Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

Mi znamo, da se ovi zadaci nisu izgubili iz vida, ali mi želimo i to, da se odlučnim korakom krene napred, ne u prazno ,ne u neizvjesnost, nego u borbu i u susret ljepšoj budućnosti. Nema sada mjesta samo zadovoljnom trljan ju ruku, kao da su dobivene bitke, koje će odlučivati sudbinom naroda. Nikakve bitke nisu dobivene, bitke tek treba da dođu!

Dr. Stojadinović u Parizu i Londonu

Ministar pretsjednik i vanjskih posala Dr. M. Stojadinović bio je prošlih dana u službenom posjetu Parizu i Londonu, Svrha ovog puta bila je produženje ugovora o prijateljstvu i trgovinskog ugovora između Francuske i naše zemlje. Od toga još važniji su razgovori, koje je Dr. Stojadinović ovom prigodom imao sa francuskim i engleskim državnicima. Prolazeći kroz Italiju on se je sastajao i s predstavnicima fašističke Italije. Ovaj put Dr. Stojadinovića ima svoje posebno značenje i radi toga, što pada neposredno iza rekonstrukcije vlade, koju je Dr. Stojadinović proveo, iza sklopljenog sporazuma između SDK i UO, i neposredno pred otvaranje novog zasjedanja beogradske Narodne Skupštine.

Grof Dorgeres i »Hrvatski dnevnik«

U Francuskoj postoji neka »seljačka stranka «, koju predvodi jedan grof po imenu Dorgeres. Ta je stranka među samim francuskim seljacima, a da o drugim narodnim slojevima i ne govorimo, veoma omražena i toga grofa ne uzima tamo nitko ozbiljno. On ima u francuskom demokratskom parlamentu svega jednog zastupnika. Inače se übraja u desničarske (čitaj: fašističke) grupe. Propagira povratak na prošlo, što znači da nije prijatelj napretka, već želi povratak vremena robovanja i nasilja. Čudno je da ovo nije poznato »Hrvatskom dnevniku «, koji se toliko zaletio, da na čitavoj stranici donosi hvalospjev tomu grofu i njegovoj sićušnoj političkoj grupici, kao da u Francuskoj i nema drugih velikih narodnih pokreta i političkih organizacija koje predstavljaju demokratsku Francusku. Oni koji predvode potomke Matije Gupca i smatraju se tumačima seljačke ideologije, trebali bi ipak imati malo više obzira prema tim potomcima tog seljačkog mučenika, a ne svoje stupce posvećivati potomku srodnika tlačitelja Matije Gubca i njegovih supatnika. Ima daleko zamašnijih problema. J. R.

»Hrvatski Dnevnik« na lomači!

»Hrvatski Dnevnik«, donosi ovu vijest: »U ponedjeljak je u Herceg Novom spalila jedna rulja pod vodstvom nekog Buzolića »Hrvatski Dnevnik« u znak protesta, što »Hrvatski Dnevnik« ne piše, како bi se nekom htjelo«. » Vreme « donosi istu vijest, pa kaže, da se je to dogodilo u izbornom srezu g. Mirka Komnenoviča, jednog od prvaka grupe g. Ace Stanojevića. »Vreme« kaže: »Revoltirani narod, predvođen svojom omlađinom, na javnom trgu spalio je u Herceg Novom sve brojeve »Hrvatskog Dnevnika« koji su toga dana stigli u Herceg Novi. Sa ovim aktom protesta solidarisali su se svi Srbi i Hrvati u Herceg Novom«.

Može li seljak platiti dugove?

