Beogradske novine

Sro

t, nel<

lmacp snzivi imlju >dupii >blast tano\

,c

LOG

iara.

koj

Laži entente. posljednjem smo broju našeg lista ocrtali uzaludne pokušaje entente, da |<aju Rumunjsku u rat. Da postignu j, nije gospodi u Londonu, Parisu i gradu nikoje sredstvo na odmet. Ponaj~ 1 ”2ali političkim i diplomatskim i'A<5je su se ali razbile na <\idluci ki-alja i njegove vlade, da ^ ll *(aju neutralnost Rumunije. Kada nijesu a sredstva pomogla, polcušali su Rusi |>m ofenzivom na besarabijskoj granici, : bilo kakovim vojničkim uspjehom ali na ckžanje Rumunjske. |<jako proizlazi iz izvještaja austro-ugargeneralnog stožera, doživljaju Rusi navalama u masama iste neuspjehe, su ih stizavali na Styru i Strypi, kada stojali tamo pod svaku cijenu probiti položaje. Sve se te navale razbijaju pokolebivom junaštvu carsko i krakih četa, koje jednako čvrsto stoje na arabjskoj fronti kao i na Soči, Talijanima, saveznicima Rusa, nakon nmjesečnog krvavog boja nije pošlo za m izvojevati ma i najsitniji uspjeh. Pomozi clakle, lcoj’ može pomoći. Pošto politički, điplomatski, i na poni vojnički pokušaji nijesu mogh

BvU

l.

>iti vlaclu u Bukareštu, da se odluči u saveznika, nastoje sada gospoda od (ite postići svoj cilj laži, svakako njima Dbičajni put.

Reuterov ured, koji poznato osobito voli istinu, javlja inspiriran iz Petrograda, da su austro-ugarske čete ispraznile Czernowicze, pošto su Rusi zauzeli visine, lcoje vladaju ovim graclom. Ovoj laži staje na put objava carsko i kraljevskog stana ratne štampe, koja se' u prvom redu poziva na kratke i jasne izještaje generalnog stožera i podjedno naglašuje, da Rusi nijesu uBukovini postiglinijedan, pa i najmanji uspjehistoje danas tačno na i s t o m m j e s t u, g d j e s u v e ć n e k o1 i k o m j e s e c i. Rusi su na besarabijskoj granici već često puta i z m i š'l j a v a 1 i p o b j e d e, kad ih nijesu bili u stanju izvojevati. Valja se samo sjetiti borbi u maju prošle godine, kada su Rusi nastojali izgladiti svoj poraz na Dunajcu pobjedama u Bukovini. Oni su tada svom snagom navalili na vojsku generala konjaništva P f I a n z e r-B a 11 i n a, ali nijesu mogli kao ni danas postiei nikakav uspjeh. Ali rumunjske su novine javljale iz Petrograda, da su Rusi zauzeli Czernov icze i zarobili 20.000 austro-ugarških vojnika. Ah u laži su kratke noge, pa su Rusi sami morali dementovati svoje laži, jer ne samo, j da su onda oni bili poraženi, nego je njihovih 4000 vojnika palo u naše ruke, a ne našili 20.000 u njihove. K. B. Beč, 6. januara. Iz stana se ratne štampe javlja: Jedna brzojavka Reuterovog ureda javlja iz

Nedjelja 9. januara 1916.

Petrograda, da su carsko i kraljevske čete ispraznile Czernowicze, a Rusi su zaposjeli sve visine, koje vladaju nad gradom. Ova je vijest, kad se usporedi za izvještajima našeg generalnog stožera potpuno izmišljena. U glavnom gradu Bukovine nije poduzeto ništa, šio bi saino i od prilike naličilo evakuaciji grada. Gragjanstvo je mirno, a život po ulicama običajan. Rusi stoje istočno od Czernowicze, gdje se nalaze već nekoliko mijeseci — na državnoj granici — pa ni jedanruski vojnik nijenikorak mogao krenuti dalje. Tako stoje stvari u Czernowiczama, a isto vrijedi i za ruski izvještaj od 3. januara, koji — po Cadorninom primjeru — javlja, da navala uspješno kreće dalje. U ostalom je nakana, koja je petrogradske krugove potakla na raširivanje ovakovih vijesti, tako prozirna, da je šteta dulje gubiti riječi i vremena. Žlvot u Czernowiczama. Graz, 7. januara. „Die Tagespost" javlja iz Czernowicza: U gradu vlada nedaleko iza fronte ratno stanje, ali ne postoji nikakova pogibao. Sve su škole otvorene, pa je baš nedavno jedan Bugarin promoviran za doktora teologije. Radi se i na time, da se opet otvori gradsko pozorište. Prije je nekoliko dana proveden kroz grad ruski pukovnik Tomašijevič, koji je zarobljen u bojevima na besarabijskoj granici. Originalnost francuskih izvještaja. Pred prvi januara, kada je započela velik ruska ofenziva na besarabijskof granici i u istočnoj Galiciji, sve su francuske novine javljale, da je na istočnom bojištu započela v e 1 i k a b i t k a, koja neće ostati bez uticaja na balkansko bojište. Ruska ofenziva napreduje i austro-ugarske su čete svuda poražene.

na, ile ie,

la ij-.

