Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

NAŠE SAMOUPRAVLJANJE: SAMOUPRAVA LJUDI U RASPODJELI

P R [G LED EHBH

Izabrani članci i vijesti: „Vjesnik", „Rad", „Borba", „Politika" „Oslobođenje", „Informator"

VJESNIK

Izlaganje Edvarda Kardelja na skupštini Stalne konf erenci je gradova u Nišu

POČETKOM STUDENOGA prošle godine održana je u Nišu skupština Stalne konferencije naših gradova, na kojoj su tretirane najznačajnije_ pojave i problemi komunalnog i društvenog samoupravljanja. U tim raspravama sudjelovao je i potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća Edvard Kardelj. Tom prilikom drug Kardelj je iznio značajne misli i precizirao neke aktuelne pojmove iz funkcioniranja našeg sistema samoupravljanja. Evo sažetog prikaza i kratkih izvoda iz njegova izlaganja na toj skupštini: »Potpredsjednik Kardelj govorio je o nekoliko osnovnih problema koji se javljaju u procesu razvoja komunalnog sistema i jačanja samoupravnosti privrednih i drugih organizacija u komuni. Tačno je rekao je on da komuna nije narodni odbor, da je ona jedan specifičan splet unutrašnjih i društvenih odnosa, specifičan splet uzajamne zavisnosti raznih faktora u komuni. Tačno je. isto tako, i to da je veoma štetno svako administrativno upletanje narodnog odbora u poslove poduzeća. Svaka nadležnost narodnog odbora koja bi mogla da koči, da deformira samoupravljanje proizvođača, samoupravljanje u radnim zajednicama, bila bi naopaka. Ali, kako je rekao potpredsjednik Kardelj, narodni odbor je vodeći organ, društveni organ komune, on je odgovoran za stanje u komuni, za razvoj odnosa u njoj i za rad privrednih organizacija i ustanova, za tempo produktivnosti rada, za materijalni položaj ljudi itd. Kada je narodni odbor odgovoran za sve to, onda je jasno da on mora imati prava i sredstva na koja će se ta odgovornost oslanjati. Potpredsjednik Kardelj je rekao da se uglavnom radi o tome kako osigurati samoupravnost radnih zajednica, radnih kolektiva i uopće samoupravnih organa, a da se u isto vrijeme osigura i rad narodnih odbora na način koji neće biti subjektivističko, administrativno miješanje u poslove tih samoupravnih organizacija. Plan komune prvenstveno treba da ističe one elemente koji podstiču sve

snage u komuni na što veću produktivnost rada, na što veći porast nacionalnog dohotka putem najracionalnije upotrebe i primjene vlastitih snaga i sredstava i na uspoređivanje tih sredstava sa sredstvima šire društvene zajednice. Potpredsjednik Kardelj je dalje rekao da plan komune predstavlja program privrednog razvoja komunalne zajednice i prema tome ne treba da ima istu ulogu kao plan federacije ili republike, čiji je prvenstveni smisao usklađivanje proporcija u privrednom razvoju. Plan komune treba da bude oblik povezivanja materijalnih aktivnosti svih faktora u komuni, ne kočeći njihovu samostalnost. To ne znači nastavio je potpredsjednik Kardelj da se treba odreći i direktnog utjecaja komune, odnosno narodnih odbora kod izgradnje pojedinih objekata. Narodni odbor ne može prepustiti isključivo interesima pojedinih privrednih organizacija u kom pravcu će se razvijati privreda, odnosno snage na oodručju pojedine komune. Normalno je da svaka organizacija teži za svojim vlastitim razvitkom. da promatra stvari kroz prizmu vlastitih interesa, ali treba uskladiti interese poduzeća i organizacija, a komuna je ta koja treba da objedini te interese i da gleda dalje od pojedinih samoupravnih tijela u komuni. Međutim. ori tome narodni odbor sam mora biti odgovoran za svoje planove na isti način kao i poduzeća. Prelazeći na pitanje budžeta i fondova, potpredsjednik Kardelj je ukazao na tendencije cijepanja budžeta na niz samostalnih fondova. On je rekao da takve tendencije imaju i objektivnih razloga i da se ne isključuje mogućnost da će se i u drugim oblastima ići na stvaranje samostalnih fondova pored budžeta. Međutim, čini se rekao je on da se tu ide u krajnost, da se često traže posebni fondovi ne zato da bi se došlo do adekvatnijeg rješenja u društveno-materijalnim odnosima, nego zbog iluzija da će se preko takvih fondova osigurati sigurnije i više sredstava od onih kojima raspolažu pojedine organizacije. Takvu orijentaciju treba likvidirati, jer ona mora oslabiti kontrolu ljudi u upotrebi sredstava. Budž.et je po tradiciji takav da podliježe dubljoj kontroli od strane javnosti, a ovakvi fondovi, pojedinačni, vrlo rado se izvlače od takve kontrole. Govoreći o izvorima prihoda komune. potpredsjednik Kardelj je rekao da komuni treba dati više samostalnosti u formiranju prihoda. To se odnosi i na republiku, jer i ona treba da postane aktivnija u rješavanju privredne problematike i usklađivanju privrednih odnosa na svom teritoriju nego što je bila dosada I komuna i republika treba da dobiju veće mo-