Od 1932. do danas stoji kod nas na dnevnom redu pitanje seljačkih dugova. Prije nego što je došao zakon o zaštiti seljaka dužnika, banke i njihovi advokati u štampi tvrdil| su da seljak nije prezadužen ,da može da plati i da nije pitanje kako da se pomogne seljaku nego kako da se pomogne bankama, da one dođu do jeftinog kredita. Pa i one mjere koje su oglašene kao zaštita bile su predviđene na kratko vrijeme. Zato je svake pola godine ponovo rješavano o seljačkim dugovima i svaki put javljali su se isti advokati, da je prošlo vrijeme u kome se zaštita mogla još nekako pravdati. Njihova ustrajnost nije bila bez uspjeha. Oni su naročito nastojali da prodru s predlogom da zaštita ne bude opća, nego pojedina tako da sud ima da odredi je li seljak sposoban da plati. Kod ovakvog stanovišta uzima vjerovnik na sebe da dokazuje je li njegov dužnik sposoban da plati. Mnoge Uredbe od 1932. isticale su da je riješenje koje one donose konačno i pravedno. Takova je bila i posljednja. Njezina osnovna značajka je da je u njoj izvršena klasifikacija dužnika. Ona je vodila računa o dužnicima prema visini njihovog posjeda i veličini duga. Utvrdila je rok unutar koga se imaju isplatiti dugovi i obroke u kojima će se vršiti otplata. S druge strane, ona je utvrdila za koliko se smanjuje dug pojedinog dužnika. To je sa stanovišta dužnika. Sa stanovišta vjerovnika Uredba je odredila koliko će od oproštenog duga pasti na vjerovnika, I koliko na državu. I drugo, preI ni jela je sva potraživanja na Privilegovanu Agrarnu Banku kao općeg vjerovnika, a ranijim vjerovnicima ima banka da da naknadu, tako da oni mjesto seljaka dobijaju za dužnike PAB, Dugove, koje seljak nije mogao da '.plati, jedno radi krize, a drugo radi toga što su silno narasli zbog visokih kamata, mobilisali su vjerovnici, nešto smanjene. Seljak je bio pod zaštitom od god. 1932. i vjerovnik nije imao ništa od I svog potraživanja. Najnovija Uredba predvidjela je način otplate i, prema tome, vjerovnik je mogao da je pozdravi. Utoliko pri| je, jer je na neki način mobilisan njegov kapital, koji je za njega bio mrtav, jer je seljak bio nesposoban da plati. Zato bi se ova Uredba mogla nazvati i Uredbom za zaštitu vjerovnika. U vrijeme kad je ona donijeta vladala je ovakva ocjena privredne situacije. Cijene žitu su skočile do 170 dinara po mtc. Izvoz je oživio, a godina je dobro ponijela i prema tome nema nikakve sumnje da seljaku ide dobro i da će on moći vrlo lako platiti obroke duga. Čitave godine advokati pišu da je agrarna kriza riješena u svijetu i kod nas. Trebalo je sačekati prve otplate, pa da se pokaže koliko je seljaku zbilja bolje. Banke su prijavile (sa zadrugama zajedno ima ih 4140) 651. 1155 dužnika, s dugom od 2 milij jarde 816 milijuna. Ovi dužnici trebali su 15. veljače da plate prvi obrok u iznosu od 230 miliju' na. Do 15. rujna oni su platili

svega 75 milijuna. Na 15. stude- i na dospijeva drugi obrok. Zar će i platiti drugi obrok onaj, koji nije i mogao da plati ni prvi? Čim se pokazalo da seljak nije platio odmah su došla tumačenja. Uzet ćemo ono, koje je najkarakterističnije. Jedni tvrde, i odmah se zna s koje su strane, da se seljak pokvario u toku nekoliko godina pod zaštitom. Agrarna kriza je prestala, seljak je pun para, pa ako ne plaća šta može biti drugo nego da se pokvario. Isplatu jednog dijela prvog anuiteta izvršili su samo 271.452 dužnika. Znači da njih 379.703 nisu | ni pokušali da plate. Nasuprot ovom tumačenju o I pokvarenosti seljaka treba dati i tumačenje, će pokazati za- i isto je morao da se nakon prve I godine novog dužničkog režima I pokaže ovaj rezultat. Prvo agrar- i na kriza nije riješena. Postoji iz- | vjesno poboljšanje, relativno pre- 'j ma godinama duboke krize. To i poboljšanje nije se osjetilo na či- I tavoj liniji, za sve poljoprivredne i proizvode, nego samo za one koji | se izvoze. Poboljšanje je neznatno, tako da su i njegove posljedice za seljaka minimalne. Drugo, samo izvjesni krajevi proizvode viškove za izvoz. To su uglavnom oni, na kojima se pojavljuje Prizad da intervenira. Ako se govori 0 izvjesnom popuštanju krize, onda se to može kazati samo za ove krajeve. Treće, i u tim krajevima seljak ne dobi ja burzovnu cijenu za žito, nego daleko nižu. A kad kod nas govore o popuštanju agrarne krize, onda se navode burzovne cijene, kao da seljak donosi svoje žito u mramorne palače, | a ne prodaje trgovcu - posredniku. Četvrto i ništa manje važno jest, da je seljak već godinama pod udarcima krize. On je iscrpljen, njegova radna snaga i njegova stoka. Njegovo oruđe je zapušteno i potrebna su mu sredstva, da bi ih mogao obnoviti. Kad se to čini iz godine u godinu, može seljak da odvoji jedan dio novca, koji dobije kad proda plodove 1 na druge izdatke, pa i na otplatu dugova. Ali kad treba popraviti i mijenjati sve iz temelja, počevši od krova nad glavom do košulje i od pluga do ograde na njivi, onda i najviše cijene i najrodnija godina ne mogu dati koliko treba pa da se sve podmiri. Pa kad se nalazi u takim prilikama, onda će seljak donijeti sasvim zdravu odluku, da je mnogo važnije da on najprije osigura svoj život i život porodice kao proizvođača, da spremi sebi oruđe s kojim će da radi, pa tek onda može misliti i na dugove. To je neumoljiva logika stvarnosti. I dotle, dok nije u položaju da ima takve viškove s kojima može raspolagati, pa da ne ograniči ni svoje potrebe, da bi se održao u životu kao čovjek i kao proizvođač, seljak dotle nije sposoban, u ekonomskom smislu, da plati dugove. A drugog kriterija nema za određivanje te sposobnosti. Nije, gospodo, pokvarenost uzrok, nego seljak ne može da plati. I ne čudite se, ako ne plati drugi i treći obrok.

