Beogradske novine

CIJENA 2 FILIRA.

Broj 3. BEOGRAD, četvrtak 6. januara 1916. GODIŠTE 11. UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3, TISKARA: ULiCA VUKA KARADŽIĆA br. 26.

Izvještaj aastro-ugarskog generalnog stožera. "V e 1 i k a b i t k a n a besarabijskoj g r a n i c i. K. B. Beč, 4. januara. R u s k o b o j i š t e : Velika bitka na besarabijskoj granici, gdje Rusi još uvijek svim snagama nastoje, da probiju pozicije austro-ugarskih četa, traje još vazda. Na 4. januara vodila se je ponovno žestoka borba oko T o p o r o u c z a, kao i prijašnjih dana. Tu je došlo do krvav o g i d u g o t r a j n o g b o j a n a n o ž, osobito pako kod lovacke kuće istočno od R a r a n c z e, u kojem se je boju punovno besmrtnom slavom ovjenčala junačka pješ a č k a p u k o v i n j a V a r a ž d i n a c a b r. 16. Isto su odbijeni svi napadi ruski sjeveroistočno od 0 k n a i kod mosne brane U s c i e c s k o. I kod Buczacza je nastojao neprijatelj svim silama, da prodre u naše položaje. Gubici su r u s k i n e i zmjerni. U prostoru od 10 kilometara, lsži pred našim položajima više od 2.300 ruskih lješina. Pojedini ruski bataljuni, koji su pošli na juriš su stanjem oo 1.000 momaka, vratili su se iz boja po izvještaju zarobljenika — sa 130 ljudi natrag. Zarobljenih je bilo 300. Rusko bojište: K. B. Beč, 5. januara. Vojska u istočnoj Galicijii na g r a n i c i B u k o v i n e borila se i juče pobjedonosno na svim tačkama. Na besarabijskom je frontu neprijatelj odmah po podne napadao žestokom artilerijskom vatrom. Napad je pješađije bio ponovno upravljen protivu naših položaja kod T op o r o u c z a na samoj državnoj granici, istočno od Rarancz e. Napađač je uspio, da mjestimice ugje sa svojih prvih osam redova protivu naših linija. Njegove kolone slomile su se sa velikim gubitcima o naše prepreke, a na višo mjesta i mnogo ranije. Hrvatski i južno-ugarski pukovi takmiče se svojom uporn o m izđržljivošću pod ir a j t e ž i m okolnostima. I napadi Rusa protivu

STflJI. mostovnih šanaca kod Uscieczke i u predjelu kod -Jazlovice bili su iste sudbine. - Daljc sjeverno nije bilo nikakvih važnih dogagjaja. T a 1 i j a n s k o b o j i š t e: l’ošto se moglo bolje viditi bila je juče po podne na cijelom primorskom frontu življa artilerijska paljba. U predjelu je K r n a, a naročito kod Oslavija, paljba dolazila do velike žestine. Odbijen je nov napad na D o I j e i napad ručnim bombama na naše položaje sjeverno od M o n t a S a n M i c h e 1 e. Naši uvijatičari bacili su bombe na vojničke zgrade u Alu i Strigna. J u g o i s t o č n o b o j i š t e : Nikakvih promjena. Zamjcnik glavara generalnog stožera: podmaršal pl. Hofer.

Nadvojvoda Fridrik o kranjskim strjel cima. K. B. Beč, 4. januara, Vrhovni je zapovjeđnik vojske maršal nadvojvođa Fridrik uputio podpredsjedniku carevinskoga vijeća dr. Pogačniku svojeručno pismo, u kome mu izjavljuje blagodarnost, što je patriotske osjećaje svoga narođa umio mudro da iskoristi ustanovljenjen dobrovoljnih kranjskih strjelaca. To je primjerno djelo domoljublja i vrlo značajna potpora naše vojske. Kao vidni znak svoga priznanja postavlja podpredsjednikaza pukovskog zapovjednika dobrovoljnih slovenskih strjelaca šestog reda. Dva službena demantija. K. B. Beč, 5. januara. Javlja se iz ralnog stana štampe: Inostrane novine donašaju brzojav navodno iz L o n d o n a, prema kojem je na 26. decembra prošle godine jedna talijanska torpednjača potopila u Jadranskom moru austro-ugarski brod krcat oružjem, dok su dvije talijanske torpednjače jednu austro-ugarsku podmornicu zarobile. Obe ove vijesti su p o t p u n o i z m i š 1 j e n e. K. B. Beč, 5. januara. Ruski službeni izvježtaj javlja na 1. januara: Sjeverno od kolodvora od 01yke (30km. istočno od Lucka) prodrli smo dalje napred, pa smo dobijeno zemljište ušančili.

Ova se vijest odnosi na slijedeću č i n j en I c u: Na 29. decembra pr. godine u 2 sata i 30 minuta ujutro preški su rushi odjeli u navalu izmegju ceste i željezničke pruge Klewon i željezničke stanice 0 1 i k a, ali su svagdje o db i j e n i. Inače se u ovom području poslije tog vremena vode samo neznatni i z v i d n i č k i | b o j e v i. Ovo jasno pokazuje, kako pošteno Rusi fabrikuju svoja izvješća. Diplomatski porazi entente. Ovaj se rat odlikuje, i time, što se on ne odlučtije samo vojnim uspjesima, nego su n isloj mjeri odlučujuće i diplomatske pobjede. Na ovom se području pokazuje Austro-Ugarska i Njemačka daleko snažnija od svojih protivnika. Dok ovi svoje poraze kod zelenog stola nastoje izravnati brutalnošću svojih ludih čina. pi-avcdna st\ar centrainih vlasti jednako jc jiobjedonosna u diplomatskim odajama kao i na bojištu. Jer njihova stvar nije samo prava i pravedna, nego razbor i cilj najbolji su po' magači barjacima Austro-Ugarske i Njemačke. Ove velesile vode rat za svoju političku i ekonomsku slobodu i ostalih nai'oda na moru i kopnu za sva vremena. Zato su se njima priđružile sve vlasti, koje su ugrožene od ruske i engleske osvajalačke manije. Iz ovog se razloga neda ni Grčka nabrkati u rat protiv Austro-Ugarske i Njemačke, pa ako se ona još nije otvoreno izjavila ni za koju stranu, niko ne će veselije pozdraviti oslobogjenje Soluna, nego onaj narod, komu taj grad pripada. Dakle tri politička poraza! Ponajprije je uslijed bezobraznih zatjeva Engleske i Rusije hila prinuždena Turska, da se lati oružja. Onda nijesu mogli diplomati entente spriječiti, da se Bugarska izazvana slijepoćom Srbije nije ipak odlučila oružanom rukom zaposjesti ugrabljenu Makedoniju. Na koncu se je iznevjerila Grčka, makar je protiv nje učinj« n najžešći pritisak i ' nije hljela da bude na Balkanu angjeo čuvar za poražene engleske i francuske čete. I’oraz za porazom! Naravno se mora upamtiti, da se diplomati entente bore za lošu stvar, a povrh toga za stvar, koju je do dana današnjega i na bojnim poljanama pratila nedaća. Ali nezgođe na daju se smiriti ententi. Pošto su ova gospoda već uviđila, da sami svojom vlastitom snagom ne mogu nadja-