gućnosti u oblasti poreske politike i u određivanju visine doprinosa, da to ne treba da bude usko i kruto postavljeno saveznim propisima, kao što je sada slučaj. Edvard Kardelj je zatim govorio o perspektivi razvoja nedovoljno razvijenih komuna. »Socijalizam se, rekao je on, ne može graditi na slabo razvijenoj materijalnoj bazi. Kako su komune i društveno samoupravljanje najmarkantniji izraz nastajanja socijalističkih odnosa u našoj zemlji, to je jasno da se oni ne mogu formirati u onim komunama gdje ne postoji odgovarajuća materijalna baza.« (»Vjesnik« 2. XI 1961.)

Novo naselje u Tuzli

U NAŠOJ PRAKSI NESTAJU RAZLIKE

D Afl SAV EZfl SI NDI KATA» linU aUeošLAVidE

SEKRETAR CENTRALNOG VUECA SSJ Ašer Deleon iznio je na savjetovanju radničkih narodnih univerziteta značajna zapažanja o nestajanju oštrih razlika među slojevima našeg radnog stanovništva. U vezi s tim ukazao je i na neke principe osposobljavanja radnih ljudi za ulogu samoupravljača. Evo skraćenih izvoda iz te diskusije druga Deloona; »Odvija se proces integracije radničke klase odnosno stapanja njenih do juče heterogenih dijelova. Za razliku od podjele na manualne i intelektualne radnike, na proizvodne i neproizvodne, za razliku od »teorija« o dezintegraciji radničke klase na »srednie sloieve« 1 »prave« radnike ili dezintegraciji zaposlenih na »radničku klasu« i narodnu nteligenciju« kod nas se odvija proces koji vođi u izjednačavanju principa društveno-ekonomskog položaja svih ljudi koji rade, udovoljavanju materijalnog položaja svakog pojedinca od ličnog i kolektivnog rada, odnosno u krajnjoj liniji nestajanju radničke klase kao klase. Ustav, koji je u pripremi, treba sasvim decidirano da izrazi bit tog procesa karakterističnog za sadašnju fazu našeg razvitka ... Stoga je razumljivo i opravdano ua se i radnički univerziteti počinju orijentira ti šire: na sve zaposlene, na javne službe i društvene djelatnosti, jer se u krajnjoj liniji jedinstveni problemi počinju javljati na svim područjima. Potreba za dPuštveno-ekonomsk’m znanjima postaje univerzalna i mi se moramo, osposobiti đia je zadovoljimo . , Želio bih da kažem ovdje koji su po mom mišljenju osnovni pravci daljnjeg našeg rada: Prvo da radničke univerzitete i cjelokupan sistem cl ruštveno- ekonomskog obrazovanja građana 1 proizvođača tako

postavimo da nam on omogući da dođemo do svakog čovjeka, da svakom pojedincu pružimo ona znanja koja on “zahtijeva i za kojima ima potrebu, jer naše društveno uređenje zavisi sve više i übuduće će još u većoj mjeri zavisiti od svakog pojedinačnog građanina, od njegovih sposobnosti, zainteresiranosti, odgovornosti. To je za mene jedan od najhitnijih novih, kvalitetno bitnih, zadataka pred kojima stojimo . . . Drugo, da u izgradnji mreže faktora koji djeluju na društveno-ekonomsko obrazovanje idemo šire nego dosad, a a se ne uokvirujemo u pojedine institucije da ne smatramo idealom razvijanje obrazovne prakse samo u okvirima radničkih univerziteta, nego da prođiremo postepeno sve šire tamo gdje ljudi rade i gdje žive onako kako su se neki i azvijeniji radnički univerziteti već počeli orijentirati, odnosno da postignemo da svaka tvornica postane i bude. na svoj način- radnički univerzitet . . . Treće, ml smo postigli značajan napredak u razvijanju radničkih univerziteta kao ustanova koje ne pružaju samo znanja i informacije nego koje počinju o s P0" sobi java ti ljude za praksu i na bazi praikse. ... Četvrto, mada je nesumnjivo da su radnički univerziteti zaista napravili mnogo u pogledu oslobađanja od verbalnih metoda nastave i u pogledu školskog davanja ekonomskih znanja danas se moramo zapitati u kom pravcu programiranje sadržaja mora da se razvije. Jedan cd tih mogućih pravaca je, po mom mišljenju, izgrađivanje sadržaja na temelju pojava, raspoloženja i P r °" blema koji nastaju u praksi . . . Peto, uklopiti radničke univerzitete u komunu, naći im jcš sigurnije i od-redenije mjesto u okviru mehanizma zadovoljavanja obrazovnih potreba pojedinaca i zajednice . . . Meni se čini da se nalazimo u fazi kada moramo ozbiljno razmišljati o pnlagođavanju obrazovnih ustanova i sadržaja novim kretanjima i promjenama u našem društveno-ekonomskom sistemu . . • (»Rad«, 10. 111 10G2.)

1. MAJ 1962