Unitarizam JRZ. i JNS. BORBA ZA NARODNO JEDINSTVO A PROTIV FEDERACIJE

Beogradska »Samouprava* glavni organ JRZ, priopćuje ovu zanimljivi* bilješku: »Nakon potpisanog sporazuma o proceduri mnogi vodeći hrvatski listovi, udarajući na ideju narodnog i državnog jedinstva, na unitarističko uređenje države s naročitom tendencijom obaraju se samo na JNS, koja su i sami već davno sahranili. Gospoda se varaju u računu i žele zametnuti trag. Ne napadaju oni JNS zbog njih, nego zbog sebe... Nije JNS jedina unitaristička stranka u Jugoslaviji. Unitarizam je prihvatila ogromna većina Srba, Hrvata i Slovenaca g. 1918. preko legalnog svog predstavništva Narodnog Vijeća u Zagrebu i to onda, kad nije ni postojala JNS. Tek 10 godina poslije toga skalupljena je JNS, koja nije nikada imala oslona u narodu i koja ga nema ni danas, što se Srba tiče, oni su svi bez razlike uvijek bili unitaristi, protivnici federacije i triju narodnih suvereniteta, protivnici cjepanja ove naše države. Ako se i danas u tom velikom pokretu nalaai JNS, to ne znači, da ta ideja ne valja. Ali nisu gospoda iz JNS jedini unitaristi. Sve stranke, koje dana* postoje, ispovjedaju unitarizam i ideju državnog i narodnog jedinstva. U tom velikom narodnom pokretu, koji je zatalasao sav naš jugoslavenski narocf našli su se i pristaše JNS, ali kao iščezavajuća manjina. Sada kad se stvara veliki narodni front za cjelinu i nedjeljivost Jugoslavije, za državno i narodno jedinstvo, a protiv cijepanja ove države u federacije sav se narod spontano svrstava u jednu snažnu neprobojnu falangu, bez obzira na prošlost«.

Prof. Lukas za fašizam

U polemici s beogradskom »Javnosti«, povodom tvrdnja, da je on propagator teorija o gotskom porijeklu Hrvata, proi. Filip Lukas piše u »Hrvatskoj Reviji «; »Što ja mislim kritično o fašizmu i hitlerizrnu kao socijalno-političkim pojavama, to je moja stvar. Zdravi pak hrvatski interesi od nas traže, da te velike pokrete u životu dvaju naroda i država, stvorene slobodnom voljom i pristankom tih naroda, ne napadamo, jer ne ugrožavaju naš nacionalni i kulturni život. Mi, nasuprot, znamo, da je naša kultura najvećim dijelom bila baš nadahnuta tvorevinama tih naroda, te da njima imamo da zahvalimo najveći dio našeg stvaranja, pa da se i danas u okviru tog stvaranja vrši naš kulturni razvoj. TI NARODI I DANAS STOJE NA BRANIKU EVROPSKE CIVILIZACIJE, NACIONALNOG PRINCIPA I NACIONALNE KULTURE, KOJE SU UGROŽENE«. Tako g. profesor Lukas. Mi smatramo, da je to, što je on napisao, jedan kulturni skandal za koji bi on morao da odgovara kao javni radnik. Neka taj gospodin dokaže svoju tvrdnju, da ovi narodi (ili bolje reći: režimi) na koje on misli, danas zaista stoje na braniku evropske civilizacije i kulture. Mi ćemo mu drugom prilikom dokazati upravo obratno, t. j. da fašizacija onih zemalja znači stvarno povratak u barbarstvo, znači anticivilizaciju i antikulturu.

Esperanto ROMAIN ROLLAND O ESPERANTU

»Treba ostvariti, da se esperanto obvezatno uvede i službeno podučava u svim pučkim školama, jer inače ne može da postoji nikakvo ozbiljno, dugotrajno, općenarodno zbliženje. Da bi narodi živili u slozi, moraju se prvo upoznati. Esperanto mora da vrati sluh onima, koji su gluhi, jer su stoljećima bili ograđeni svojim jezicima.«

Strana 2.

»NOVI LIST«

Br o J 3.