 1900. u 4 sala popodne svoju godišnju glavnu skupštinu slijedećim raspravnim redom: 1. Pozdrav predsjednika. 2. Čitanje zapisnika glavne skupštine od g. 1899. 3 Izviješće tajnika o društvenom radu u god. 1900. 4. Izvještaj blagajnika o stanju društvene blagajne i imovine. 5. Izvještaj o društvenom pčelinjaku. 6. Izbor dvajuh revizora za pregledanje

društvenih računa. 7. Izbor dvajuh podpisatelja zapisnika glavne skupštine. 8. Mogući predloži. Dobra pčelarska godina. Kod nas i u Srijemu jadikuju pčelari, da tako zle godine, kao što je ova, nisu skoro doživjeli, a piše nam marni pčelar Ivan B übanj iz Kraljevice (Hrvatsko primorje), da je on ovom godinom veoma zadovoljan. Od lo napučenih džirzonaka izvrcao je on proljećem 60 kgr., a pod jesen, za cvatnje

TEČAJ XX,

»HRVATSKA PČELA«