^ Podlistak. Q I iutralni prijem na Novu godinu. Dopisnik „Frankfurter Zeitunga" piše vrlo aljivo iz B e r n a u Švicarskoj. jSa čugjenjem su gragjani glavnog grada švie republike gledali danas veliki diplomatski koji se je okupio sad i u ovoj prastaroj vaOvdje boravi oko dvadeset raznih I a n s t v a, a broj njihovih se je članovaza me rata pomnožio trostruko, pa svi ti zanici kulturnih državi čitave zemlje, poklisari, lanici, ministri i opunovlašteni otpravnici pova, sa svojom pratnjom tajnika i vojnih attachea, e od sto gospode, došli su "danas na N o v u d i n u izmegju deset i dvanaest sati prije dne, da po starom običaju čestitaju savezničkom dsjedniku švicarske republike. U mirno doba e to baš preteška ceremonija, ali svatko će jmiti, da je danas potrebno posebno režijsko flfrijeće, ovu društvenu scenu u razmjerno kratko jjeme puštati da se odigra bez upadica i neudnih stanki. Nije dovoljno sprječiti, da se porrnici neprijateljskih država ne sastanu, nego je žna sprema osobitog diplomatskog takta, kako se i neutralni poslanici pođijeliti megju ne'rijateljske vlasti. Ima vrlo različitih „neutralaca", a oni imadu jedno srce u grudima, koje kuca iše ali manje na ovu ili onu stranu. Ipak u ernskoj savezničkoj palači, gdje vlada iskrena eutralnost i ovo je pitanje jednako vješto, kao i o svakog zadovoljujuće riješeno.

Pitanje, tko će prije čestitati, dali centralne vlasti, ili diplomacija entente, samo je od sebe riješeno: prošle su godine bile prve Austro-Ugarska i Njemačlra, ove će godine biti Engleska, Francuska, Rusija i Italija. Čim prije, tim bolje, pa makar i prije deset sati, jer u Bernu je običaj rano ustajati, pa tako dolazi kočijo, za kočijom pred saveznu palaču, gdje je već redarstvo i vojska zatvorila sve prilaze. Čim su se dostojanstvenici saveznog grada okupili u žutom salonu, već su se u predvorju okupili prvi diplomati. E n g I e s k i vojni attache u svojoj tropskoj iniformi sigurno lioće time dokazati, da je Velika Britanija još gospodarica — Australije. Jedan engleski lord treba sigurno pominu te, dok reče ,,yes". Kaput je engleskog poslanika debelo izvezen zlatom, kao u malo kojeg diplomata. Zar se i to treba uzeti simbolički? Čedno stoji uz njega b e 1 g i s k i poslanik, pa se ništa ne opaža o kakovoj srdačnosti. Francuska i Italija sli- j jede svog novčara. Francuzi barem oživljuju ovu sliku sa svojom crvenom i bijelom bojom odora, dok gospoje zavidno promatraju Talijane zbog njihovog perja na bersaglierskim šeširima. Zašto se ruski poslanik u bijelim čakširama nije pridružio svojim saveznicima, čudi se svatko. Zato turiše megju nje debelog Brazilijanca i elegantne Š p a n j o I c e. Idući ćerek pripada neutralcima. Ovako su imali diplomati četvornog sporazuma vremena otići prije, nego što će se pojaviti uniforme austrijskih carskih lovaca i njemačkih kirasira. R u m un i j a je prva i slijedi, jamačno iz geografskih obzira, svog ruskog susjeda. Iza toga dolazi

nizozemski poslanik, mirno i dostojanstveno. A m e r i č k i diplomati upadaju u oči sa svoje jednostavnosti u običnim crnim frakovima. Novi š v e d s k i poslanik mora slijediti Amerikanca, ali to ga ne smeta, da se srdačno pozabavi sa svojim drugom iz Nizozemske: čini se, kao da ih obojicu taru iste brige, a jednake su im i želje. Ekzotični Portugizac, kao da nije iz Evrope, završuje kolonu neutralaca. Perje leprša na šeširu carskog tirolskog lovca, zasjaji uniforma kirasirska: točno u jedanaest sati prije podne prijavljuje se na prijam centralnih vlasti. Kraj visokog austro-ugarskog poslanika, ukazuje se plavokosa glava zastupnika Njemačke, a slijede ih veliki broj tajnika i attache-a. Vidi se, da poslanstva dvojnog saveza imadu mnogo posla. Dvojni savez? I u Bernu je već novi četvomi savez poznat. Već se vidi crveni fes novog turskog poslanika. Kao mladić, elastičan i ljubezan, kreće se Selin Fuad beg megju svojim saveznicima. Tu jeibugarski vojni attache. Crna bradica odaje ga, da je Balkanac. Ali gledaj.! — tu ima još jedan neutralac, poslanik G r č k e. On se vrlo srdačno pozdravlja sa prisutnim diplomatima. Jel’ to bila njegova želja, ili je švicarski aranžer mislio, da će Grku biti ugodnije u društvu centralnih vlasti. Švicar je svakako pokazao, da imade osjećaja. Još tu dogje švicarskišef generalnog stožerai time je prijam dovršen. Potpredsjednik saveznog vijeća, koji je zastupao bolesnog predsjednika, sigurno je bio sretan, lcad je ' preturio ovo prije podne.